Tamo su ljudi sretni, ili ne postoje

U subotu, 28. siječnja, u 18.05, u terminu emisije Izlog dramskog programa, na Prvom programu Hrvatskog radija, emitiramo pretpremijeru radiodrame nastale prema tekstu Ivane Sajko, "Željezo, 2170". Intrigantan tekst dubokih emocionalnih i intelektualnih krivulja ukotvljen je u konkretan i aktualan problem kojeg  već dugo živi cijela Europa. Tekst je naručen od teatra Dortmund, a premijeru je imao 3. listopada 2020. u režiji Julie Wissert, ravnateljice istog kazališta. Književnica Sajko, koju slobodno možemo zvati bitnom figurom ne samo hrvatskog nego i europskog kazališta, ispisuje tekst u formi iskaza kojeg dodjeljuje najmlađem članu migrantske obitelji koja putuje u obećani svijet, svijet u kojem, uvjereni su, „ljudi su sretni ili ne postoje“. Putuju dugo i napokon stižu. Traže ključanicu iza čijih vrata će se otvoriti život. Nažalost, nisu računali da je ključ koji su masno platili obična prevara. Hoće li se i obećani svijet pokazati istim takvim? Jasno iscrtani simboli osvjetljavaju duboku potresnu i istovremeno tvrdu putanju, tvrdu kao što je migrantska sudbina.

Ivana Sajko u predgovoru svoje drame piše: "Sredinom veljače 2020. godine, tek nekoliko tjedana prije početka pandemije, posjetila sam Dortmund s namjerom da provedem neko vrijeme u Nordstadtu, radničkom getu smještenom sjeverno od željezničke pruge koja presijeca grad. Nordstadt je osmišljen krajem 19.stoljeća kao velika stambena zona za inozemne radnike željezarije i rudnika, samodostatna i izolirana, s tek dvije prometnice koje vode prema gradskom centru. (…) S Nordstatom me je upoznao Mirza Demirović, socijalni radnik velika srca čije radno mjesto zapravo predstavljaju ulice Nordstadta na kojima poznaje gotovo svaku obitelj, svako dijete, svakog dilera. Međutim, Mirzin su glavni fokus problemi romske manjine, ljudi koji putuju iz Bugarske i drugih dijelova Europske unije najčešće nasamareni obećanjima da ih u Nordstadtu čeka bajka o boljem životu, stan i posao. Mnogi se tako od njih nađu na nekom nepoznatom raskršću, u stigmatiziranom dijelu grada čiji jezik i kodove preživljavanja ne poznaju. (…) Mirza mi je pokušao dekodirati scene koje vidim. Spuštanje roleta u prizemlju znači da će gospođa upravo zaraditi dodatni novac na prostituciji. Školarci koji krstare uokolo sa školskim torbama zapravo prenose paketiće droge što pripadaju starijoj braći. Grupa tinejdžera koji pred zgradom slušaju glazbu ujedno prodaju i djevojčicu u trenirci naslonjenu na zid. Zidovi su također tek naizgled kuće, jer su iza njih dotrajale stambene strukture bez struje i vode. (...) Iz njegovih priča ispisala sam nekoliko mogućih situacija. Ništa nije bilo izmišljeno, već tek prilagođeno jeziku.“

Redateljica Stephanie Jamnicky u našoj audio inačici "Željeza" okupila ekipu glumaca spremnu za izazov koji pruža ovaj potresan i uzbudljiv tekst, a to su: Mladen Vujčić ( u glavnoj ulozi), Franjo Kuhar, Antonija Stanišić Šperanda, Karmen Sunčana Lovrić i Nermina Kreso Kavain. Značajan autorski doprinos oblikovanju zvučne slike „Željeza“ dali su i glazbena urednica Franka Meštrović, te ton majstor Dalibor Piskrec. Lada Martinac Kralj potpisuje urednički cijeli projekt.