Međureligijska molitva za žrtve u Jasenovcu

"Oslobođeni bilo kakvih ideološko političkih uvjetovanosti iskazujemo poštovanje i zahvalnost žrtvama", poručuje požeški biskup Antun Škvorčević predsjednik Biskupske komisije za ekumenizam i predsjednik Odbora HBK za međureligijski dijalog sa židovima i muslimanima u razgovoru za emisiju Religijski forum uoči međureligijske molitve koja će se održati 31. ožujka u 11 sati u Spomen području Jasenovac, te molitveno-pokorničkog slavlja koje će biti u 18 sati u katoličkoj crkvi u Jasenovcu. 

31. ožujka, nakon godine pauze, ponovno će se okupiti predstavnici Katoličke crkve, Srpske pravoslavne crkve, Koordinacije židovskih općina u Republici Hrvatskoj i Islamske zajednice u spomen području Jasenovac na zajedničkoj molitvi. Inicijator ste ovog molitvenog okupljanja, zašto je ono važno?

Biskup Škvorčević: Čini mi se da je moguće navesti nekoliko razloga zbog kojih je važna međureligijska molitva u Jasenovcu. Ponajprije bih spomenuo da su ondje stradali članovi svih navedenih vjerskih zajednica. To je zacijelo dostojno onima koji su bili zajedno u stradanju iskazati i zajedničku molitvenu počast i poštovanje. Podsjetio bih potom kako je prigodom Velikog jubileja kršćanstva 2000. godine papa Ivan Pavao II. upozorio na značajnu činjenicu da postoji ekumensko i međureligijsko zajedništvo upravo po brojnim žrtvama, mučenicima iz religijskih zajednica koje su totalitarni sustavi dvadesetog stoljeća progonili te zatvarali i ubijali. To je svojevrsna duhovna baština koja nam daje snagu da u suvremenim društvenim okolnostima svjedočimo međusobnu povezanost i jedinstvo i to na različite načine pa i molitveno. Spomenuo bih zatim kako su u vrijeme komunističkog sustava predstavnici navedenih religija bili pozivani na komemoracije žrtava u Jasenovcu i bila im je dodjeljivana molitvena uloga, ali ona je bila na svoj način zasjenjena i žrtve su bile u drugom planu i to zbog toga što je to bio skup koji je iz ideoloških polazišta pristupao stradanjima. Te su se komemoracije pretvarale u iskaze nekih razračuna s ideološkim protivnicima, nerijetko i u izljeve mržnje te su na taj način žrtve postajale još jednom žrtvama, a obezvrijeđena je bila i duhovna dimenzija njihova spomena, pa tako i sama molitva. Vjerujem da pamtite i Vi kako je to neko vrijeme potrajalo i nakon osamostaljenja Hrvatske. Predložio sam zbog toga da organiziramo samo međureligijski molitveni skup u Jasenovcu kako bismo oslobođeni bilo kakvih ideološko političkih uvjetovanosti mogli s vjerskih polazišta iskazati poštovanje i zahvalnost žrtvama. Visoki predstavnici spomenutih četiriju vjerskih zajednica rado su to prihvatili. Istaknuo bih još nešto vrlo važno. Naime, sve religije jedinstvene su u pristupu čovjeku, smatraju ga Božjim stvorenjem, nedodirljivim, s istim pravima i dostojanstvom prije bilo koje nacionalne, vjerske, socijalne, političke ili ideološke pripadnosti. To je ujedno i polazište za poštivanje općeg ljudskog bratstva za koje je s osobitim žarom zauzima papa Franjo. Kako je poznato, Papa je to potvrdio i potpisivanjem „Dokumenta o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot” s velikim kairskim imamom Ahmedom El- Tayebom 4. veljače 2019. u Abu Dhabiju.

Što vjerske zajednice odnosno Vi koji te vjerske zajednice predstavljate možete učiniti u prevladavanju mržnje na tom planu pomirenja i praštanja, tj. u promicanju bratstva među ljudima?

Biskup Škvorčević: Kultura susreta s pripadnicima drugih religijskih zajednica od velikog je značenja prvenstveno zato što je na našim prostorima još uvijek prisutan određeni duh isključivosti koji zatvara ljude u granice vlastite nacije, vjere, ideologije, političke stranke. Takav duh zapravo rađa protivljenje drugome i drugačijem, izrugivanje, prezir - što nije daleko od mržnje. Međusobno bolje upoznavanje razbija ponajprije predrasude, a onda potiče povezivanje na različitim razinama vjerskog i društvenog života, a onda promiče i povjerenje. Kad to očitujemo u zajedničkoj molitvi, tada svima u našoj sredini svjedočimo da pripadnost različitim vjerskim zajednicama ne dovodi nužno ljude do podjela i međusobnog suprotstavljanja, nego ih i spaja. Tada je moguće u suvremenom društvu, među ostalim, i oglasiti se zajedno s obzirom na neka moralna, humanitarna i druga pitanja slične naravi.

