Zvučni pohodi poeziji Vladimira Nazora i Mavra Vetranovića

Poslušajte premijerno od ponedjeljka 10. siječnja do srijede 12. siječnja, na 1. programu HR od 18:05, kratke radiofonske forme zasnovane na poeziji Vladimira Nazora i Mavra Vetranovića.  

Poeziju sudbinski uronjenu u plavetnilo Jadranskoga mora glumački su interpretirali Jelena Miholjević i Sreten Mokrović, skladateljski ozvučio Damir Šimunović, a redateljski oblikovao Dario Harjaček. Ton-majstor: Srđan Nogić. Urednica: Katja Šimunić. Nakon premijernoga emitiranja ova će poetska djela u kojima smo nastojali starim tekstovima u pohode doći suvremenim audiodramskim zvučanjem biti dostupna u rubrici Male forme. Slušamo se!

Vladimir Nazor: « Nešto pluta », « Uz bregove »

Dvije intimističke pjesme Vladimira Nazora (Postira, 30. svibnja 1876. – Zagreb, 19. lipnja 1949.) o sjećanju na idilično otočko djetinjstvo. Ona naslovljena “Nešto pluta” evocira veslanje s ocem do nečega nepoznatoga što su ugledali u daljini, očekujući uvijek da je to tamo - nešto neodoljivo lijepo. Najčešće je ipak samo komad drveta koji pluta na površini mora, ali snovi da će se pronaći tajanstvena i prelijepa stvar ne napušta dječaka. Pjesma „Uz bregove“ uvlači nas pak u svijet djetinje igre, u zamišljanje kazališta na obali mora. Uranja nas u snove o dvorcima koje je mladić sklon maštanju tako vješto gradio i razgradio.

Vladimir Nazor: « Voljela je kao i ja », « Kad sva si život »

Ove dvije ljubavne pjesme Vladimira Nazora neodvojive su od modrine i ljepote Jadranskoga mora, sanjarskih lutanja otočnim obalama, a obje nam poručuju u valovima koji se neprestano vraćaju: „Sanjajte, sanjajte!“

Mavro Vetranović: « Moja plavca »

Mavro Vetranović (Dubrovnik, 1482 – Dubrovnik, 1576), hrvatski renesansni pisac, u pjesmi naslova „Moja plavca“ razmišlja o plovljenju morem sudbine odnosno o svom radu i životu. U našem pohodu ovome starom tekstu željeli smo suvremenom interpretacijom osobito naglasiti refleksivnu ljepotu pjesničkoga jezika i njegova ritma.