Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 3. prosinca 1794. godine, Malo vijeće donijelo je o dluku kojom se plemićima dopušta da o svom trošku poravnaju i urede igralište za igru loptom ispod Revelina. (1) Na današnji dan, 3. studenoga 1934. g., u Trebinju glazbena pedagoginja i muzikolog, glazbeni kritičar i publicist Ileana Grazio. (22) Na današnji dan, 3. prosinca 1976. godine, u Beogradu je umro redatelj, kazališni povjesničar, pisac i prevoditelj Marko Fotez, (2) a 3. prosinca 1994. godine, u Dubrovniku je umro povjesničar i arhivist Josip Lučić. (3) Blagdan je sv. Franje Ksaverskog, koji se kao blagdan 3. prosinca obilježavao i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Franjo, Klaudije, Lucije, Svjetlan i Kasijan. (5) 3. prosinca - Međunarodni dan osoba s invaliditetom. (6)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 3. prosinca, obilježavao se  blagdan – Sv. Franje Ksaverskog. Blagdan je uvršten u kalendar službenih proslava Republike odlukom Senata iz 1669., vjerojatno kao plod pobožnosti koja je već izniknula na stelji koju su prostrli isusovci. Franjo Ksaverski kanoniziran je 1622. u istom isusovačkom “paketu” s Terezom Avilskom, Filipom Nerijem, Izidorom (Argikolom) i - kao najvažnijim - Ignacijem Lojolskim. Već nakon nekoliko godina dubrovački jezuiti primili su od svog generala relikvije Sv. Ignacija i Sv. Franje Ksavera i tim sve­cima podigli oltar u crkvi Sv. Marka, kojom su se u to vrijeme služili. Pobožnost Sv. Franji Ksaverskom ubrzo je počela hvatati korijen među Dubrovčanima, a raspirale su je isusovačke propovijedi i usrdna promidžba. Niti deset godina nakon što je službeno unesen u državni kalendar blagdana, Sv. Franjo Ksaverski našao se 1678. u prigodi demonstrirati svoju spasonosnu moć. Sekundo Gozze, poklisar harača koji je ostao zapamćen po potocima suza koje je prolio u Carigradu, javio je vladi da je Kara-Mustafa odustao od namisli o opsadi Dubrovnika. Vijest je u Dubrovnik stigla uoči dana Sv. Franje Ksaverskog, pa se Senat po­žurio odužiti svecu uzimajući ga za Odvjetnika dubrovačkog spasa i slobode.Tada je položen i zavjet da će mu svake godine na blagdan zapaliti dvije svijeće, jedna s njegovom slikom a druga s državnim insignijama. Nakon izgradnje isusovačke crkve 1725., na blagdan Sv. Franje Ksaverskog (3. prosinca) oci isusovci služili su ondje večernju i misu na koje je odlazio knez s Malim vijećem.1272 Unatoč “odvjetničkom” sta­tusu sveca i zavjetnim svijećama, proslava nije bila osobito svečana, pa u zapisu ceremonijala stoji bilješka: “polublagdan” (mezza festa). (7) 

Nakon što je trećeg studenoga zaključeno, da se piše činovnicima Stona, da daju povisiti zid nad novim mostom, kako bi se most mogao podizati i spuštati, mjesec dlana kasnije, na današnji dan, 3. prosinca, te 1459. godine, naređeno je Mihoću admiralu, da jednu novu saonicu galija da za gradnju nosača pokretnog mosta u Stonu; saonicu da preda lijevaocu topova Bartolomeju iz Cremone, koji je imao urediti most. Prema nacrtu iz godine 1457., pokretni dio mosta bio je predviđen 5 m duljine. U popisu potrebnog materijala bile su predviđene i divije grede od po 9 metara duljine, pola lakta debljine. Prema navedenom, pa i s obzirom na potrebno poviše­nje zida nad mostom možemo zaključiti, da taj pokretni most nije bio s lancima i protuutezima, kao što su pokretni mostovi u Dubrovniku i kako su kasnije bili i u Stonu. Taj most morao je biti sistema po­kretnog mosta s lancima zahvaćenim za grede koje su kroz zid stršile u obliku velike tezulje. (8) 

