Hrvatski radio

Prvi program

Mladen Rutić - slušanje svijeta

22.07.2022.

12:08

Autor: Hrvatski radio

Dodjela nagrade Prix Futura u Berlinu, Mladen Rutić - drugi s lijeva

Dodjela nagrade Prix Futura u Berlinu, Mladen Rutić - drugi s lijeva

Foto: - / -

Ako bismo pokušali riječima opisati jednu od posljednjih zvukovnih sekvenci dokumentarne radio drame Mladena Rutića i Vite Gospodnetića „Ples mrtvaca“ (emitirana 1992.), bilo bi to otprilike ovako:


bubnjanje po dobošu, snažno pa sve snažnije – postupno ulaze ulomci radijskih i televizijskih vijesti o ratu, ratu u Hrvatskoj – zatim čujemo pucnjavu, granate, eksplozije – opet reski zvuk malog bubnja – i zatim tiho, izdaleka dolazi cvrčanje cvrčaka – cvrčci protjeruju sve ostale zvukove – čujemo sada samo njih da bi im se zatim pridružio zvuk vode – no izdaleka dolazi potmula grmljavina, opet – ali nije to ona grmljavina ratna, koju smo već čuli, shvaćamo ovo je grmljavina gromova – poslije gromova počinje kiša – kiša prelazi u dažd, „pravedni dažd“ – u daljini sviraju istarske roženice... Dokumentarac se nastavlja.


„Beram je gore. Sve je u Istri gore. Treba se popeti. Zaslužiti ljepotu, spokoj, mir, tišinu... Kosac kosi travu. Kao da je sišao s freske, kao kostur s kosom. Smrt. Svečani dolazak.“

"Ples smrti" (Mladen Rutić, Vito Gospodnetić, 1992.)

Nikada zvuk u Rutićevim dokumentarnim radio dramama koje je realizirao sa svojim važnim suatorima (najčešće su to bili ton majstori – Gospodnetić, najviše, ali i Jurjević, Osman, Savić, Mahovlić, Jemeršić, Guščić - pa skladatelji kao Davor Rocco, pisci kao Danijel Dragojević, Miroslav Mađer, Grozdana Cvitan i drugi) nije komentirao, još manje ilustrirao ili slikao. Taj zvuk, onako kako je montiran i obrađen, u Rutićevim dokumentarcima, featurima, vodi slušatelja rijekom asocijacija i viče mu: „Osjećaj!“ i viče mu: „Misli!“ Zvukom je Rutić sa svojim suradnicima bio u potrazi stvarnosti iza i iznad stvarnosti. Zvukom su stvarane kompozicije čije je elemente mikrofon zabilježio u stvarnosti, ali ih je tek umjetnički postupak doveo u novu cjelinu i dao im novu dimenziju.


No, Rutić nikad nije kretao u potragu za zvukom tek kreacije radi. Otponac za pokretanje, za polazak na teren, bio je život i problemi koje samo život može nametnuti (oživljavanje grada, gastarbajterski život, rat). Rutić je davao na važnosti životnim trenucima u kojima su ljudi patili, pitali se, radili, smijali, pjevali, pili, molili. On nije hranio svoj umjetnički ego već komunicirao s trenutkom u kojem sām život i njegovi stanovnici viču važna pitanja.


I zato, što i logično proizlazi iz navedenoga, Rutić se nije ponavljao. Cilj je bio zvukom, temom i formom ići dalje, uvijek dalje. Zato će tretmanom zvuka dotaknuti metafiziku, životnim problemima teme ljudskog života uopće, a formom hibride, mješavine ars akustike, dokumentarca i zvučnog eseja. U kontekstu povijesti hrvatske radiofonije mogli bismo reći: Mladen Rutić bio je nasljednik Bajsićevih načela na kojima je onda izgradio vlastitu poetiku i umjetnički put. Kad bismo sad rekli da je bio i uzor sljedećim generacijama, on bi mahnuo rukom i rekao: „Nemojte pretjerivati.“ Poslušat ćemo ga, ne zato jer to nije istina nego zato jer ćemo još jedanput uvažiti njegovu decentnost i fokusiranost na bitno.


