Odlazak kralja, odlazak glumca

U subotu, u 18. 05, na Prvom programu Hrvatskog radija, u emisiji Izlog dramskog programa, emitiramo dokumentarac „Odlazak kralja - do posljednje predstave“ autora Petra Vujačića i Dalibora Piskerca. Mjesto i vrijeme radnje ove zvukovne fuge, koja s jedne strane bilježi atmosferu proba prilikom obnove predstave "Kralj Lear" Teatra Ulysses, a s druge asocijativnim nizom otvara temu prirode kazališne i glumačke umjetnosti, su Brijuni u kolovozu ove godine. Autorima je interes pobudila kultna predstava Teatra Ulysses koja živi na sceni već dvadeset i dvije godine, a publika je dolazi gledati po nekoliko puta. Pitanje koliko će predstava još živjeti, te što preostaje od kazališnog čina kad se ugase svjetla ili kad se predstava skine s repertoara, govore o posebnosti i kazališne i glumačke umjetnosti u kontekstu vremena, kategorije koja se voli igrati s našim uvjerenjem da je nešto bilo tako kako mi mislimo da je bilo ili s našim planovima za budućnost.

Iz prve postave „Kralja Leara“ sve do kolovoza ove godine na sceni je bilo nekoliko glumaca, među kojima dvojica najbitnijih: Rade Šerbedžija kao kralj Lear i Mladen Vasary kao kraljeva luda. No, u trenutku kad emitiramo pretpremijeru ove dokumentarne radio drame nad cijelu priču o „Learu“ nadvija se odlazak koji nitko nije sanjao, odlazak kralja među glumcima, velikog Mladena Vasarija.

Mladen Vasary (1954.–2022.) bio je glumac, pedagog, oblikovatelj scenskog pokreta, koreograf, utemeljitelj i član kazališne radionice Pozdravi, jedinstvena figura hrvatskog glumišta i po tome što je radio s najvećim kazališnim umjetnicima dvadesetog stoljeća (J. Lecoq, J. Nadj, E.Barba, C. Berry, J. Menzel, M. Gonzales). Na ekranu se pojavio prvi put kao dječak u Družbi Pere Kvržice i to u naslovnoj ulozi, a dva desetljeća poslije u filmu Toma Stopparda Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi. U Dramskom programu HR-a odigrao je stotinjak uloga. Posljednjih godina teško je bilo zamisliti podjelu bez Vaskea i njegova glasa koji je bio gibljiv kao i njegovo tijelo. Pripadao je glumačkom izrazu koji vjeruje u pamet i izražajnost tijela i to je uporno i predano istraživao cijeli svoj glumački vijek. Kao umjetnik nije pristajao ni na kakvu vrstu stagnacije, a kao osoba bio je znatiželjan, slobodan, spreman na igru bez obzira na rizik koji donosi. Dok slušamo dokumentarnu radio dramu „Odlazak kralja – do posljednje predstave“ (kome je moglo pasti na pamet da će ovaj naziv postati tako tragično višeznačan) slušamo i Vaskeov glas kao glas velikog glumca i kao tople, inteligentne, na šalu i ironiju uvijek spremne osobe. U njegovu čast poslušajmo ovaj kontemplativni dokumentarac u kojem se iluzija i stvarnost pretapaju u svim bojama.