Srednji vijek ispunjen je igrom, a među brojnim i raznovrsnim srednjovjekovnim igrama bile su na Zapadu popularne i igre loptom. Arhivski i drugi izvori potvrđuju da se i u starom Dubrovniku igralo loptom, a do danas najstariji podatak datira iz1448. godine. U Dubrovniku se, kao u svim srednjovjekovnim gradovima, igralo po gradskim ulicama i trgovima, i tako su se ometali prolaznici i okolno stanovništvo, a, s druge strane, nisu mogli biti mirni ni igrači loptom. Zato ne iznenađuje zahtjev mladih plemića državnoj vlasti da im se dodijeli posebni prostor za igre loptom. Malo je vijeće, na današnji dan, 3. prosinca 1794. godine, donijelo odluku kojom se plemićima dopušta da o svom trošku poravnaju i urede igralište za igru loptom (giuoco con pallone) ispod Revelina. Tako je dubrovačka mladež u 18. stoljeću dobila svoje igralište za tu vrstu igre. Na osnovi spomenutih dokumenata može se zaključiti da se u starom Dubrovniku igralo loptom, ali su podaci toliko oskudni da se ništa ne doznaje o načinu igranja. Jesu li to igre loptom koje su nastale pod utjecajem izvana ili izvorno u Dubrovniku, također se ne da zaključiti. Međutim, kad razmišljamo o strukturi i nastanku igre loptom u Dubrovačkoj Republici, ne možemo mimoići činjenicu da je Dubrovnik bio pod utjecajem Zapada, posebno susjedne Italije. Upravo je zbog toga opravdano pretpostaviti da one nisu originalne, već su nastale po uzoru Zapada, te da su se izvodile na sličan način. To znači da po svojoj zamisli nisu bile složene, već jednostavne i pristupačne, a sastojale su se uglavnom u odbijanju lopte rukama i nogama ili nekim predmetom u daljinu ili preko konopca. S priličnom sigurnošću možemo reći da se igralo velikom loptom ispunjenom zrakom, da je ona nazivana "balun", te da se igralo i malom loptom. Što se pak prostora tiče, on je bio relativno skučene površine na gradskim ulicama i trgovima, te izvan gradskih zidina, a u 18. stoljeću na posebno uređenom igralištu. (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 3. prosinca 1737. godine, u Splitu  je umro, Ardelio Della Bella, hrvatski jezikoslovac talijanskog podrijetla, 1696. do 1702. rektor dubrovačkog Isusovačkog kolegija.  Della Bellina hrvatska gramatika, objavljena 1837. u Dubrovniku, služila je godinama kao školski udžbenik u Hrvatskoj, a njegova jekavština ugrađena je u temelje hrvatskoga standardnoga jezika. U Dubrovniku boravio prvi put 1681–84, radeći kao profesor u Isusovačkom kolegiju i propovijedajući u dubrovačkoj stolnici. Nakon dvaju kraćih boravaka u Dubrovniku (1688/89. i 1690/91), na svoju izričitu želju vratio se 1694. u Dubrovnik, gdje se bavio misionarskim radom do 1696. Od 1696. do 1702. rektor je u dubrovačkomu Isusovačkom kolegiju. U tom razdoblju propovijeda na hrvatskom jeziku u dubrovačkoj stolnici i na sastancima bratovštine Dobre smrti. Na zahtjev splitskog nadbiskupa S. Cosmija i Dubrovačke Republike poslan je već ujesen 1703. ponovno u Dalmaciju. Od tada do kraja života djeluje kao misionar i propovjednik u Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici. Utemeljitelj je isusovačke rezidencije u Splitu. U misionarskom i propovjedničkom radu služio se hrvatskim jezikom. Zbirku njegovih propovijedi Razgovori i pripovidanja izdao je gotovo 70 godina nakon Della Belline smrti, oko 1805. godine, splitski kanonik Matija Čulić. Della Bellin boravak u Dalmaciji ostavio je znatna traga u hrvatskoj kulturi, napose leksikografiji. 1718. godine, Della Bella je sastavio talijansko-latinsko-hrvatski rječnik Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija 1728) s uputama za čitanje, pisanje i naglašavanje hrvatskih riječi i kratkom gramatikom hrvatskog jezika, pisanom talijanski, te latinsko-talijanskim kazalom na kraju. Della Bellin rječnik jedan je od najboljih starih rječnika s dokumentiranom leksikografskom građom. Osim dubrovačkih, štokavskih, donosi primjere i iz djela čakavskih pisaca. Drugo izdanje rječnika, izišlo u Dubrovniku 1785. u dva sveska, priredio je i nadopunio dubrovački kanonik P. Bašić ispravivši neke pogreške, no izostavivši latinsko-talijansko kazalo i cijeli završni fonetski dio gramatike. Della Bellina hrvatska gramatika utemeljena je na Kašićevoj, ali je iznio i samostalna zapažanja o prozodijskom sustavu, o gramatičkim kategorijama te dao bolju razredbu riječi u vrste. Objavljena je i u drugomu izdanju njegova rječnika te tiskana kao posebna knjiga 1837. u Dubrovniku, služeći godinama kao školski udžbenik u Hrvatskoj. Njegova je jekavština ugrađena u temelje hrvatskoga standardnoga jezika. Ardelio Della Bella, rođen je u talijanskom gradu Foggia, 14. veljače 1655. godine. (10)

Na današnji dan, 3. prosinca 1934. godine, u Trebinju je rođena  glazbena pedagoginja i muzikolog, glazbeni kritičar i publicist Ileana Grazio,  rođ. Roubic (Roubitz). Glazbeno školovanje započela u Dubrovniku gdje je i maturirala. Na Višoj pedagoškoj školi u Splitu završila 1965. trogodišnji studij glazbenog odgoja, a na Filozofskom fakultetu u Ljubljani diplomirala komparativnu književnost i muzikologiju. Od 1965. predaje glazbeni odgoj u Eksperimentalnoj osnovnoj školi Lapad u Dubrovniku (sada Osnovna škola Lapad). Usporedo se bavi muzikološkim radom propitujući glazbenu kulturu Dubrovnika. Desetljećima se bavi glazbenom baštinom, a kao rezultat tog aktivnog rada su veliki broj objavljenih radova  u stručnim časopisima. Rasprave i članke objavila u časopisima Savremeni akordi (Beograd 1959), Zvuk (1960), Dubrovački horizonti (1981–82), Naše more (1981), Opus musicum (1985) i Sv. Cecilija. Od 1980. piše kritike i prikaze dubrovačkih glazbenih priredaba. Preko tisuću glazbenih kritika objavljeno je u raznom tisku:  u Dubrovačkim horizontima, Dubrovačkom vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji, Telegramu, Oku, Večernjem listu, Vjesniku, Hrvatskom slovu, Vijencu, i u časopisu Cantus, Hrvatskog društva skladatelja, te za radijske postaje Dubrovnik i Zagreb, u emisiji Sedam dana glazbe. Za hrvatsku televiziju snimala je za školski program. Ileana Grazio dugogodišnja je članica ocjenjivačkog suda nagrade Orlando HRT-a, za najbolja ostvarenja u glazbenom programu Dubrovačkih ljetnih igara. (22)

Na današnji dan, 3. prosinca 1971. godine, u Metkoviću jerođen Ivica Butigan (časnički namjesnik). Trgovac, nastanjen u Dubrovniku. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 1. listopada 1991. Poginuo je 25. studenoga 1991. godine na Bistrini, prilikom izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik HV-e.   (11)  

Na današnji dan, 3. prosinca 1972. godine,  u Čapljini (BiH) je rođen Tonio Bogdan (časnički namjesnik). Trgovac, trajno nastanjen u Dubrovniku. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 17. rujna 1991. Poginuo je 5. listopada 1991. godine na Osojniku u neprijateljskom topničkom napadu, prilikom akcije izvršenja borbene zadaće, kao pripadnik HV-e. (12)

Na današnji dan, 3. prosinca 1976. godine, u Beogradu je umro redatelj, kazališni povjesničar, pisac i prevoditeljMarko Fotez. Proslavio se vrhunskom scenskom obradom i režijom zaboravljne komedije "Dundo Maroje" Marina Držića u zagrebačkom HNK 1938., te Držićeva Plakira 1943. Marko Fotez jedan je od osnivača "Dubrovačkih ljetnih igara". Režijama Držićeva Plakira 1951. i Shakespeareova Sna Ivanjske noći 1954. u parku Gradac utemeljio je koncepciju festivala Dubrovačkih ljetnih igara i njegovih predstava na otvorenom prostoru. * U Domu Marina Držića povodom prvog uprizorenja držićevog Dunda Maroja nakon puna četiri stoljeća, Marku Potezu ukazana je posebna čast. U kripti Doma Marina Držića je kip Marka Foteza - vjerna kopija njegova lika upravo iz 1938. godine*... Nakon premijere, Fotez je s tim scenski uskrslim remek-djelom putovao europskim pozornicama otkrivajući svijetu suvremenost pisca i životnost Držićevih likova. Veliki uspjeh Fotezove predstave po­sve je promijenio Držićevu kazališnu fortunu i on je od tada najizvođeniji hrvatski dramski pisac uopće*. Zaslužan je i kao urednik knjige hrvatskih komedija 17. i 18. stoljeća, kojom je od zaborava spašeno više djela hrvatske književne baštine. Pisao je komedije, operna libreta, pjesme i putopise. Njegova ostavština pohranjena je u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, a dijelom u Arhivu Dubrovačkog festivala. (13)

