Prosvjed dostavljača Wolta 10. ožujka na Trgu bana Jelačića u 11 sati

Dostavljači digitalne platforme za dostavu hrane Wolta, zbog propalih pregovora s Upravom o cijeni naknade za dostavu, ali i zbog pokušaja zamjene domaćih radnika jeftinijom radnom snagom s Dalekog istoka, ponovno su prosvjedovali. U Dnevnom ritmu o tome smo razgovarali sa suprotstavljenim stranama- vođom štrajkaša Silvijom Šimićem i generalnim direktorom Wolta Hrvatska Marijom Šušnjarom.

Radnici Wolta za Upravu imaju nekoliko zahtjeva. Prvi je povećanje plaće za 30 posto, koliko su poskupjeli i osnovni životni troškovi. Drugi je zahtjev da vozači preko vlastitog obrta mogu raditi za Wolt. Treći zahtjev su radna pravila, „kućni red". Primjer je dao vođa štrajkaša Silvio Šimić.

- Kada idemo odraditi dostavu, a klijenta nema kod kuće ili se ne javlja, mi moramo čekati još 15 minuta. To je problem jer smo sad ograničeni vremenom rada. Zakon o radu propisuje koliko smijemo raditi, rekao je Šimić.

Wolt je u Hrvatskoj od 2018. godine i radi u više od 36 gradova. Dostavna je cijena smanjena prije prošlog Božića. Bila je 14 kuna za jedan sat, sad je 13 kuna i 70 lipa, odnosno 1,83 eura. Može li se to promijeniti? Riječ je o platformskom radu o kojem Europska unija tek sad donosi neke smjernice i direktive. Republika Hrvatska prva je u EU-u išla u tom smjeru i regulirala zakon, odgovara generalni direktor Wolta Hrvatska Mario Šušnjar.

- 30 posto je neodrživo, nećemo to moći nadoknaditi. Jedan primjer je pizza koja stoji 10 eura. Wolt uzme 25 -28 posto. Kad korisnik plati dostavu, kad platimo partnerskoj tvrtki i transakcije, nama u tom hipotetskom primjeru ostaje jedan euro. Imamo marketinške, operativne, administrativne, odvjetničke troškove i troškove korisničke podrške. U Woltu Zagreb radi 150 ljudi. To je ekosustav u kojem mi funkcioniramo i bilo koja promjena ide u smjeru povećanja cijena za korisnika ili partnerskih restorana ili trgovina. Može se dogoditi da će korisnik odlučiti otići konkurenciji. Onda će dostavljači reći „nemamo posla". Zašto? Jer je ovdje cijena išla gore za korisnika, kaže Šušnjar.

Tko bi onda trebao povisiti plaće radnicima, na to pitanje Šimić odgovara da su to agencije za koje zapravo rade, takozvani „agregatori".

- Pravno gledano, gospodin Šušnjar ima pravo. Zato smo cijelo vrijeme i imali problem. Kad se uspoređujemo s radnicima Čistoće, oni su znali kome se moraju obratiti, to je Holding. Da smo freelanceri, dogovarali bismo cijenu svojeg rada, a nemamo tu mogućnost. Ja sam u Woltu radio tri godine i mogu reći da je do sada bilo dosta korektno. Godinu i pol više nemamo takav odnos. Amerikanci su preuzeli Wolt. Kad je on bio start up, uživali smo lijepo povjerenje. Ne znam zašto se cijena rada smanjuje. Ovaj posao vam je ponuda i potražnja. Recimo, imate tisuću dostava i tisuću dostavljača. Nekad ih je bilo 250 ili 500 i vi ste za neko kratko vrijeme imali veću mogućnost zarade. Budući da radimo prema učinku, manje zarađujemo, ne zbog svoje nesposobnosti ili lijenosti. Ako ja, primjerice, danas nisam radio jer je pala kiša, oni koji su radili zaradili su više. Nemate fiksnu plaću i ovisite o broju dostava koje ćete odraditi, kaže Šimić.

Je li istina da se sve više ljudi zamjenjuje jeftinijom radnom snagom? Ne možemo korisniku pružiti kvalitetnu uslugu ako nemamo dovoljan broj dostavljača na terenu. Od više od dvije tisuće ljudi, manje od pet posto, odnosno stotinjak osoba, iz Indije je ili Nepala, odgovara Šušnjar.

- Što se tiče nas kao tvrtke, ne radimo nikakvu razliku između nekoga tko je iz Nepala, Slovenije ili Hrvatske. Mi nismo poslodavac, poslodavac je partnerska tvrtka. Imamo jednaka plaćanja prema partnerima bez obzira na to odakle je tko, iz Nepala, Slovenije, Hrvatske ili bilo koje druge zemlje, rekao je Šušnjar.

Kad je Wolt bio start up, dostavljača nitko nije smio poprijeko pogledati u smislu njegovih prava, odgovara Šimić. Cijenu rada ruši i sve veći broj radnika iz drugih zemalja. Zbog uvoza tih ljudi učinak dostavljača se smanjio, kaže Šimić te objašnjava i zašto su ti radnici posredničkim tvrtkama isplativiji.

- Oni dobivaju istu plaću, ali od njihove zarade imaju veće koristi jer im iznajmljuju bicikl, smještaj. Ti su ljudi u stvarno nepovoljnom položaju. 

Na pitanje radi li se o modernom robovlasničkom odnosu, Šimić odgovara da je na javnosti da sama zaključi. Dodaje kako vjeruje da će se prije ili poslije pronaći neko rješenje jer riječ je o ponudi i potražnji, odnosno, ako nema radnika, nema tko raditi.