Srbijanski Zakon o kulturnom nasljeđivanju zgrozio politiku i struku

Kad su Marin Držić i Ivan Gundulić uvršteni u „Deset vekova srpske književnosti“ hrvatska diplomacija uputila je Srbiji prosvjednu notu, no ništa se nije promijenilo. Dapače, krajem prosinca prošle godine otišlo se korak dalje. Srbijanska je Vlada izglasala „Zakon o kulturnom nasleđu“ prema čijem članku 23. dubrovačka književnost do 1867. pripada hrvatskom i srbijanskom kulturnom nasljeđu. 

To je zaista skandalozno, napominje ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

- To je ta mitomanija i potreba da se svojata hrvatska kulturna baština, posebno dubrovačka književnost što je potpuno neprihvatljivo i stručno neutemeljeno. Naravno da očekujemo da se od takvog zakonskog rješenja odustane i da jednom zauvijek prestanu posezati za našim teritorijem i za našom kulturnom baštinom.

Željko Jozić s Hrvatskog instituta za jezik i jezikoslovlje upozorava. 

- Kao država vrlo malo možemo utjecati na zakone u nekoj drugoj državi. Jedino prilikom pristupanja Europskoj uniji postoje jači mehanizmi naše politike koji mogu na to utjecati. 

Postavlja se i pitanje radimo li dovoljno na promociji nacionalnog kulturnog blaga u svijetu. Na brendiranju Marina Držića sustavno radi Dom Marina Držića, a njegov ravnatelj Nikša Matić podsjetio je na netom završenu izložbu u nacionalnoj knjižnici u Milanu „Marin Držić, hrvatski Shakespeare“ koja pridonosi afirmaciji hrvatske kulture u svijetu kroz Marina Držića. 

Katarina Lučić Štampalija u emisiji Katapultura pokušala je doznati može li se utjecati na Zakon koji je zgrozio većinu naše političke i kulturne javnosti.