Na današnji dan, 3. prosinca 1994. godine,  u Dubrovniku je umro povjesničar i arhivist Josip Lučić. U znanstvenim istraživanjima ponajviše se bavio poviješću Dubrovnika i okolnih krajeva u srednjem vijeku, pomorskim i trgovačkim vezama Dubrovnika sa zemljama Sredozemlja, vezama Dubrovnika s balkanskim zaleđem i temama iz srednjovjekovne hrvatske povijesti. Objavio je građu Državnog arhiva u Dubrovniku, te bio glavni autor više povijesnih atlasa. Bio je glavni urednik časopisa Dubrovački horizonti (1969–94). Započeti studij na Visokome dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu u Dubrovniku (1943) prekinuo odlaskom u antifašističku borbu. Nakon rata studirao opću i nacionalnu povijest, jugoslavensku književnost, latinski i talijanski jezik (1947–52), a zatim i klasičnu filologiju (1952–54) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1964. doktorirao. Na istom je fakultetu 1952–58. bio asistent na katedri za hrvatsku povijest, potom predavao povijest u osnovnim i srednjim školama (1958–73), a od 1973. do umirovljenja 1994. radio u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu; znanstveni savjetnik. Predavao pomoćne povijesne znanosti na poslijediplomskim studijima u Zadru, Dubrovniku i Zagrebu. Bio je voditelj Dubrovačke medievističke radionice, koja je otpočela s djelovanjem 1992. U znanstvenim istraživanjima ponajviše se bavio poviješću Dubrovnika i okolnih krajeva u srednjem vijeku (Prošlost dubrovačke Astareje, 1970; Povijest Dubrovnika od VII stoljeća do godine 1205., 1973; Obrti i usluge u Dubrovniku: do početka XIV stoljeća, 1979), pomorskim i trgovačkim vezama Dubrovnika s Dalmacijom, Hrvatskom, Albanijom, Zetom, Italijom i drugim zemljama Sredozemlja, vezama Dubrovnika s balkanskim zaleđem (Dubrovačke teme, 1991) i temama iz srednjovjekovne hrvatske povijesti. Objavio je građu Državnog arhiva u Dubrovniku (Spisi dubrovačke kancelarije, sv. II–IV, 1984–93; Knjiga odredaba Dubrovačke carinarnice 1277., 1989) te bio glavni autor više povijesnih atlasa (Hrvatska kroz stoljeća, 1975; Hrvatski povijesni zemljovidi, 1993). Bio je glavni urednik časopisa Dubrovački horizonti (1969–94) i Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta (1982–94). Josip Lučić rođen je u Poličniku kraj Zadra 1. srpnja 1924. godine. (14)

