Tonka Maleković: Točke susreta

Tonka Maleković: Točke susreta

Tonka Maleković, foto: Ana Opalić

Na temelju dokumentarnih audio zapisa Tonka Maleković osmislila je audio rad Točke susreta. No početni prikupljeni audio materijal tek je polazište za umjetničinu intervenciju. Tema je fenomen fizičke i identitetske tranzicije izazvane ekonomskim migracijama. Niz pripovijesti, različiti pojedinačni slučajevi, izrečeni su jednim glasom, u istom prostoru i vremenu. Konstruirani je identitet, skriven i razotkriven, pojedinačan i skupni istodobno, priča iz vizure izmještenog čovjeka, koji se našao u prostoru negdje između.

U središtu zanimanja multimedijalne umjetnice Tonke Maleković je, najjednostavnije rečeno, grad. Grad je za nju javni prostor, ali i mreža društvenih veza, jednako kao i splet pojedinačnih priča uvjetovanih prostornim zadatostima. Njezini projekti i radovi najčešće su intrevencije, participativne akcije i situacije u javnom prostoru. Jednako tako, kada radi u galeriji, tema joj je uglavnom javni prostor.

Tonka Maleković diplomirala je 2006. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2003. izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je nekoliko nagrada (Nagrade Essl, Nagrede Zagrebačkog salona, HDLU-ove Nagrade mladom umjetniku, finalistica je Nagrade za suvremenu umjetnost Radoslav Putar). Članica je udruge za promicanje suvremene umjetničke prakse Slobodne veze, te udruge PUNKT, kroz koju (zajedno s Tanjom Vujasinović) pokreće i kurira umjetničko-pedagoški projekt Grad na drugi pogled.

Među njezinim ranim projektima, u kojima se već oformila umjetničina temeljna preokupacija gradom i urbanim strukturama, izložba je postavljena u Galeriji Vladimir Nazor 2006. godine. Cijeli pod galerije Tonka Maleković tada je prekrila mnoštvom starih plakata oguljenih s gradskih oglasnih površina, kao naslagama urbane memorije.

Mjesta na kojima je moguće vidjeti razvoj spontane društvene strukture Tonka Maleković je pronaša u divljim vrtovima na rubovima grada. Snimala ih je kao pojavu u kojoj je prepoznala mogućnost izmicanja zadatostima strogog plana, skoro kao utopijska mjesta spoja urbanog i prirodnog. Na izložbi Futurobotanika u Galeriji Forum u Zagrebu 2015. godine, biljke je unijela u galerijski prostor.

No, to nisu bile pripitomljene biljke, nego divlje samoniklo bilje kakvo buja u zapuštenim kutovima grada, na mjestima, kako to zapisuje Antun Maračić, «urbane divljine». Tu je bila, kako Maračić pojašnjava, «riječ ospecifičnom ambijentalnom uobličenju, o stilizaciji i dokumentaciji organskih događanja i nepredviđenih pojava života koji klije i buja u zanemarenim, napuštenim, oronulim, entropijom zahvaćenim dijelovima grada; na mjestima gdje kolabira sustav, plan, gdje popušta ljudska kontrola nad urbanim organizmom.»

Grad je kao što vidimo, za Tonku Maleković mjesto na kojem se neprekidno isprepleću raznovrsne strukture, živo mjesto, transformacija, ovisna o biološkim ali jednako tako i ekonomsko-političkim utjecajima. Grad je i mjesto gustih povijesnih taloga, prisutnijih u kolektivnoj memoriji ili potisnutih u zaborav.

Jedan od dojmljivijih radova Tonke Maleković s temom urbanog sjećanja je rad PukQtine koji je 2014. bio upriličen u Sisku. Na mjesta nekadašnjeg ustaškog logora za djecu, na postojeći urbani mobilijar – klupe, stupove, razvodne kutije, na pločnik - umjetnica postavlja QR kodove. Učitavanjem mobitelom posjetitelj aktivira audio zapise s autentičnim ispovijestima i sjećanjima svjedoka, ili podataka s imenima djece. Konkretno mjesto na kojem posjetitelj u tom trenutku stoji otvara se u povijesnu dubinu. Irena Bekić zapisuje kako su tu «dva prostora rada - stvarni i virtualni - objedinjeni (...) u QR kodu, a njegova kriptička forma odgovara postupku rekonstrukcije što ga autorica koristi kao umjetničku metodologiju, pridajući publici ulogu forenzičara. To je dvostruki proces pri kojemu se kroz iskaze svjedoka u virtualnom prostoru rekonstruiraju događaji, a prostor grada iznova se konstruira u stvarnom. Ove su proizvodnje uzajamne jer iskazom uspostavljeni prostor grada podupire vjerodostojnost samoga iskaza. Autorica tako izvodi dvostruki obrat: grad pretvara u pozornicu za izricanje traume, a u toj hijastičkoj petlji, u 'povratku na mjesto zločina', iskupljuje i grad.»

Tijekom 2015. i 2016. Tonka Maleković je boravila godinu dana u Stuttgartu. Na temelju toga, u sklopu međunarodnog projekta ACTOPOLIS Goethe-Instituta i organizacije Urbane Künste Ruhr, te unutar zagrebačke koncepcije toga projekta Invisible Belonging kustosice Ane Dane Beroš, postavila je u Galeriji Studentskog centra svoju audio-video instalaciju Spaces Between (Living) Places. U tom je umjetničko-istraživačkom projektu Tonka Maleković u dvostrukoj ulozi: u jednoj je stvarna radna migrantica koja iznosi, između ostalih kazivača, svoje osobno iskustvo, a istodobno je umjetnica koja metodom sličnoj onoj kulturalne antropologije istražuje fenomen ekonomske migracije.

Na temelju istoga dokumentarnog materijala Tonka Maleković osmislila je audio rad Točke susreta za Sliku od zvuka. Fenomen fizičke i identitetske tranzicije izazvane ekonomskim migracijama i dalje je tema, no početni prikupljeni audio materijal tek je polazište za umjetničinu intervenciju. Niz pripovijesti, različiti pojedinačni slučajevi, izrečeni su jednim glasom, u istom prostoru i vremenu. Konstruirani je identitet, skriven i razotkriven, pojedinačan i skupni istodobno, priča iz vizure izmještenog čovjeka, koji se našao u prostoru negdje između.

 

O emisiji Slika od zvuka

Izvorna umjetnička djela suvremenih vizualnih umjetnika ostvarena u mediju zvuka: sound art ili zvukovna umjetnost.

Pročitaj više

Slika od zvuka
Slika od zvuka

HRT – HR 3 — Umjetnost

Izvorna umjetnička djela suvremenih vizualnih umjetnika ostvarena u mediju zvuka: sound art ili zvukovna umjetnost.

Sljedeća emitiranja

Subota, 07.08.2021. 23:30 - 00:00

Poslušajte