Godina iza nas pokazala sve veću vidljivost klimatskih promjena i njihovog utjecaja na ljudske živote

Godina iza nas pokazala je sve veću vidljivost klimatskih promjena i njihovog utjecaja na ljudske živote. Poplave, razorni požari, tornada, rekordne temperature odnosili su ljudske živote i imovinu, a s puno nade očekivan klimatski summit u Glasgowu donio je sporazum, no i ostavio donekle gorak okus u ustima zbog završnih razilaženja u stajalištima. 

  Poplave u Belgiji i Njemačkoj, požari u Turskoj i Grčkoj, tornada u Češkoj i SAD-u, pokazali su svu krhkost ljudskih života u sudaru s esktremnim vremenskim pojavama koje nažalost postaju novo normalno stanje. Upozorenja znanstvenika koji su u kolovozu izdali dramatično izvješće o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju na naše živote bila su alarmantan uvod u summit koji se u studenom održao u Glasgowu. Velika očekivanja koja su se uz taj skup vezala ispunjena su samo djelomice, a razočaranje je donijela intervencija Kine i Indije koje su u posljednji trenutak zatražile da se formulacija o postupnom ukidanju korištenja ugljena zamijeni onom da će se ono tek postupno smanjivati. 

  Najveće razočaranje bilo je vidljivo među malim otočnim državama, a premijerka Barbadosa Mia Motley bila je vrlo ogorčena: 

 - Klimatsko financiranje obrane malih otočnih nacija u razvoju smanjilo se za 25 posto 2019-e godine. Propust da se odobri taj novac koji je kritično važan mjeri se, moji dragi prijatelji, u životima i njihovom održavanju u našim zajednicama. To je nemoralno i nepravedno. Ako od Glasgowa očekujemo da ispuni obećanja dana u Parizu, onda mora zatvoriti taj procijep. Zato od vas tražim da mi kažete kakvu poruku da odnesem našim ljudima koji žive na prvoj crti na Karibima, u Africi, u Latinskoj Americi, Pacifiku i to u trenutku kad ambicija i neka od najvažnijih imena u Glasgowu nisu prisutni. Kakav ćemo izgovor naći ako podbacimo, odnosno da citiram našu glazbenu legendu Eddya Granta - hoćete li oplakivati nas na prvoj crti. Kad ćemo mi, svjetski čelnici, odgovoriti na hitna pitanja koja kod naših ljudi izazivaju strah i zabrinutost, bila ona klimatska ili ona koja se tiču cjepiva. Ili jednostavnije rečeno - kad će vođe početi voditi. 

  I ne samo ona, ministar vanjskih poslova Tuvalua čiji je premijer još u Kopenhagenu prije više od deset godina vapio za pomoć jer mu zemlja tone u Pacifik, Simon Kofe, razočarano kaže: 

 - Cilj nam je sve dalji i teret da ne pređemo stupanj i pol je na savjesti velikih zagađivača. Mi ćemo nastaviti gurati to pitanje i zagovarati dalje smanjenje emisija štetnih plinova. Tu se radi o pitanju preživljavanja za države poput Tuvalua. Naša najviša točka je četiri metra iznad morske razine, a ako dođe do povećanja razine mora, to znači da će dijelovi našeg otoka biti izbrisani i nećemo moći više živjeti ni na drugim njegovim područjima.

   A predsjedatelj konferencijom COP 26 Alok Sharma pozvao je Indiju i Kinu da objasne zašto su to učinile:

 - To su zemlje koje su na prvoj crti udara klimatskih promjena, za njih je povećanje temperature od jednog i pol stupnja jako loša vijest, a ono od dva stupnja je smrtna presuda. 

