Nestanci djece u rano ljeto najčešći

Uz današnji Međunarodni dan nestale djece, upozorava se kako je najčešći uzrok nestanaka mladih do 18 godina njihov bijeg iz ustanova ili obiteljskih domova. Prema podacima MUP-a, godišnje se u Hrvatskoj evidentira 1100 do 1500 nestanaka djece, a baš u ovo doba godine, početkom ljeta broj odlazaka se povećava. Takvi su odlasci vrlo rizični jer se dijete na taj način izlaže puno ozbiljnijim rizicima i kaznenim djelima koja se nad njima mogu počiniti. Kako utjecati na broj nestanaka djece i hoće li i kada Hrvatska uvesti Amber Alert sustav razgovarali smo s voditeljem Centra za nestalu i zlostavljanu djecu Tomislavom Ramljakom.

Najveći broj nestale djece, nestali su tako da su se udaljili iz ustanova ili iz obiteljskih domova. 337 djece udaljilo se iz obiteljskog doma prošle godine, od toga je 283 starije od 14 godina, što znači da se 60-ero djece ispod 14 godina udaljilo od kuće, kaže Tomislav Ramljak. 

- Dijete neće nikada pobjeći iz okruženja koje je sigurno i voljeno i u kojem se poštuju njegova prava. Treba vidjeti koji je razlog da dijete poduzme najrizičniji oblik ponašanja, da bude u bijegu.

Roditelji često upozoravaju djecu da se čuvaju nepoznatih osoba i da ne ulaze s njima u vozila, a ispada da su takva vrsta otimanja djece vrlo rijetka. Ramljak dodaje kako je otkad je Hrvatska ušla u Schengensku zonu opasnost još i veća, jer kad se ono udalji iz Hrvatske za nekoliko sati može biti na drugom kraju Europe.

- Prošle je godine nad 11-ero djece počinjeno kazneno djelo dok su bila u bijegu. Od toga je 8 slučajeva bilo spolne naravi. Zato ne treba samo razmišljati o najgorem scenariju, a to je tragični završetak potrage za djetetom već i o ovim slučajevima kada se nad djecom izvrši kazneno djelo.

Uzroci nestanaka često su povezani s buntom, avanturizmom, skitnjom i problemima u obitelji na što se može preventivno utjecati. Centar za nestalu i zlostavljanu djecu svaki dan radi s otprilike 90-ak djece s problemima u ponašanju. Čim se "uđe" u obitelj vidi se zašto se dijete tako ponaša, kaže Ramljak i dodaje kako su ustanove, pa i one otvorenog tipa, zastarjeli način odgoja djece jer u njima boravi 100 i više djece. Zato se Ramljak zauzima za kvalitetniji oblik deinstitucionalizacije sa manjim, obiteljskim jedinicama u kojima odgajatelji mogu posvetiti više pažnje odgoju djece. Naravno, da ponašanje i odgoj počinju od kuće i čim je dijete završilo u ustanovi treba vidjeti koji je tome razlog. Mi još uvijek imamo način rada da dijete, koje nije imalo sreće roditi se u funkcionalnoj obitelji, kažnjavamo tako što ga smještamo u ustanove iz kojih ona bježe. Mislim da je sustavna briga za djecu i ulaganje u djecu najbolji oblik prevencije bjegova, a time i rizičnog ponašanja.

- Mora se vidjeti koji je uzrok jer je ponašanje samo simptom. Uzrok je najčešće okruženje iz kojeg dijete dolazi. To može biti siromaštvo, nasilje, zanemarivanje ili bilo koji drugi oblik, i tek tada možemo razgovarati o tome da je krajnja mjera premještanje djeteta iz obitelji. 

- U drugim zemljama Europske unije imaju 15 do 20 obitelji po socijalnom radniku. To je šire pitanje socijalne politike koja je dugi niz godina zanemarivala tu temu. Udomiteljstvo je jedno od kvalitetnih rješenja, ali ga treba još podići na višu razinu. Naša se udruga dugi niz godina bavi promicanjem udomiteljstva kako bi se dijete izdvojilo iz jedne obitelji koja nije funkcionalna u udomiteljsku obitelj, odnosno u kvalitetnije, bolje i sigurnije rješenje. 

Kada se djeca najčešće udaljavaju od kuće? Od 337 djece, koliko se prošle godine udaljilo iz obiteljskog doma, 273 bilo starije od 14 godina, ali bilo je prijava i mlađih, djece od 10 i 11 godina. Tomislav ramljak kaže kako treba promatrati i eventualno primijetiti kada bi dijete moglo poduzeti krajnji korak bijega, kada se više neće moći nositi sa situacijom. Uzroci mogu biti ocjene u školi, zaljubljenost i ljubavni problemi ili slučaj zlostavljanja i zanemarivanja, pa dijete odluči pobjeći iz tog okruženja.

Koliko dugo ti bjegovi traju i kada treba nestanak prijaviti policiji?

- Važno je čim vidimo da se dijete nije vratilo u dogovoreno vrijeme i čim ga ne možemo dobiti na telefon prijaviti nestanak. Policija mora izvršiti uviđaj jer ako je dijete u bijegu mi ne znamo što se s njime događa. Problem je što kod opasnih situacija ne postoji sustav uzbunjivanja „Amber Alert“ kao što je to praksa u ostalim zemljama. To je rješenje gdje u 90% slučajeva, kada se aktivira sustav, dijete bude sigurno pronađeno kod otmica ili nestanka djece koja su u životnoj opasnosti. 

Taj sustav nije skup, riječ je o tome da se automatski prekida radijski i televizijski program, te se šalje obavijest na kolodvore, aerodrome, čak i na autoceste u slučaju da je zaključeno da je dijete u životnoj opasnosti. Dijete ne mora biti samo oteto, ono može imati i zdravstvene probleme, pa je u bijegu ili je nestalo. Ako je dijete nestalo na području Zagreba aktivira se „Amber Alert“ gdje se govori da je u idućih sat, dva potraga za djetetom u krugu od 50 ili 60 kilometara. To su sustavi koji postoje svugdje u Europi, nisu skupi i potrebna je samo dobra volja da se uvedu.

- Mi 10 godina čekamo da potpišemo protokol o suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova. Na žalost još nismo došli do te točke, iako vodimo europski harmonizirani broj za nestalu djecu 116 000. Jedan od preduvjeta je da imamo protokol i sporazum o suradnji s policijom, a mi na žalost još to nemamo. Postavlja se pitanje kome nije u interesu da se dijete pronađe i zašto je suradnja s organizacijama civilnog društva, kao što je Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, upitna pa se ne može sjesti za isti stol i razgovarati o kvalitetnim modelima europske prakse, dodaje voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu Tomislav Ramljak.