U ovim trenucima u kojim se ne želimo opraštati nego sjećati se reći ćemo da je Mladen Rutić rođen 1940. u Zagrebu. Kao student komparativne književnosti i povijesti umjetnosti počeo je raditi na u Školskom radiju, pa onda kao redatelj u Dramskom programu (1968-2000). Bio je Urednik Druge mreže, urednik Zabavno-dokumentarnog programa i urednik u istom programu (1993 – 2000). U Dramski se vratio 2000 godine. Režirao je preko stotinu radiodrama i brojne dokumentarne radio drame. Bio je radiodramski pisac. Dobitnik je niza međunarodnih priznanja. Na berlinskoj Prix Futuri on i Vito Gospodnetić bili su laureati tri puta: 1979. godine za dokumentarnu radio dramu "Ljudski zrak" dobili su UNESCOvu specijalnu nagradu; godine 1981. dobili su Grand Prix za dokumentarnu radio dramu "Vikend", a 1993. Srebrnu plaketu za "Ples mrtvaca". Također Rutić je dobitnik Nagrade Morishige u Tokiju za emisiju "Zagrebačke vedute – Jelačić plac" koju je potpisao s grupom suradnika. Dobitnik je Nagrada na Marulovim danima u Splitu 1992.,1993., i 1996., te nagrade za režiju Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske 2015. godine.


Među njegovim najdojmljivijim ostvarenjima je "Molitva" (1989.) koju je realizirao s ton majstoricom Ankom Savić i skladateljem Davorom Roccom. Ars akustična cjelina „komponirana“ je od dokumentarnih snimaka molitvi u procesijama, na misama, pogrebima, molitvi krunice i dječjih molitvi, prosjaka pred crkvama i crkvenih zvona. S D. Roccom i A. Savić upustio se u glazbeni tretman dokumentarističkog materijala odupirući se tako konzervativnom odnosu prema tehnici (koji je tada još uvijek vladao) i otvorio mogućnost kreiranju digitalnim alatima. Rezultat je emisija koja nas je nekada, a mogla bi slobodno i danas, predstavljati na međunarodnim festivalima.


Mladen Rutić sve je do nedavno režirao i pisao za Dramski program Hrvatskog radija. Za jednu od posljednjih, "Pred jutro", dobio je nagradu za režiju UDUHa. Kao dramski pisac bio je inspiriran potpuno različitim dramskim motivima i licima, ali uvijek su to bile izrazito radiofonski potentne situacije (snomorica u „Pred jutro“ ili dvosturki život označen unutarnjim glasom u „Šest skica za portret Marte M."). Pisao je kako je čuo, bez viška riječi ili didaskalije.


Ni u njegovim ostvarenjima, niti u njegovim nastupima nije bilo nametanja. Bilo je ukusa, mudrosti, ironije i zafrkancije. Sve je bilo kako bi u normalnom svijetu trebalo biti, svijetu koji je Mladen Rutić stvarao i živio.


„Uživam biti gola. Kad sam gola ništa ne skrivam, da i hoću, ništa ne mogu sakriti. (glazba) S odjećom skinula sam i uredno složila preko naslona fotelje svoju nesigurnost, nesnalažljivost, strahove, laži, pa i prljavštine... Nikako da se potroše, poderu od upotrebe kao čarape, cipele, veš... ili da postanu demode, pa da ih mogu baciti. (igla gramafona vrti se po zadnjoj rili)“

„Šest skica za portret Marte M.“ (Mladen Rutić, 2000.)

"U našoj kući vrata su otvorena. Posjećuje nas rodbina prijatelji i od prijatelja prijatelji. Deda je znao reći: „Jebeš hižu u koju niko ne dojde“."

"Pred jutro" (Mladen Rutić, 2015.)

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Radio scena - izlog Dramskog programa

Emisija bipolarnog karaktera, dijelom posvećena radiodramskim revitalizacijama djela iz hrvatske književne baštine, a dijelom koncipirana kao izlog najboljih novijih emisija Dramskog programa premijerno emitiranih na trećoj i drugoj mreži.

Poslušajte u Slušaonici