  Upravo je taj famozni jedan i pol stupanj bio jedan od ciljeva postavljen u pariškom klimatskom sporazumu prije šest godina, no kako ističe Sharma, neke dobre stvari ipak su u Glasgowu ostvarene, primjerice osigurano je da više novca bude na raspolaganju za zemlje u razvoju. Dogovoreno je i da godišnja količina oslobođenih emisija ugljičnog dioksida mora do 2030-e biti prepolovljena, pokrenute su mnoge inicijative poput one o zaštiti šuma, a dogovoren je i globalni pakt o ograničavanju misija metana, stakleničkog plina koji zemljinu atmosferu uništava i više od ozloglašenog ugljičnog dioksida. Dogovoren je i posebni UN-ov mehanizam nadzora, a Mark Brownstein iz Fonda za obranu okoliša je za Hrvatski radio u Glasgowu najavio i lansiranje satelita koji će emisije metana bilježiti iz svemira. Ujedno je pojasnio i koliko je metan opasan jer kaže metan uzrokuje čak 15 posto zagrijavanja kroz koje naš planet sad prolazi. Najveći izvori tog zagađenja su poljoprivreda, odnosno uzgoj stoke i plantaže riže, fosilna goriva odnosno nafta, plin i ugljen, te deponije smeća. Najveći rezovi u tome mogu se primjeniti upravo na naftnu i plinsku industriju, a mi već više od deset godina provodimo terenska istraživanja u sjevernoj Americi, u Europi i Australiji i ono što vidimo jest da su te emisije puno veće nego što se to službeno prikazuje. 

  No da šansa za spas planeta postoji, smatra izvršni direktor službe za praćenje atmosfere Copernicus, Vincent Henry Peuch koji je za Hrvatski radio u Glasgowu rekao: 

  - Možda je komunikacija o klimatskim promjenama dosad bila previše negativno obojena, istina je da vidimo njihove teške posljedice sa svim onim što se danas događa, no fokus mora biti na tome da postoji mogućnost da popravimo ovu situaciju ograničavanjem emisija stakleničkih plinova, zaustavljanjem uništavanja šuma. Koraci koje smo danas vidjeli doista su oni u pravom smjeru, a iako problem neće biti riješen preko noći, s ovim potezima možemo imati više pouzdanja da će naraštaji koji dolaze uživati u klimi koja nije previše različita od one u kojoj uživamo mi.

  Mladi naraštaji su međutim itekako uplašeni onime što im nosi budućnost. U Glasgow je tako stiglo i najzvučnije ime, Greta Thunberg koja nije mogla skriti svoju razočaranost konačnim ishodom sastanka u Škotskoj: 

  - Nažalost, baš kao što sam i očekivala, uspjeli su čak razvodniti i svoje bla bla bla što je doista postignuće. Nisam ni imala velika očekivanja jer zemlje su zadržale svoja stajališta i jako je teško natjerati ih da ih promijene. Naša je frustracija usmjerena prema sustavu, a sve dok ne bude nekih kazni za one koji se ne žele prilagoditi, svi mogu raditi što dok god žele. Trebale bi postojati barem moralne sankcije kojima bi ih osudili.

  Ogorčeni su bili i aktivisti i predstavnici udruga za zaštitu prirode i okoliša koji su u Glasgowu svakodnevno prosvjedovali, ogorčeni i zbog toga što mnogi čiji se glas trebao čuti do Glasgowa nisu ni uspjeli doći. Jedna od aktivistica i predstavnica malenog naroda Tla'amin iz Kanade, Ta'kaiya Blaney izaslanicima je poručila da se nada da će kad se vrate svojim kućama, zadržati svoj pogled na prvim crtama, na njima koji brane svoje domove i riskiraju svoje živote kako bi se zaštitili. 

  - Svi se ovdje pretvaraju da im je do toga stalo. Trebamo vašu potporu i vašu pozornost jer kod nas se vodi prava bitka. 

  Predsjednik aktivističke udruge iz Bangladeša, Saleemul Huq, je pak istaknuo: 

  - Što se mene tiče ovaj sporazum je promašaj i to potpuni, možda su u njemu i neke dobre stvari, ali ne marim za to. To je smrtna presuda za najsiromašnije na ovom planetu, a zagađivači sad kažu baš nas briga za vas. Nisam razočaran, ljutit sam, razočaran je preblaga riječ. Mi nećemo odustati, ali ovaj COP (KOP) je potpuni promašaj. 

