Najave: Male forme
Ivana Gudelj: „I ja imam priču“
Ivana Gudelj: „I ja imam priču“ Promjena identiteta ne donosi razliku. Samo tek druge priče o sebi za one druge. Glume: Ivana Krizmanić i Maja Posavec. Redateljica: Jasna Mesarić. Glazbena urednica: Franka Meštrović. Tonska majstorica: Marija Pečnik Kvesić. Urednica: Katja Šimunić.
Male forme
Marko Pogačar: "Plijesan Pariza - digresija prva"
Marko Pogačar :« Plijesan Pariza - digresija prva »
Marko Pogačar :« Plijesan Pariza - digresija prva » Pjesnik, prozaik, putopisac i esejist, Marko Pogačar, u tekstu „Plijesan Pariza – digresije“ secira parišku suvremenu zbilju nimalo sentimentalnim, ali informiranim i književnošću o Gradu svjetla, nedvojbeno, „zaraženim“ okom. U tri dijela ovoga putopisa/eseja, u tri digresije, suočeni smo sa slikama Pariza napadnutoga proždirućim komercijaliziranim turizmom, grada koji pod teretom slike o sebi kao neospornoga giganta ljepote, kulture i umjetnosti, sve teže izdržava napade akceleracije turističkoga uživanja i gesla carpe diem. U zaključku Pogačar kaže da je Pariz poput sira, a ljudi u njemu (uključujući i sebe, naravno) plijesan. Plemenita? Ili, možda, ipak ne? Glumac: Alen Šalinović. Glazbeni urednik: Maro Market. Ton-majstor: Srđan Nogić. Redateljica i urednica: Katja Šimunić.
Marko Pogačar :« Plijesan Pariza - digresija druga »
Marko Pogačar :« Plijesan Pariza - digresija druga » Pjesnik, prozaik, putopisac i esejist, Marko Pogačar, u tekstu „Plijesan Pariza – digresije“ secira parišku suvremenu zbilju nimalo sentimentalnim, ali informiranim i književnošću o Gradu svjetla, nedvojbeno, „zaraženim“ okom. U tri dijela ovoga putopisa/eseja, u tri digresije, suočeni smo sa slikama Pariza napadnutoga proždirućim komercijaliziranim turizmom, grada koji pod teretom slike o sebi kao neospornoga giganta ljepote, kulture i umjetnosti, sve teže izdržava napade akceleracije turističkoga uživanja i gesla carpe diem. U zaključku Pogačar kaže da je Pariz poput sira, a ljudi u njemu (uključujući i sebe, naravno) plijesan. Plemenita? Ili, možda, ipak ne? Glumac: Alen Šalinović. Glazbeni urednik: Maro Market. Ton-majstor: Srđan Nogić. Redateljica i urednica: Katja Šimunić.
Male forme
Marko Pogačar: "Plijesan Pariza - digresija druga"
Marko Pogačar :« Plijesan Pariza - digresija treća »
Marko Pogačar :« Plijesan Pariza - digresija treća » Pjesnik, prozaik, putopisac i esejist, Marko Pogačar, u tekstu „Plijesan Pariza – digresije“ secira parišku suvremenu zbilju nimalo sentimentalnim, ali informiranim i književnošću o Gradu svjetla, nedvojbeno, „zaraženim“ okom. U tri dijela ovoga putopisa/eseja, u tri digresije, suočeni smo sa slikama Pariza napadnutoga proždirućim komercijaliziranim turizmom, grada koji pod teretom slike o sebi kao neospornoga giganta ljepote, kulture i umjetnosti, sve teže izdržava napade akceleracije turističkoga uživanja i gesla carpe diem. U zaključku Pogačar kaže da je Pariz poput sira, a ljudi u njemu (uključujući i sebe, naravno) plijesan. Plemenita? Ili, možda, ipak ne? Glumac: Alen Šalinović. Glazbeni urednik: Maro Market. Ton-majstor: Srđan Nogić. Redateljica i urednica: Katja Šimunić.
Male forme
Marko Pogačar: "Plijesan Pariza - digresija treća"
Katja Šimunić: „Irena Milovan: Giselle, učiteljica“
Katja Šimunić: „Irena Milovan: Giselle, učiteljica“ Irena Milovan, balerina i baletna pedagoginja, rođena je 1937. u Zagrebu gdje s deset godina upisuje Klasičnu baletnu školu i sa sedamnaest postaje članicom baleta zagrebačkog HNK. 1957. odlazi u Pariz gdje se usavršava u klasičnoj baletnoj tehnici, a potom jednu sezonu pleše u Würtembergische Staatstheatru u Stuttgartu te od 1959. – 1966. je solistica u Teatro Municipal u Santiago de Chileu gdje 1960. osniva prvu državnu baletnu školu. Od 1966. – 1973. solistica je u Opernoj kući u Zürichu, a od 1973. – 1977. u Opernoj kući u Bonnu. Od 1977. – 1986. pedagoginja je i baletna majstorica u Lyonskoj operi, a od 1986. – 1991. stalna baletna pedagoginja u Netherlands Dans Theater (umjetničko vodstvo: Jiri Kylian). Od 1991. – 2002. stalna je baletna pedagoginja u Compania Nacional de Danza u Madridu (umjetničko vodstvo: Nacho Duato), no gostuje i redovito drži vježbe u Netherlands Dans Theter, Cullberg Ballet, Frankfurt Ballet, Gulbenkian Ballet i Lyonskoj operi. Irena Milovan živi u Madridu. U ovoj kratkoj dokumentarnoj formi usredotočujemo se na njezine senzibilne, misaone i emocionalne refleksije o baletnoj pedagogiji i baletu „Giselle“. Ton-majstor: Dalibor Piskrec. Autorica i urednica: Katja Šimunić.
