O pamćenju ili možemo li vjerovati svjedocima

Ljudsko je pamćenje iznimno složeno. Na njega su utjecale i evolucija i kultura. Danas o pamćenju znamo mnogo, ali mnogo toga tek moramo istražiti.

Svi mi svakodnevno baratamo golemom količinom informacija; od onih koje su nam potrebne za obavljanje naizgled jednostavnih zadataka poput odijevanja ili odlaska u kupovinu, pa do onih koje se odnose na donošenje važnih odluka, rješavanje složenih praktičnih i apstraktnih problema ili kreativnog izražavanja. Sve one na neki način uključuju – pamćenje.

Nastojeći rastumačiti kako čovjek pamti, znanstvenici su stvorili više modela koji objašnjavaju procese pamćenja. Najčešće se u tom smislu govori o podjeli na osjetilno, kratkoročno i dugoročno pamćenje. Upravo je golem kapacitet dugoročnog pamćenja, dakle trajnije pohrana informacija, omogućio našim precima akumulaciju i nadograđivanje znanja, ali i bolje predviđanje posljedica događaja i ponašanja.

No, ljudsko pamćenje ipak nije savršeno. Pokusi i istraživanja vjerodostojnosti našeg pamćenja pokazuju kako točnost prisjećanja nekog događaja ovisi o brojnim čimbenicima. Ono što vidimo ili doživimo ne pamtimo kao što bi taj događaj zabilježila kamera, već u to sjećanje upisujemo i svoje iskustvo, emocije, prije i poslije doživljeno i ispričano... Sjećanje se mijenja i ovisno o okolnostima prisjećanja, publici ili sugovorniku i njegovim reakcijama i pitanjima. Jednom riječju, naše je pamćenje manje pouzdano nego što vjerujemo.

O tome kako pamtimo, čega se sjećamo, a što zaboravljamo, te može li se vjerovati svjedocima, u dva nastavka emisije Poveznice 26.4. i 3.5.2022. od 13:10 govori dr. Andrea Vranić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.