Podvodna klima

Klimatski izazov 20. emisije "Klimatski izazov" bio je saznati detalje o promjenama svijeta ispod vode – prije svega mora, ali i rijeka i jezera. Stoga je stručni gost za razmatranje podvodne klime bio izvanredni profesor zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, ali ovaj put ne s fizike, nego s biologije, s Biološkog odsjeka i to – još preciznije – iz tamošnjeg Zoologijskog zavoda, dr. sc. Petar Kružić.

Izv. prof. dr. sc. Petar Kružić u "Klimatskom izazovu" je rekao, između ostaloga:

"30 °C je granica alarma za cijelo Sredozemno more. To je visoka temperatura čak i za tropska područja. Prošloga je lipnja izmjerena u Velikom jezeru Nacionalnog parka na otoku Mljetu. Treba shvatiti da je to, ipak, zatvoreni sustav. Primarno bi trebalo gledati temperaturu otvorenoga mora. No, i ona se svake godine povećava te je ne mali broj puta bila i 29 °C. I to je uistinu alarmanto...

Normalno je da more prati klimatske uvjete zraka. Zagrijavanjem zraka u kasno proljeće i početkom ljeta zagrijava se i more. Povišenje temperature nosi i druge procese, kao što je cvjetanje mora tj. razvoj fitoplanktona, razvoj zooplanktona, hrana za ribe... Puno je procesa koje donosi ta temperatura... Zadnjih 30-ak godina se prati sve veće zagrijavanje mora, ne samo Jadranskog, nego i Sredozemnog. Oba su prilično zatvorena i puno se više i jače zagrijavaju nego oceani.

Što je više juga, more se dodatno zagrijava

Za zagrijavanje mora je primarno važna meteorologija - porast temperature zraka i vjetrovi, ali sekundarno su tu i morske struje koje mogu hladiti i zagrijavati more. Vjetrovi također hlade - poput bure, ili griju - kao jugo...

Zagrijavanje mora se pokazalo dosta pogubno za bentoske organizme - one koji žive na morskom dnu. Sredinom 90-ih godina 20. stoljeća su se počeli pojavljivati radovi koji su pokazivali masovno ugibanje sesilnih organizama - onih koji ne mogu pobjeći u dublje, hladnije more...

Mediteran se u cijelosti ne razlikuje puno. Vrste koje postoje u zapadnom Mediteranu vrlo često će se naći i u istočnom Mediteranu, ali se o njima nije puno istraživalo budući da se puno više financijskih sredstva ulagalo u institute i istraživanja u zapadnoj Europi.

Termoklina je sve dublje

U Jadranskom moru imamo termoklinu - razliku između gornjeg toplog sloja mora koji se zagrijava u proljeće i ljeto te donjeg sloja mora - hladnijeg, čija je temperatura 12, 13 °C. Kao pokazatelj koliko se brzo promjene događaju svjedoči podatak da je prije 30-ak godina termoklina ljeti bila na 20-25 metara. Danas je ta granica u kasno ljeto na oko 50 metara. I to je najveći problem za sesilne organizme, koji ne mogu pobjeći u dublje more. Organizmi koji normalno žive na oko 12 °C odjednom žive na više od 20 °C. Na 50-ak metara dubine temperatura često zna biti i 25 °C. Srećom, ne traje dugo, ali zna se dogoditi da je takva temperatura mora i više od mjesec dana. I to je vrlo vrlo pogubno za organizme koje žive na toj dubini.

Studentima pokušavam to usporediti s ljudima. Primjerice u Zagrebu, kad je temperatura ljeti 35 °C da nas netko stavi na 70 °C - ne bi nam baš bilo lako... Što dulje traju tako visoke temperature u dubljem moru - to se povećava smrtnost organizama koji ondje žive. Nekad čak i cijele populacije uginu, npr. crvene gorgonije, crveni koralji, spužve... Dolazi do masovne smrtnosti.... Zanimljivo je spomenuti i kako ribe mogu promijeniti datume razmnožavanja zbog temperature mora.

Jadran postaje bara

Jadran malo po malo postaje tropsko more. A postaje i bara jer uz povećanje temperature mora dolazi i ogromna količina kanalizacije i otpadnih voda koje ulaze u Jadran sve više i zbog turizma. Primjer su invazivne vrste koja dolaze. One ne bi dolazile da se Jadran ne zagrijava.

