Lidija Deduš: Noćne misli

Lidija Deduš: Noćne misli

LIDIJA DEDUŠ: "Noćne misli" Lidija Deduš, pjesnikinja koja oduševljava sve one koji su klasični "overthinkeri", ljudi koji previše misle, i ta klupka koja se stvaraju u glavi, najčešće noću, rađaju najljepše stihove. Ovo nije jednostavna poezija, ona ima nešto od dragojevićevske lucidnosti. U ovom rukopisu subjekt pjesme se fokusira u svakoj pjesmi na jedan fenomen: na rupu u džepu kaputa, na vlastito tijelo, vlastito srce ili pak na same noćne misli i pritom osjeća distancu od svih pojava koje vidi oko sebe, kao i od vlastitog tijela, srca, glasa. Zbog te distance im se obraća : srcu, glasu, tijelu i pokušava uspostaviti neku vrstu dogovora, sklopiti neku pogodbu, postati možda i prisna s tim autonomnim dijelom, koji živi neki svoj život. Isti takav postupak koji se zbiva s dijelovima vlastitog tijela, vrijedi i za izvanjske stvari, pojave, poput dvotočke. Subjekt kruži oko pojava od kojih je potpuno emotivno distanciran i one od njega, jer one sve žive zasebnim životom. To je trajna igra u osnovi cijelog novog pjesničkog rukopisa Lidije Deduš, jedne od vrhunskih mlađih pjesnikinja. Stalno smo iznenađeni uspjelim slikama, nastalim iz te redukcije svijeta na jedan fenomen koji je u žarištu pomalo opsesivnog promatranja i razmišljanja. Sve su to možda noćne misli, one koje - kako kaže Deduš - mijenjaju oblik čovjeka ,tako da je on "do jutra neki sasvim drugi čovjek". Na drugom mjestu kad pjeva o otuđenju od vlastitog tijela u svrhu promatranja njega kao zasebnog, i autonomnog jer ono- kao i sve u ovoj zbirci - živi svojim nam nikad do kraja poznatim životom, pjesnikinja se pita da li to tijelo koje noću spava, "kad se ujutro probudi , sjedne na rub postelje, stavi u ruke raščupanu glavu i pita me jesi li ti taj bog o kojem svi toliko raspravljaju?" Ingeniozna pjesnikinja, u svim svojim dosadašnjim pjesmama, i rukopisima, pa tako i u ovom, pokazuje da smo stranci na ovom svijetu, da ne znamo ništa, i da najljepše stihove pišu oni koji znaju da ne znaju ništa. U tom smjeru ide poetika Lidije Deduš, u smjeru pitanja i zagonetki svemu pojavnom, doslovno svemu što je okružuje, od tramvaj karti, do željezničkih kompozicija, od vlastitog srca i vlastitog glasa, pa do rupe u džepu kaputa kroz koju su propadali predmeti u podstavu, "propadali, kažem, jer kako drukčije objasniti pronalazak svih izgubljenih, godinama traženih stvari" - kako nam uvodno kaže prva pjesma. Ona nam pjeva o distanci i prisnosti s rupom, kao i s cijelim svijetom, o izvornoj distanci koju subjekt osjeća, ali je nadoknađuje pjevom i prisnim obraćanjem fenomenu koji mu je stran, postižući tako bliskost. Otuda i prisna forma obraćanja rupi, srcu, glasu dvotočki, noćnim mislima, slovima, jeseni i drugim pojavnostima oko nas i u nama u poetici nježnosti prema nespoznatom u koju je uplovila novim pjesmama Lidija Deduš. Lidija Deduš je rođena 1977. u Banja Luci. Pjesme i kratka proza dosad su joj objavljivane u Hrvatskoj i u regiji u brojnim časopisima i na književnim web portalima te su neke prevedene na engleski jezik. Njezina prošle godine izdana zbirka poezije nosi naslov "Apatridi i ostale čudne ličnosti".

O emisiji Poezija naglas

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Pročitaj više

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Sljedeća emitiranja

Četvrtak, 25.04.2019. 22:03 - 22:30

Četvrtak, 02.05.2019. 22:03 - 22:30

Poslušajte

Emisija 18.04.2019.
Četvrtak, 18.04.2019 22:03

Vijesti koje se uvijek ponavljaju
Četvrtak, 11.04.2019 22:03

Miloš Đurđević: Suprotno općem vjerovanju
Četvrtak, 04.04.2019 22:03

Diane di Prima: Glasno i jasno
Četvrtak, 28.03.2019 22:03