Monika Herceg - Procijepi

Monika Herceg - Procijepi

Monika Herceg: Procijepi Iako vrlo mlada, a već prepoznata kao pjesnička zvijezda, nagrađena brojnim nagradama i iako već pjesnikinja koja nam je na neki način "vratila vjeru " u poeziju, Monika Herceg ipak nije biće koje se namiruje pohvalama, nego i dalje piše, stvarajući sve tečnije - ako je suditi po ovom rukopisu - stihove. Iako je u njezinoj poeziji uvijek bilo gusto tkivo slika, a koje su nerijetko bile plod patnje - jer je kao dijete odrastala u Petrinji početkom Domovinskog rata - sad nam se predstavlja bez ikakve traume, ili boli. I nameće se pitanje, mogu li ti stihovi, relativno sretne i zadovoljne lirske junakinje, biti jednako lijepi kao i oni koji su svjedočili traume. Mogu, odgovor je jasan. I kad piše samo o ljubavi, odnosno bliskosti dvoje ljudi, Monika tu upliće zvijezde, riječi, kristale šećera, i ukupni svemir jedne ljubavi, ostavljajući za zadnje stihove udarce, poante, gotovo redovito, kao da piše sonet. Pjesme su joj ujednačene duljine, osjeti se u svakoj potpuno izgrađena pjesnička osobnost, i "glas" koji nosi pjesme. Ljubav je sve samo ne jednostavna tema jer glavno je pitanje: može li nas ljubav spasiti od surovog svijeta, ili će i ona potpasti pod njegov utjecaj? Može li ljubav biti utočište, pita se Herceg, zaštitna opna ili posteljica koja nam daje snagu da vjerujemo u mir, dobro, i pozitivne ishode. Kvaka 22 u ovoj ljubavnoj poeziji jest to da se ne zna zapravo je li riječ o sretnoj ili nesretnoj ljubavi. Na trenutke pretegne osjećaj da je ta ljubav sretna, i da ispunjava sve "procijepe", da je poput melema na sve rane koje lirska junakinja ima, a na trenutke se javi sumnja. Ima u ovom rukopisu nekoliko sjajnih ljubavnih pjesama, koje će zbog svoje jednostavnosti i snage sigurno biti antologijske ljubavne pjesme, poput onih pjesama iz doba pjesnika poput Preverta, a možda i poput poezije naših velikih pjesnikinja Vesne Parun i Vesne Krmpotić. Monika Herceg je na njihovom tragu, u to smo sigurni, čak i bez brojnih nagrada koje je dobila njezina zbirka "Početne koordinate". U svakom slučaju, riječ je o pjesnikinji koja ne piše lagano, čak i kad je tema lagana, poput teme ljubavi, ona se imenuje u "procijepe" jer, kako kaže Leonard Cohen, "rupa postoji u svemu, to je način kojim svjetlo ulazi u nas". Oni koji imaju više tih procijepa, dobivaju više svjetla. Hoće li te procijepe konačno zatvoriti ljubav, ostaje otvoreno pitanje, na koje Herceg, u jednoj od antologijskih pjesama,odgovara "Ako ne mi, netko drugi će se već voljeti kako treba." Urednica: Irena Matijašević Radović

O emisiji Poezija naglas

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Pročitaj više

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Najave

Poezija naglas

Četvrtak, 06.08.2020. 22:03 - 22:30

Čitamo poeziju Ane Brnardić.

Sve najave