Žalosni petak odredili ste i kako Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji. U 18 sati bit će u katoličkoj crkvi u Jasenovcu molitveno-pokorničko slavlje. Što znači to okupljanje? Hoćete li na tom mjestu moliti zajedno s pakračkim episkopom, kao što ste to činili i prijašnjih godina? Koje su nakane?

Biskup Škvorčević: Želio bih naglasiti prvo kao odgovor na vaše pitanje da čišćenje povijesnog pamćenja nije nešto što je strano našem katoličkom molitvenom duhu, nego se sastoji od molitve, pokore, kajanja za grijehe počinjene nad drugima, napose za zločine nad nedužnim ljudima i to uvijek stavljajući žrtvu u središte pozornosti i iskazivanje poštovanja prema njoj, a ne zločinca. Duhovni je to put oslobađanja od osjećaja mržnje i osvetničkih misli prema samim zločincima koje nas zaustavljaju u krugu počinjenog zla. Potiču da se ponašamo po njegovu diktatu i ostanemo zapravo njegovim zarobljenicima. Radi se, dakle, o vjerničkom nastojanju koja pripada korizmenom vremenu te je u požeškoj biskupiji izabran zato petak prije nedjelje Cvjetnice, nazvan u narodu Žalosni petak. Naime, prije reforme rimskog kalendara nakon II. Vatikanskog sabora toga se dana slavio spomendan Sedam žalosti Blažene Djevice Marije. Bio sam dobro upoznat kako je Katolička crkva u Europi odgovorila na izazov zla koje se dogodilo u koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata, napose u Dachau i Auschwitzu. To je išlo tim putem da su ondje utemeljeni samostani karmelićanki, ako se ne varam zajednice stroge klauzure, sa zadaćom da one vjernički u tišini i sabranosti mole i prinose žrtvu za zlo koje je naneseno ljudima u navedenim logorima. Smatrao sam da je takvo nešto moguće i u Jasenovcu te da će to dati veći doprinos liječenju rana otvorenih počinjenim zločinima nego li bilo što drugo. No, moram priznati da nisam uspio u tome. Naime, nisam uspio uvjeriti određene redovničke zajednice za taj projekt, ali ga je prihvatio pakračko-slavonski episkop Sava Jurić, a nastavio je episkop Jovan Ćulibrk te su ondje otvorili ženski manastir u kojem monahinje, izvan svake politike i polemike, nastoje svojom duhovnošću služiti liječenju rana. E sad, kako se Dan obnove čišćenja pamćenja odvija na nekadašnji spomendan Sedam žalosti Blažene Djevice Marije, želio sam da taj dan zadrži marijansku duhovnu dimenziju i da organiziram hodočašće vjernika iz Novljanskog dekanata Gospi Jasenovačkoj, čašćenoj osobito na Veliku Gospu. Ti vjernici dolazeći pješice iz različitih župa svojom pokorom, ispovijedi, sudjelovanjem na svetoj misi, molitvom svojoj Majci i procesijom Njoj u čast budu ti koji zapravo u Jasenovcu ostvaruju duhovno ozračje iskazivanja poštovanja i zahvalnosti, svakoj žrtvi jasenovačkoj, ali i drugoj žrtvi na području Požeške biskupije bez obzira na nacionalnu, vjersku ili neku drugu pripadnost. Uključujemo u taj pobožni čin i žrtve domovinskog rata u kojem je Jasenovac stradao na način da su ljudi bili progonjeni, a župna crkva zapaljena. Želio bih podsjetiti da time očitujemo svoju duboku vjeru u moć molitve i djelovanje Duha Božjega zagovorom svoje Majke koji jedini mijenja ljudska srca i savjesti te ona postaju sposobna za praštanje. Nastojimo na taj način služiti pomirenju i promicanju međusobnog povjerenja. Tome napose doprinosi, moram reći, i sudjelovanje pakračko-slavonskog episkopa Jovana. On tom prigodom uputi svoju riječ i pridruži se molitveno. To je jedno od dragocjenih iskustava zajedništva pred žrtvama kako hrvatskim tako srpskim i drugih pripadnosti nacionalnih ili određenih društvenih slojeva.

Robert Rogina, Blaženka Jančić.