Jasna Mesarić: „Napoleon, moj pra-pra-pradjed“
Jasna Mesarić: „Napoleon, moj pra-pra-pradjed“ Oni imaju neobične nadimke: Bonaparte, Dziga, Fischer, Jozefina i Garbo. Prvi nema neko određeno zanimanje, drugi je kino-amater, treći, naravno, šahist, a one su: Bonaparteova životna partnerica i Dzigina životna partnerica. Svi su filmofili, bolje rečeno filmomanijaci. Nekad su ih filmovi hranili, živjeli su od njih, a sada, djeluju kao ostarjeli čudaci. Ili ipak ne! Oni su uporni i divni sanjari sadašnjosti kroz filmske odnosno zvučne, radiofonske slike. Glume: Vili Matula, Dražen Bratulić, Zlatko Ožbolt, Urša Raukar , Jasna Bilušić i Petar Vujačić. Glazbena urednica: Adriana Kramarić. Ton-majstorica: Marija Pečnik Kvesić. Redateljica: Jasna Mesarić. Urednica: Katja Šimunić.
Ulderiko Donadini: „Pokajnik“
Ulderiko Donadini: „Pokajnik“ Potaknut koleginim upornim nagovaranjem da promijeni svoj učmali život, poštanski činovnik Karlo Sok se upustio u ljubavnu avanturu s udanom ženom. I to s potpuno neočekivanim ishodom. Redatelj: Goran Ribarić. Dramatizacija: Ivan Vulić. Urednica: Katja Šimunić.
Ulderiko Donadini: „Doktor Kvak“
Ulderiko Donadini: „Doktor Kvak“ Veleučenom gospodinu profesoru Aktoviću javljeno je da je ostao bez svih svojih počasti i položaja, a za njega to vodi isključivo prema samoubojstvu. Ono što ga jedino zaokuplja jest način na koji će to učiniti. U postupak će se uključiti i doktor Kvak, odnosno – čovjek žabljega lica. Redatelj: Goran Ribarić. Dramatizacija: Ivan Vulić. Urednica: Katja Šimunić.
Ulderiko Donadini: „Jakov Žleb“
Ulderiko Donadini: „Jakov Žleb“ Čudne misli u glavi tjerale su Jakova Žleba da učini nešto što će zadiviti sav svijet, a to će biti – perpetuum mobile. No, slučajnost da se našao u trenutku utapanja djevojčice Ive i da ju je hrabro spasio od sigurne smrti promijenit će njegov život i sudbinu. Na čudan način. Redatelj: Goran Ribarić. Dramatizacija: Ivan Vulić. Urednica: Katja Šimunić.
Nikica Klobučar: „Sat ili vrijeme koje se kreće“
Nikica Klobučar: „Sat ili vrijeme koje se kreće“ Kratka dokumentarna forma snimljena na sajmu stare robe koja pokazuje kupovinu „vremena“ sadržanu u starinskome objektu – zidnome satu nepoznatoga porijekla. Ona je svojevrsna zvučna zabilješka pohoda starome „tekstu“ - tekstu vremena - koje sat nije mogao sačuvati, zabilježiti, ali nam zato budi imaginaciju ne/mogućih uspomena vezanih uz taj artefakt. Autor: Nikica Klobučar. Ton-majstor: Srđan Nogić. Urednica: Katja Šimunić. .
Nikica Klobučar: „Kartolina ili vrijeme koje je zaustavljeno“
Nikica Klobučar: „Kartolina ili vrijeme koje je zaustavljeno“ Sajmovi stare i rabljene robe na otvorenom, živahna su mjesta, bučna i temperamentna, ali istodobno i posljednja postaja za većinu stvari koje su izložene na prodaju prije njihova definitivnoga bacanja u smeće. Razglednica iz 1921, pronađena na Hreliću u Zagrebu, napisana je na njemačkom jeziku. Prodavač, koji ne zna njemački, pretpostavlja da se radi o nekoj vrsti ljubavnoga pisma, što ga čuva taj komadić papira kao zaustavljeno vrijeme. Uspomena na prošlo vrijeme i jedan odnos za koji ne znamo kako se razvijao. Ali je, svjedoči kartolina, nedvojbeno postojao. Autor: Nikica Klobučar. Glume: Vanda Winter i Sven Medvešek. Ton-majstorica: Lana Deban. Urednica: Katja Šimunić.
HRT – HR 1 — Dramski program
Desetominutne emisije namijenjene najširemu krugu slušatelja te otvorene širokomu spektru tema i žanrova: kratke dokumentarne i igrane radio drame, autobiografske kratke proze, eseji , putopisi, poezija.
Pratite nas na Facebooku