Britansko-ukrajinski novinar Askold Krushelnycky iz Ukrajine

O tome kakvo je stanje na terenu u Ukrajini, Jelena Mikovčić je razgovarala s britansko-ukrajinskim novinarom Askoldom Krushelnyckym, koji iz Ukrajine izvješćuje za za britanski The Times i druge medije. 

Severodoneck, Izjum, Harkiv, Odesa samo su neki od gradova u kojima su se proteklih tjedana vodile teške bitke između ukrajinskih i ruskih snaga, a u kojima je bio i naš sugovornik, Askold Krušelnicki. Stanje na terenu i ratne aktivnosti mogu se pratiti, kako kaže, samo uz pomoć i potporu ukrajinske vosjke koja ih štiti.

- S ukrajinskom vojskom sam bio cijelo vrijeme, i pratio ih na sjeveru i istoku zemlje. Ukrajinska vojska dala je gotovo slobodan pristup novinarima na bojišnici. Ne znam za nijednog stranog, ili slobodnog novinara, kojemu je dopušten pristup položajima ruske vojske. Prelazak crte razdvajanja nije moguć. Zato je moje izvještavanje ograničeno samo na ukrajinsku stranu. 

Proteklih je tjedana više tisuća ruskih vojnika stiglo na istok Ukrajine, zajedno s kolonama tenkova i oklopnih vozila s teškim naoružanjem. To je rezultiralo silovitim borbama. Jedno od područja gdje su borbe najžešće je oko grada Izjuma, gdje smo također bili. U zraku su gotovo neprekidno rakete obiju strana. Iako je puno žrtava, i na ruskoj i na ukrajinskoj strani, Ukrajinci su uvjereni da su Rusi pretrpjeli puno više štete - razlog tome je prilično ironičan, riječ je mjestima u kojima danas živi puno Rusa, i zato oni i imaju veće gubitke kada raketa ii granata padne u tom području.

Ukrajinska je vojska zabilježila važan uspjeh kod Harkiva, strateški iznimno važnog grada i drugog po veličini u Ukrajini - uspjeli su potisnuti rusku vojsku, i doći do same granice s Rusijom, tako da je Harkiv sada izvan dometa ruskog topništva. Koliko je to važno za tijek rata, a osobito za moral ukrajinske vojske? 

- Naravno, to je veliki poticaj moralu, ne samo ukrajinske vojske, nego cijele Ukrajine, i svih koji je podupiru. To je potpuno suprotno od prvih dana rata, kada su mnogi predviđali da će ruska vojska pregaziti cijelu Ukrajinu u nekoliko dana, da će se ubrzo održati pobjednička vojna parada ruske vojske u Kijevu i da će Moskva pretvoriti Ukrajinu u svoju koloniju. To se nije dogodilo. I zato su, simbolički, itekako važne slike ukrajinskih vojnika na ruskoj granici, to je vrlo snažna poruka, i još jedan dokaz da ruska vojska nije nepobjediva. Daleko od toga, pretrpjela je katastrofalne gubitke i poraze. 

Proteklih sam dana bio u Harkivu, razgovarao s vojnicima, s ljudima koji su dio snaga otpora koje su potisnule rusku vojsku, s građanima Harkiva i okolice, koji su mi pričali o masovnom uništavanju infrastrukture i teškim napadima, ali Rusi Rusi nijednom nisu uspjeli ući u sam centar Harkiva. Zato tamo nije bilo toliko žrtava, ili pljačkanja, ili razaranja kao u nekim drugim mjestima koja je ruska vojska privremeno zauzela. Osobito je važno to što je Harkiv grad u kojem čak 95 posto stanovnika pripada ruskom govornom području, ako ne i više. I zato je taj grad najbolji pokazatelj da se ruska propaganda temelji na lažima. Naime, Moskva uvjerava kako je cilj njihove takozvane specijalne vojne operacije spašavanje ukrajinskih stanovnika koji govore ruski, a koji su, kako tvrde, potlačeni u Ukrajini. Harkiv se nalazi 40 tak kilometara od ruske granice, njegovi stanovnici imaju puno prijatelja i obitelji u Rusiji, ali su vrlo jasno pokazali da ne žele biti dio Rusije. Čini se da je takva reakcija iznenadila Kremlj, koji je, očito, povjerovao u vlastitu propagandu.

Moskva ipak tvrdi da nije riječ o povlačenju, nego pregrupiranju ruske vojske.

- Ne, naravno da kažu da se pregrupiraju, ali to su isto rekli i kada nisu uspjeli zauzeti Kijev. Sigurno neće potvrditi da nisu uspjeli postići cilj, da su slabiji nego što su mislili, te da se povlače. Zato kažu da će se pregrupirati, kao što su rekli i kad su se povukli s položaja kod Kijeva. A nisu te položaje napustili svojevoljno, bili su potisnuti zbog golemog broja žrtava. Onda su objavili da ulaze u drugu fazu rata, kojoj je, navodno, bio cilj zauzeti istok zemlje. Sada ni u tome nisu uspjeli. Istina, osvojili su neke teritorije, ali i ukrajinska je vojska za to vrijeme uspješno vratila dio teritorija. 

Činjenica jest da je Ukrajina uspjela zaustaviti rusko napredovanje, iako ih još uvijek nisu uspjeli potisnuti preko granice s Rusijom. Ukrajinska vojska, prema svemu što sam vidio, ima namjeru zadržavati ključne položaje, zaustavljati napredak ruskih snaga sve dok im ne stignu najavljivane pošiljke oružja sa zapada, primjerice teškog topništva. Objasnili su mi da će im to puno moćnije oružje, daleko većeg dometa, omogućiti napredak, a ne samo zadržavanje položaja, i da će tada moći potisnuti ruske snage barem prema granicama kakve su bile dan prije nego što je počela ruska invazija 24. veljače. Te granice i dalje uzimaju u obzir okupirani teritorij u Luhansku i Donecku, ali sada sve više raste i nada da će moći istjerati Ruse s većine svojih teritorija. Iako, Krim i njegova uloga i dalje će ostati veliko pitanje.