Problemi i s rijekama i jezerima

I kod rijeka i pogotovo jezera već pomalo dolazi do problema. Povećanjem temperature biljke nestaju ili se povlače dublje. Promjena će sigurno biti još. One će primarno ovisiti o količini padalina. Na primjeru Krke - ako će padalina biti manje - bit će veći utjecaj saliniteta, a ako će biti više kiše - utjecaj saliniteta će biti manji i morski organizmi dolazit će manje prema unutrašnjosti rijeke. Kod nas je problem i što nam rijeke donose ogromnu količinu organske tvari. Nekad smo o tome govorili samo za rijeku Po, a danas taj problem imamo sa skoro svim našim rijekama. Što je viša temperatura voda - brži su procesi bakterijske razgradnje. Stoga u vodi imamo više bakterija koje troše kisik pa dolazi do nestanka kisika u vodi na određenim dubinama - i to je pogubno za organizme.

Imamo strašno veliki problem u ribarstvu

Ribe u Jadranu pomalo nestaje. Većina komercijalne ribe je u prelovu. Pritom nisu problem samo mali ribari, nego i veliki, s velikim kilometarskim mrežama koje pokupe doslovce svu ribu koja u tom trenutku postoji.

Na žalost, mi još uvijek nismo svjesni kolika je važnost zaštićenih područja - naših nacionalnih parkova i parkova prirode. Država se tu premalo brine! Najčešće su ti parkovi prepušteni sami sebi. Politika ima dosta utjecaja na vođenje parkova i tu su problemi... U nacionalnim parkovima stanovnici smiju ribariti, ali samo s tradicionalnim ribolovnim alatom. Mreža to nije. Može se imati dvije tri vrše i to je to. Samo za svoje potrebe. Na žalost, kod nas nije tako pa se često događa da u nacionalnom parku ima manje ribe nego u okolnom moru...

Ako imamo zaštićeno područje, a ne štitimo ga - što će nam ono!? Vrlo je važno brinuti se i imati dobru zaštitu da bi se riblji fond u zaštićenom području obnavljao i da bi se riba širila u područja koja su slobodna za ribarenje.

Drugi problem je marikultura. Ona je apsolutno potrebna, ali mi tu pretjerujemo. Rade se jako loši planovi. Imamo primjer Zadarske županije gdje oko Dugog otoka i otoka Rave postoji desetak uzgajališta na vrlo malom prostoru. Treba znati da svako uzgajalište onečišćuje more. Prof. Karakasis je na jednom kongresu izjavio da jedno veće uzgajalište zagađuje kao kanalizacija gradića između 10 i 20 tisuća stanovnika, što je vrlo vrlo veliko onečišćenje.

Projekcije su nezahvalne

Mi lagano idemo prema nekom ledenom dobu. I zna se iz evolucije i prema istraživanjima, da prije ulaska u ledeno doba klima dosta varira i da se temperatura povećava. To su neke normalne sfere. No, čovjek je industrijalizacijom povećao količinu CO2 u atmosferi pa se temperatura povećava puno brže nego što bi bio neki normalan slijed.

Bilo kakvo ograničenje neće biti brzo. Ako sada ograničimo stakleničke plinove, ako u ovom trenutku zaustavimo sva fosilna goriva - to neće dovesti do brzog olakšanja. Trebat će desetljeća da se unormali, ali se, na žalost, neće unormaliti. Evolucija radi svoje. A mi definitivno ubrzavamo procese.

Možemo smanjiti kanalizaciju, divlju izgradnju i nasipavanje obale

Postoje stvari koje možemo ublažiti. Na Jadranu, recimo, osim marikulture koja onečišćuje more, možemo smanjiti najveći problem, a to je kanalizacija i divlja izgradnja, nasipavanje obale materijalima koji nisu prigodni. Ne možete stavljati zemlju na plaže, nego to treba biti šljunak. Čak, kad razgovarate s geolozima, to ne bi smio biti šljunak iz rijeka, nego mora biti morski šljunak.

Dakle, ima dosta stvari koje neće odmah zaustaviti klimatske promjene, ali možemo olakšati, ne samo nama, nego i organizmima u moru.", rekao je, između ostaloga, izv. prof. dr. sc. Petar Kružić sa Zoologijskog zavoda Biološkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

A na kraju emisije iskoristila se prilika i prilogom "Srodni program" skrenula pozornost na novu epizodu emisije "Divni novi svijet", koja se na Prvom programu Hrvatskog radija emitira od 12:30 sati i u kojoj posljednje siječanjske srijede voditeljica i urednica Nives Nedved razgovara s dr. sc. Borisom Hrašovcem o kukcima i podvodnom svijetu, naravno - uz spominjanje i klimatskih promjena.