Kazališni redatelj Marin Carić, od 1987–91. ravnatelj Kazališta Marina Držića u Dubrovniku, umro je u Zagrebu, na današnji dan, 3. prosinca 2000. godine.  Režirao je  lutkarske predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama. Od prve je režije bio usmjeren na uprizorenja djela hrv. dramske baštine i pučkoga kazališnog izričaja.  Među važnijim režijama izdvajamo predstave izvedene na Dubrovačkim ljetnim igrama, u duhu repertoarnih smjernica Igara i ambijetalnog kazališta na otvorenim dubrovačkim scenama: Dundo MarojeSkup  Marina Držića, te Eshilova Orestija i Prozerpina ugrabljena Ivana Gundulića, u Kazalištu Marina Držića. (15) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u utorak  3. prosinca 1991. godine, u podnevnim satima iz gruške luke otplovio je francuski brod "La Rannce". Njime su otplovili i gospodin Bernard Couchner s grupom uglednih francuskih intelektualaca i političara *Jean d'Ormesson, Andre Glucksmann, Charles Pistre i Jean Mane Caro.* U isto vrijeme doplovio je u Gruž grčki brod "Rhodos II" *s humanitarnom pomoći.* "Dvije vijesti s radija zavređuju pozornost," zapisao je Ivo Stjepović u knjizi Zapisi iz opkoljenog grada - dani koji se ne smiju zaboraviti, te nastavio: "Prva govori o tajnom izvješću koje je Europska promatračka misija poslala vladama europskih zemalja. Isto izvješće jučer je objavljeno i stranim novinarima u Beogradu. U njemu se osuđuje Savezna armija zbog represalija nad civilnim stanovništvom. Traži se od vlada Europske zajednice da poduzmu energične mjere kako bi tu armiju obuzdali i odvratili od budućih represalija. Druga je vijest o deblokiranju jadranskih luka. Sve jadranske luke deblokirane su nakon 20, a neke od njih čak nakon 60, dana blokade. Deblokirane su sve luke, ali ne i dubrovačka." (16) Neprijateljske jedinice s Bosanke i Mokošice minobacačima i pješačkim oružjem od 15:25 do 16:20 sati pucale po Srđu i Sustjepanu, a u 20:05 sati pješačkim oružjem po Sustjepanu iz Mokošice. (16a) Na današnji dan, 3. prosinca 1991. godine, zapovjednik u Zapovjedništvu mješovitog odreda mornaričko desantnog pješaštva (mdp) Hrvatske ratne mornarice (HRM), kapetan fregate Petar Matana izvijestio je Krizni štab Općine Dubrovnik o »trećem ultimatumu u posljednja četiri dana« okupatorskoga zapovjednika u Zatonu da se preda Koločep. Ultimatumom se tražila predaja oružja, dopuštalo onima koji predaju oružje da se povuku u Dubrovnik i prijetilo da se inače nikome ne jamči život. Izvjestitelj piše: »Sve je ovo sinhronizirano sa pokretima i prevoženjem trupa i materijala, artiljerijskom vatrom sa Bosanke na Srđ i sa Ratca i Brsečina po otoku šipanu te višestrukim naletima aviona nad našim područjem. Dade se zaključiti da se radi o nasilnim radnjama koje su planirane i koordinirano izvedene a ne o samovoljnim istrčavanjima pojedinih nižih zapovjednika Jugo-armije.« (17) U borbama na stonskoj bojišnici po­ginuli su i stradali brojni dubrovački branitelji. Nakon što je zarobljen od neprijatelja prilikom izvršenja borbene zadaće, kod Đonta Doli, na današnji je dan 3. prosinca 1991. godine ubijen pripadnik metkovske 2. bojne 116. brigade HV-e Renato Čović. (18) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Njihova brojnost iz­ravno svjedoči o težini ratnih događanja u Domovinskom ratu. Na današnji dan, 3. prosinca 1992. godine, poginuli su pripadnici 145. brigade HV-e: Željko Hentšehel i Josip Rožić. (19) 

Izvori i literatura:

(1) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 34,35

(2) HBL Lovorka Čoralić (1998)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Fotez

(3)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(4) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 328,331

(5)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6)http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 328,331

(8) LUKŠA BERITIĆ, STONSKE UTVRDE, str. 67,68

(9) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 34,35

(10)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

HBL Nives Sironić-Bonefačić (1993)

(11) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -148-

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -67-

(13) HBL Lovorka Čoralić (1998)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Fotez

* SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 245

(14)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(15)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(16) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 58,59

*Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 543

(16a) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 105

(17) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 104

(18) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 39,40, VJEČNI KAO DOMOVINA , Str. -151- Renato Čović,

(19) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-262-

(22) HBL Mirjana Škunca (2002)

Gradoplov

Preuzmite datoteku

Gradoplov 5,2 MB

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Ponedjeljak, 09.12.2019. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, u noći s 8. na 9. prosinca 1813. godine, Francuzi su pokušali iznenadnim napadom osvijiti glavni stožer dubrovačkih ustanika u Gružu. (1) ...

Gradoplov
Utorak, 10.12.2019. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Srijeda, 11.12.2019. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Nedjelja, 08.12.2019 08:20

Nedjelja, 08.12.2019 08:20

Subota, 07.12.2019 08:20

Subota, 07.12.2019 08:20

Petak, 06.12.2019 08:20

Petak, 06.12.2019 08:20

Četvrtak, 05.12.2019 08:20

Četvrtak, 05.12.2019 08:20