Istodobno, završava najkrvavija i najdugotrajnija bitka - ona u Mariupolju, razorenom gradu koji je sada pod ruskim nadzorom, evakuiraju se ukrajinski vojnici iz posljednjeg uporišta, čeličane Azovstalj - koliko je gubitak Mariupolja, nakon više od 80 dana iznimno hrabrog otpora, težak udarac za Ukrajinu?

Ne mislim da je bitka za Mariupolj gotova. Vidimo samo dogovor o evakuaciji ranjenih ukrajinskih vojnika, a ima ih petstotinjak. Oni se ne evakuiraju na ukrajinske teritorije, nego na područja pod ruskim nadzorom. Prema prijašnjim iskustvima, ti vojnici, iako ranjeni, mogli bi biti suočeni sa stravičnim poniženjima, mučenjima, pa i pogubljenjima. Zato je važno pozorno pratiti što se tamo događa. Koliko znam, još je ostao dio vojnika, koji nisu ranjeni, i koji se i dalje ne žele predati. Činjenica je da je cijeli Mariupolj, osim tog jednog malog dijela, u ruskim rukama, i iako je to bio težak poraz za Ukrajinu, ukrajinski narod svjestan je realnosti i zna da ta bitka jednom mora završiti. Ali ne mislim da će im zbog toga pasti moral, ostat će samo duboka tuga, ali i ponos zbog toga što su ti ljudi učinili.

U Ukrajini ste bili i tijekom narančaste revolucije, i kasnije, 2014-te, na početku ruske invazije i pripajanja Krima. Koliko se ozračje u narodu od tada promijenilo?

2014. se dogodila revolucija, svrgnut je proruski predsjednik Ukrajine Janukovič, i tada je Putin iskoristio taj kaos i nerede, te je zauzeo i pripojio Krim, i krenuo u okupaciju istočnih dijelova Ukrajine. Ukrajinska je vojska tada bila u potpunom neredu, bilo je tek 5-6 tisuća vojnika spremnih za borbu. U međuvremenu, Ukrajinci koji su bili tada skloniji vezama s Rusijom, morali su odlučiti, a većina se odlučila u korist jedinstvene Ukrajine. 2014. osjećaj neovisne, čvrste, jedinstvene Ukrajine nije bio tako snažan, velik je dio bio naklonjeniji proruskim političkim silama. 

Danas je to itekako drukčije, osjećaj zajedništva u obrani zemlje, ali i ukrajinski identitet, demokracija, način života, kultura, sve je to očvrsnulo. Promjene u ukrajinskoj vojsci govore dovoljno. 2015. jedva je postojala, a sada su zaustavili i nanijeli teške gubitke i žrtve ruskoj vojsci, koja se smatra drugom najvećom i najjačom na svijetu. Ozračje se promijenilo, osjeća se veliko samopouzdanje, koje od početka rata sve više raste. Jer, Ukrajinci su vidjeli da Rusi nisu pregazili njihovu vojsku, da se Rusi mogu zaustaviti. I zato sve više jača uvjerenje da će Ukrajina pobijediti, pitanje je samo koliko će još dugo taj rat trajati, i koliko će još ljudi, civila, poginuti prije nego što taj imperijalni san Vladimira Putina i Kremlja umre.

Kakva su vaša predviđanja - kako bi ovaj rat i kada moga završiti, kada bi se barem mogli nastaviti mirovni pregovori?

Mislim da to najviše ovisi o Putinu i njegovom unutarnjem krugu u Kremlju. Samo oni koji su donijeli odluku o invaziji na Ukrajinu, mogu odlučiti kada će završiti ovo krvoproliće, a teško je zamisliti što je u njihovim glavama. Kruže glasine o Putinovoj bolesti, neuračunljivosti - možda su i te glasine početak kraja. Mislim ipak da će rat trajati do kraja ljeta, da će Rusi krenuti u treći pokušaj zauzimanja teritorija. Iako sada znaju da ne mogu osvojiti cijelu Ukrajini, nastojat će osvojiti što više teritorija prije bilo kakvog dogovora o prekidu vatre. Ponajprije na istoku, i uz obalu Crnog mora. 

Onda će tamo organizirati referendum o tome žele li se stanovnici pridružiti Rusiji i nastojati pripojiti ta područja, kao što su učinili s Krimom. Zato je ovo sada zapravo utrka - Rusi žele zauzeti što više teritorija prije nego što Ukrajina dođe u posjed teškog naoružanja. Još jedan veliki problem za Ukrajinu jest to što Rusi, iako nisu zauzeli sve ukrajinske luke, pa ni najveću- Odesu, uspješno su blokirali pristup Crnome moru. Trgovački brodovi ne mogu napustiti Ukrajinu i to je težak udarac ukrajinskom gospodarstvu. Te su luke ključne za ukrajinsko gospodarstvo, jer većina ukrajinskog izvoza- žitarice, ulje, čelik - izvozi se brodovima, riječ je o prevelikim količinama za cestovni ili željeznički prijevoz. To je velik problem, koji će Ukrajina očito morati vojno riješavati, ili uz pomoć drugih zemalja, koje mogu pritisnuti Rusiju na neki mirovni sporazum.

Bio je to iz Ukrajine, britanski novinar ukrajinskog podrijetla, Askold Krushelnycky.