Spielberg o Spielbergu – spielbergovski

Na nedavnoj dodjeli Zlatnih globusa u kategoriji najbolje filmske drame trijumfirao je film Fabelmanovi Stevena Spielberga, a taj je veliki redatelj nagrađen i za režiju. Što o najintimnijem dosadašnjem Spielbergovom filmu misli kolega Boška Picula mogli ste čuti u emisiji Licem u lice. A evo što o njemu misli urednik emisije.

Već niz godina Steven Spielberg je želio napraviti baš ovakav film. Pa je u niz svojih ostvarenja, još od Bliskih susreta treće vrste i ET-ija porazbacao njegove elemente. Zato Spielbergov opus uglavnom i jest mješavina zaigranosti vječnog djeteta i redateljske bravuroznosti. Naposljetku, snimio je Fabelmanove. Koji bi se mogli zvati i Spielbergovi sa svim tim autobiografskim elementima koje je u film unio. 

Fabelmanovi su narativno razdijeljeni. Jednim dijelom su obiteljska drama u kojoj načelnu obiteljsku idilu kvari ispodpovršinska očeva površnost i majčina melankolija, koje će skončati u njezinu preljubu s obiteljskim prijateljem i raspadom braka. Drugi, zanimljiviji dio, odnosi se na filmske početke jednog maštovitog dječaka, gledanje filmova, kupnju prve kamere i snimanje filmova u kojima je glumački angažirao svoje prijatelje. Ta kombinacija rezultirala je vrlo dobrim, emotivno toplim i nadasve simpatičnim ostvarenjem sa značajnim glumačkim doprinosom Gabriela LaBella kao središnjeg lika, Michelle Williams u ulozi majke te nadasve Judda Hirscha u ulozi ujaka. 

Spielberg je, prema vlastitom priznanju, morao čekati smrt svojih roditelja kako bi snimio baš ovakav film. Nemojmo se zavaravati, koliko god izgledalo da je ogolio dušu i iskreno isporučio sjećanja na djetinjstvo, on je čak i raspad braka svojih redatelja zašećerio. Ali, znati koje je filmove u djetinjstvu volio, kako je snimio prve filmove od kojih se neki mogu pronaći na You Tubeu, vidjeti Davida Lyncha kao Johna Forda na samom kraju Fabelmanovih, ipak je sasvim neprocjenjivo. Na koncu, radeći film o sebi, Spileberg je napravio film koji je tipično – spielbergovski.