Ana Brnardić - Vuk i breza

Ana Brnardić - Vuk i breza

ANA BRNARDIĆ: "VUK I BREZA" Uvodna bilješka: Dorta Jagić Pred nama je rukopis poezije autorice koju znamo kao jedan od najmoćnijih glasova suvremenoga hrvatskoga pjesništva. Svaka nova zbirka poezije Ane Brnardić za književnost veliki je događaj, iz više razloga. Beskrajno inventivnom imaginacijom te od prve knjige dosljednom provedbom tema i motiva na takorekuć onirički hipnotičan, duboko ambijentalan način, Brnardić se u svakoj novoj zbirci ovjerovljuje kao pjesnikinja prirode. Pedantna arhitektica raskošnih pjesničkih vrtova. Njezina se poezija može usporediti s ishodištem koje sebe i svoj razvoj pisanjem spoznaje te razdvaja bića i stanja, kao što kaže stih pjesme Enigma "Ljubljeni prsti, koji odvajaju čistu zimu od povijesti." Eteričnost i toplina njezina kazivanja prirode i tajni životinjskih bića uvijek zahvaća u igru naoko neobičnih spojeva i slutnji puno logičnijeg svijeta iza površine ovog varavoga vidljivoga te danosti iskustva. Primjerice, od početka zbirke, u prvome ciklusu Drveće svjedočimo samorazumljivosti simbioze stabla i majčinstva. Iako je ta tendencija odmaka od urbanoga, društvenoga i praksa spektakularizacije prirode, točnije slavlje rafinirane, a mjestimice silno duhovite biofilne lirike u rukopisu zbirke "Vuk i breza" i dalje prisutna, možda se ponajprije čuje čista i posve slobodna pjesnička glazba. Analizama i bilo kakvim mjerenjima posve izmičuća. Ne radi se o samom ritmu ove poezije, već o beskraju milozvučja tih elegantno građenih, lijepo složenih pjesničkih rečenica i figura. Čitanjem dolazimo do neslućenih harmonija, tonova i ljestvica koje otkrivaju neki čisti i drevni šum iza emocije, te evociraju neke meke, lelujave epifanije ili blještave spoznaje koje nastaju minutu ili dan nakon čitanja pjesama. Naime, u nizovima pomno izbalansiranih pjesničkih iskaza, istraga i ispovijedi, u rađanju lanca asocijacija, lako se uviđa da je autorica vična onom svemu prethodećem, primordijalnom jeziku glazbe. Tom jeziku prvoga uvida i utjehe. Jeziku koji je - na koncu - prvi, najdublji jezik istine i - jasno - istine kao poezije. Jer, sjetimo se, poezija je čista glazba jezika. Osim što je istančana portretistica vanjskih i nutarnjih pejzaža, Ana Brnardić posjeduje jedinstven talent da nas kroz svoje stihove uči slušanju one teško uhvatljive, najprobranije glazbe koja nastaje spojem strasti prema mogućnostima, atrakcijama jezika i praksi muziciranja. Ana Brnardić i dalje suvereno vlada fascinantnom bajkovitom slikom, ali metaforom koja nije napadna; samo je do puknuća, do zadnjih granica začudna. Radi se o urođenoj gipkosti kretanja po divljoj, grbavoj plohi sveukupnosti bića i stvari, o akrobatici koja izvodi čuda na trapezu jezika. I stoga joj od srca vjerujemo kad nam se iskazuje u pjesmi Motor - "Umjesto nogu i glave imam fenomenalne motore/ na pogon od cvijeća." I ta je cvjetna glava ono što svi mi, njeni vjerni čitatelji volimo kod njezine poetike. Uvjerenje u spektakl i moć noći u vlatima trave, u glazbi, šumi i kraljevanju ptica. (Dorta Jagić)

Ana Brnardić - Vuk i breza

O emisiji Poezija naglas

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Pročitaj više

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Sljedeća emitiranja

Četvrtak, 12.12.2019. 22:03 - 22:30

Četvrtak, 19.12.2019. 22:03 - 22:30

Poslušajte

Dinko Telećan - Dovoljni razlozi
Četvrtak, 28.11.2019 22:03

Ivana Buljan Legati: Dover
Četvrtak, 21.11.2019 22:03

Ana Brnardić - Vuk i breza
Četvrtak, 14.11.2019 22:03