Jedan od govora koji će ostati zapamćen nije došao od političara, nego od predanog dugogodišnjeg aktivista za borbu protiv klimatskih promjena i autora emisija o prirodi uz koje su odrastali naraštaji, David Attenborough:

  - Lako je zaboraviti da naposlijetku uzbuna zbog klime može biti svedena na jedan broj, onaj koji pokazuje koncentraciju ugljika u našoj atmosferi. Taj broj u najvećoj mjeri određuje globalnu temperaturu, a promjene u tom jednom broju najbolje mogu mapirati našu priču jer definiraju naš odnos s našim svijetom. U najvećem dijelu stare povijesti čovječanstva, taj je broj skakao je između vrijednosti od 180 i tri stotine, a u skladu s tim skakala je i globalna temperatura. Bio je to brutalan i nepredvidiv svijet, populacija naših predaka bila je mala, no prije samo deset tisuća godina taj se broj stabilizirao i zajedno s njim i svjetska klima. Našli smo se u neuobičajeno benignom razdoblju, sa predvidivim godišnjim dobima i vremenskim pojavama. Prvi put je tada civilizacija bila moguća i nismo potratili ni trenutka da tu prigodu iskoristimo. Sve što smo postigli u posljednjih deset tisuća godina omogućila je ta klimatska stabilnost, a globalna temperatura je u tom razdoblju varirala između jednog i dva stupnja. Sve do sad. 

  Attenborough ipak optimistično smatra da vremena za spas planeta još ima, a Hrvatsku je u Glasgowu zastupao premijer Andrej Plenković koji je iznio i ambiciozne planove za zaštitu klime poput onog da do 2030 postigne stopu od 39 posto energije u konačnoj potrošnji iz obnovljivih izvora, a govorilo se i o Plominu. Predvodnica u planovima i borbi protiv klimatskih promjena svakako je Europska unija, razočaran rezultatima bio je i potpredsjednik Europske komisije za zeleni plan, Frans Timmermans: 

  - Naravno da vas neće začuditi da je ovo što sam čuo još jedno razočaranje. Ne zato što mi želimo biti u pravu, nego zašto što svi znamo da što dulje čekate sa ukidanjem korištenja ugljena, veći teret stavljate na okoliš, na gospodarstvo. Ugljen nije pametno rješenje i zato moramo ubrzati proces u kojemu ćemo ga se riješiti.

  Analitičarka sveučilišta u Edinburghu Kirsten Jenkins za Hrvatski radio pak ističe kako je ključna klimatska pravda, a o rezultatima sastanka u Glasgowu kaže: 

  - Mislim da možete biti vrlo kritični prema COP-u 26 i reći da je puno onoga što se događa samo teatralno. Samo nekoliko dana u Glasgowu su bili oni koji donose ključne odluke, dakle političari, ceremonija rasprava i izlaganja puno je dulja, a možemo legitimno postaviti i pitanje je li ovo prava struktura za predstavljanje svih tih ljudi koji dolaze sa strane. Postoji li možda drugačiji mehanizam kroz koji se mogu uključiti oni koji su najpogođeniji, oni koji zbog različitih ograničenja vezanih uz Covid 19 nisu mogli doći u Glasgow? Samo ako se taj mehanizam pronađe i uključi, onda će se i ti glasovi početi pojavljivati glasnije i više i dat će im se pozornost koju zaslužuju.

  A klimatske promjene itekako zaslužuju pozornost čitave svjetske javnosti, no nažalost neke od njih nepovratne su poput dizanja razina mora i oceana koje će se nastaviti i u idućih sto godina. Alarm za uzbunu zvoni i zbog rekordnih temperatura ovih dana zabilježenih na Grenlandu koje su za 20 do čak 30 stupnjeva veće on onih prosječnih za ovo doba godine. Otapanje ledenjaka tako ne donosi uništenje samo za čovječanstvo, nego i za životinjske vrste i bioraznolikost koja doslovno pleše na tankom ledu.