Najave: Radio scena - izlog Dramskog programa

Momčilo Popadić: CONTINENTAL 350

Nježno radiofonsko tkanje predstavlja nam Momčila Popadića kao pjesnika, prozaika i novinara u radio igri koja nosi naslov prema njegovoj mašini za pisanje. Luk od djetinjstva do posljednjih dana kao lajtmotiv ima pisanje i zvuk pisanja jer je pisanje za Popa bilo disanje. Iako ove godine obilježavamo tri desetljeća od smrti M. Popadića, emisija nije nastala kao in memoriam već kao posveta putu i osobnosti ovog umjetnika i poziv da se sjetimo njegovih pjesama, tekstova, knjiga. Radijska adaptacija urednice, Lade Martinac Kralj, dala je Popadićev glas trojici glumca: Bojanu Brajčiću, Antoniju Franiću i Alenu Šalinoviću, koji su svoju dionicu odigrali s posebnim osjećajem za ritam i književnikovu poetiku, a redatelijca Stephanie Jamnicky je s ton majstorom Srđanom Nogićem i glazbenom urednicom Frankom Meštrović cijelu radio igru oblikovala osjetljivo i nadahnuto. U dalmatinskoj glumačkoj podjeli, uz navedenu trojku, još čujemo u odličnoj igri: Anu Maras Hamander, Lanu Barić, Zorana Čubrila, Marinka Prgu i Paška Vukasovića.

Dubravko Mihanović: Etrurska pisma

edan od naših najznačajnijih dramatičara mlađe/srednje generacije ujedno je i izvrstan pjesnik, poetska duša što senzibilnim pipcima upija svijet. U "Etrurskim pismima", koja su pisana poput dnevničkih zapisa, Mihanović vodi izmaštani dijalog pun ljubavi sa svojim tromjesečnim sinom. Boraveći u središnjoj Italiji, nekadašnjoj antičkoj Etruriji, ovaj nadareni pjesnik uvodi nas u nevino osjećanje idiličnog supostojanja čovjeka i Svijeta. Dubravko Mihanović, glumac Rakan Rushaidat, skladatelj Stanislav Kovačić, ton majstorica Lana Deban i redatelj Mislav Brečić čiji se senzibilitet skladno upotpunjuje s piščevim te minimalistički precizno plete zvučno savršeno skladnu i promišljenu strukturu, nude nam pola sata vrhunske ljepote i nježnosti, daleko od svjetskih boli, od ratova, razaranja, svađa, kiča i neukusa.

Theopile Gautier: Spirita

Radijska dramatizacija istoimenog fantastičnog romana Théophilea Gautiera o romantičnoj ljubavi, književnosti i onostranosti u kojoj se pronalaze srodne duše. Théophile Gautier (1811. – 1872.), francuski pjesnik, pripovjedač, romanopisac, putopisac, autor baletnih libreta, kritičar likovne, kazališne i plesne umjetnosti, u ovom suptilnom djelu piše o tome kako, citiramo riječi naslovne junakinje: „čitati nekog pisca znači uspostaviti komunikaciju s njegovom dušom.“ I postavlja pitanje: „Nije li svaka knjiga povjerenje upućeno idealnom prijatelju, razgovor s odsutnim sugovornikom?“ U našoj radio-drami ta je knjiga suptilno premrežena zvukom i pretvorena u bestjelesni, zračnim valovima nošen medij, upućena, metaforički i stvarno, „on the air“.

Vjenceslav Novak: Što je krivo?

H. Gibran: PROROK

Najpoznatije djelo sirijsko-libanonskog pjesnika i filozofa čiji se utjecaj proširio daleko izvan granica SAD-e, gdje je živio i stvarao, i Bliskog istoka, odakle je bio rodom. Ova filozofsko-poetska proza u kojoj se, uostalom kao u cijelom Gibranovom djelu, osjeća razmišljanje na tromeđi vjerskih tokova – kršćanstva, židovstva i islama, te utjecaj arapskih filozofa, ima svoj situacijski okvir koji stvara dijalošku strukturu. Čovjek, kojeg svi oslovljavaju Prorokom, čeka brod koji će ga odvesti natrag u domovinu. Njegova objava da će napustiti kraj gdje je dugo živio, okuplja ljude i sad stoji pred gomilom. Htio bi im svima nešto darovati, nešto ostaviti. Počinje razgovor.