Integracija hrvatskog Podunavlja još traje

Proces integracije hrvatskog Podunavlja još uvijek nije završen jer je to dugotrajan proces. I normalizacija nakon počinjenih zločina nije laka. Ne možeš reći sad smo se normalizirali i gotovo je, rekla je uz 25 obljetnicu završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja nekadašnja voditeljica tog procesa s hrvatske strane Vesna Škare Ožbolt u emisiji Prva crta. Škare Ožbolt bila je predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja na ratom stradalim područjima Hrvatske, kao i savjetnica predsjednika Tuđmana.

- Riječ je o ljudima, sudbinama, budućnosti djece koja će živjeti na tom području. Normalizacija života je nešto što se treba odvijati polako, ali na zdravim temeljima. Što su zdravi temelji u ovoj priči? Bez politizacije, istina odnosno prihvaćanje onoga što se dogodilo i pravda, dakle, oni koji su počinili zločine moraju biti kažnjeni. Ako toga nema sve ide u krivo. Ne može normalizacija života biti predmet nekakvog političkog potkusurivanja i trgovine. To mora biti na zdravim osnovama što je iz ove perspektive lakše reći nego provesti. Tada je jako teško bilo provoditi normalizaciju života. Morali smo sve kontrolirati kako ne bi došlo do nekakvog incidenta i na svaku problematičnu stvar skakati i odmah je rješavati. Poanta priče u politici, kada radite normalizaciju, je da skočite na svaki problem i da ga riješite. Evo primjer dvojezične ploče, one su bile problem i jako su se ispolitizirale. Ja sam predlagala višejezične ploče jer tamo živi puno nacionalnih manjina, ali to je ispalo pitanje politike. 

Škare Ožbolt kaže kako su koraci koji su se tada poduzimali s hrvatske strane bili pionirski. Ali s čvrstom dinamikom, okvirom i kvalitetnim ljudima u procesu. Nikome, kaže, ništa nije bilo teško i to je teško shvatiti iz perspektive današnje komocije. 

- Tako se radilo jer je svima bilo u interesu da reintegriramo to područje, da vratimo ljude, da svi koji to žele da ostanu, to je bila politika predsjednika Tuđmana. S on je jako pazio da se sve izvede kako treba.

Kad je normalizacija u pitanju, kaže Vena Škare Ožbolt, jako je važno paziti na ljude, ulagati u ljude, posebno mlade i dati im šansu da ostanu i da se razvijaju i da država bude po ukusu ljudi. Poanta priče je da nove generacije imaju posla, to je potencijalno bogat kraj, kad pogledate koliko godišnje prođe riječnih kruzera, preko 500 njih, a koliko ih stane u Vukovaru, možda par. Da vam 500 kruzera stane u Vukovaru ili barem pola od njih, imali bi turistički raj. Pa je tu Vučedolska golubica, pa ratni turizma, obrtnička i poljoprivredna gospodarstva, ima puno potencijala, samo se time treba baviti i bite fokusiran na to. Čini mi se da je politika pustila taj dio iz ruku. 

Dodaje kako je u svijetu jako zanimljiv naš model reintegracije, a on ima dva dijela. Onaj koji se može primijeniti u svakom kriznom području, primjerice Ukrajini, Libiji, Iraku, te drugi koji je specifičan za pojedinu državu i taj dio se mora prilagoditi i razraditi. 

- Demilitarizacija je svuda ista, prijelazna policija koju smo imali svima je zanimljiva i to kako smo s tom prijelaznom policijom uspostavili mir i ljudi su počeli funkcionirati. Vraćanje monetarnog sustava, zdravstvenog, mirovinskog, obrazovnog sve su to bili koraci koje smo mi proveli, lokalni izbori isto tako, razoružavanje, otkup oružja, puno je bilo tih mjera koje smo radili na terenu. 

Podsjeća kako su se, kad su ratni zločini u pitanju, i u vrijeme reintegracije vodili postupci, uglavnom protiv osoba koje nisu bile u Hrvatskoj. Ta suđenja u odsutnosti su bila dovršavana, izricale su se presude, suđenja su vođena i na sudu u Haagu, a i ona je kao ministrica pravosuđa organizirala suđenje za Ovčaru u Beogradu, ali sva ta suđenja nažalost nisu imala onaj epilog koji bi hrvatska žrtva očekivala. Suđenje za Ovčaru u Beogradu ni danas nije završeno, znači da govorimo o političkoj volji. Iz pozicije žrtve nema pravednosti u tim sudskim odlukama. 

O tome da žrtve i danas sreću svoje mučitelje u gradu, Škare Ožbolt kaže.

- U naše vrijeme jako je bilo bitno skakati na svaki problem, puno smo to čvršće držali nego što je to bilo kasnije, pogotovo nakon 2000. kad je sve otklizalo u nekom drugom smjeru. Ako ne rješavate probleme oni se gomilaju i to rezultira teškim incidentima.

Vesna Škare Ožbolt također smatra i kako tužbe koje pokreću logoraši radi odštete, i traži Zajednica povratnika, imaju perspektive jer su neki već dobivati odštetu, oni koji su se obratili međunarodnim institucijama. Desetak osoba dobilo je takve postupke.