Mangroove – Novi polet pjesmama zahvaljujući Jazz orkestru HRT-a

Zagrebačka grupa Mangroove pojavila se na sceni prije oko 15 godina. Objavili su četiri studijska albuma koji su ih, uz sjajne koncerte, promovirali u jedan od ponajboljih domaćih pop bendova. Tražeći put do publike, nisu se libili istraživanja. Smjesom funka, soula, bossa nove i elektronike, te klupske glazbe, najnovijih trendova i retro sounda progresivnog rocka, pronašli su više uspješnih formula.

Igra i improvizacija nisu im ni u jednoj fazi razvoja bili strani, a želja za novim dovela ih je i do suradnje s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije uz koji su održali koncert u jesen 2020. godine. Taj sjajan nastup odveo ih je i u studio, gdje su snimili materijal za novi album objavljen sredinom veljače ove godine, „Nešto veće od nas“ – najbolji mogući „best of“ ovog benda.

Deset pjesama na albumu predstavlja mali presjek njihovog stvaralaštva u novom ruhu, novim aranžmanima, novom suzvučju, u kojem su pjesme na neki način ponovo oživjele pokazavši da odolijevaju i testu vremena. Fantastična ekipa Jazz orkestra HRT-a, predvođena Mironom Hauserom, i četvorka iz Mangroova napravili su sjajan posao te snimili izvrstan album koji na određeni način i zaokružuje dosadašnji put ovoga benda.

O albumu "Nešto veće od nas", koji je objavljen i na vinilu, o suradnji s Jazz orkestrom HRT-a i prvih petnaest godina Mangroovea, ali i njihovim samostalnim projektima Je Veux i Chui, u emisiji "S domaće pop i rock scene" s Robertom Urlićem razgovarali su Željka Veverec i Toni Starešinić.

Kad pogledamo kada je krenula suradnja s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije, s kojim ste napravili ovaj album, onda govorimo o nekom protoku vremena od gotovo dvije i pol godine.

Toni Starešinić: Cijela priča je počela koncertom u MSU-u (Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, op.a.), u Gorgoni. To je bila jesen 2020., taman pred ono najgore pandemijsko vrijeme. Taj koncert smo morali održati u vrlo ograničenim uvjetima. Bilo je dopušteno samo pedeset ljuti (u publici, op.a.). Srećom, poklopilo se da smo odmah nakon tog koncerta išli to snimati.

Željka Veverec: Ta suradnja Mangroovea s Jazz orkestrom ima još malo veću povijest. Prvo je Chui surađivao (s Jazz orkestrom, op.a.). Poznajemo većinu muzičara iz Jazz orkestra HRT-a. S nekima Toni i surađuje već dugi niz godina, kao što je Vojkan Jocić. Konkretno, 2018. na albumu "Srce" pozvali smo goste: Mirona Hausera, koji još tada nije bio umjetnički voditelj, samo trombonist; Luku Žužića, koji je također trombonist; Marija Bočića, koji je odličan saksofonist. Tada smo krenuli razgovarati. Miron je baš rekao da on jako voli i sluša Mangroove. Nismo tada ništa planirali, ali evo, otvarale su se neke stvari kad je on došao na tu poziciju.

Starešinić: On je baš bio gost na pjesmi "Nešto veće od nas".

Idemo se vratiti na vaše same početke i taj prvi album iz 2009. godine, "Svijet za nas", pa "Put na Mjesec" 2012., pa "Sami" 2015. godine, "Srce" 2018. Od samog početka – pratimo Tonija i kroz Chui i druge projekte koje je radio; pratimo tebe, Željka, kao Je Veux, koja si se pojavila u posljednjih nekoliko godina, barem kada govorimo o nosaču zvuka – nikad niste bježali od istraživanja. Od prvog albuma Mangroovea, tražili ste raznorazne stilove i pravce koje biste voljeli složiti u ono što ste radili kao autori glazbe.

Starešinić: Prvi album je bio velika škola, jer smo ga, spletom okolnosti, snimali čak tri godine. S albumom "Put na Mjesec" smo posložili i usmjerili svoj put za dalje, jer tamo se mogu čuti pjesme na engleskom koje su preteča Je Veux, tamo je bilo instrumentala koji su išli prema Chuiju, tako da je to nekako bilo ishodište svega, a kasnije se razgranalo. U svemu što radimo ta konstanta je igra, otkrivanje nečeg novog, kombiniranje nekih novih stilova.

Veverec: Kasnije se iskristaliziralo ono što ja volim. Naravno, tu je neki krug gdje se i Toni dodiruje, ali ja sam više sklona soulu, bluesu, vokalnom jazzu i popu, a Tonijeva strana ima više tog eksperimentalnog. Tražili smo svoj zvuk i nikad neću reći "neuspješno", jer je uvijek uspješno. Ne može se dogoditi ništa novo ako ne napraviš nešto s čime možda u tom trenutku nisi sasvim zadovoljan, ali mislim da je i to kasnije dovelo do nečega da bude bolje.

Vaše pjesme su na albumu s Jazz orkestrom HRT-a oživjele su na potpuno drugačiji način, iako su prepoznatljive i stilski, i što se tiče Željkinog vokala, ali aranžmani koji su rađeni za veliki orkestar ipak su donijeli novu svježinu tim pjesmama.

Veverec: Mislim da smo se odlično poklopili i složili. To se možda čak desilo spontano. Nismo to planirali. Naravno, planirali smo koje će to biti pjesme. Dopustili smo da ljudi koji su radili aranžmane i Jazz orkestar izabere pjesme iz našeg korpusa koje će im najbolje ležati. To je dobra kombinacija, jer cijeli Mangroove svira ovaj album: naš bubnjar Silvio Bočić, Leo Beslać s flautom, bas gitarom i klavijaturama, Toni i ja. Meni se nije nešto ekstra promijenilo, u smislu da sam previše izmijenila svoj vokalni izričaj. Mislim da je to OK, jer smo mi ipak pop bend. Ostao je Mangroove, ostalo je nas četvero koji činimo taj neki groove, a Jazz orkestar je zaista dao novi polet, da te pjesme stvarno postanu svevremenske.

Cijeli razgovor možete poslušati u Slušaonici Hrvatskoga radija: