Hrvatski radio

Prvi program

23:31 / 12.04.2022.

Autor: Hrvatski radio

Zvuk jedinstvenog obreda pobožnosti

ilustracija

ilustracija

Foto: L.M.K. / Hrvatski radio

Na Veliku subotu, 16. travnja, u terminu Radio scene, u 18.05 na Prvom programu Hrvatskoga radija, poslušajte dokumentarnu radio dramu Za križon čija je osnova uskršnja noćna procesija koja se već stoljećima održava na otoku Hvaru. Tercet autora (Lada Martinac Kralj, dramaturginja i urednica u Dramskom programu, ton majstor i dokumentarista, Miro Pijaca i tadašnji urednik emisije Dokumentarna radio drama, te također dokumentarista, Ljubo Pauzin) oblikovao je zvučnu tapiseriju kojom odzvanjaju nekoliko stoljeća stari napjevi, moćni muški glasovi koji ih pjevaju, molitve, koraci po kamenju, duboki trenuci noćne tišine, ali i svjedočenja križonoše, župnika, mještana. Emisija je snimljena 2000. godine, devet godina prije nego je ovaj jedinstveni obred pobožnosti stavljen u popis UNESCO-ve nematerijalne svjetske baštine. Za križon je okrunjen nagradom na Međunarodnom festivalu radio i dokumentarne drame Prix Marulić 2001. godine.  

Vrbanj, foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Vrbanj, foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Foto: - / PIXSELL

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Foto: - / PIXSELL

Noćna procesija Za križen na Hvaru

Noćna procesija Za križen na Hvaru

Foto: - / -

Miro Pijaca, jedan od autora, danas kad se sjeća snimanja Za križon kaže:„Ne znam što mi je življe ostalo u sjećanju: atmosfera noći koja je bila puna mjesečeve svjetlosti, lica ljudi u procesijama, lica pjevača (evo – i sad se mogu sjetiti lica ono dvoje pjevača iz Vrbanja i njihovih glasova), koraka ili tišine koja bi nastupila svako malo. Neka čudesna energija vladala je cijelim obredom. Kako se u toj noći na Veliki četvrtak istovremeno kreće šest procesija iz šest mjesta, Ljubo Pauzin i ja napravili smo precizan plan kako da ih sve snimimo. Obojica smo imali snimače i snimali bismo po dva sata jednu procesiju, uskakali u auto da bismo sačekali drugu i tako u krug. Završili smo ujutro u sedam sati u Jelsi. Nismo spavali tu noć, ali ni dvije sljedeće, toliko smo bili uzbuđeni, ali ne i umorni. Očarala nas je i kao da se na nas prenijela energija sudionika. Osjećalo se kako je svakom čovjeku bilo stalo i kao vjerniku i kao dijelu zajednice da u tom trenutku bude tamo i da sve prođe u najboljem redu. Dva dana prije te noći snimali smo sugovornike i dva dana poslije. Bilo je to jako emotivno iskustvo i valjda mi se zato čini kao da je bilo jučer.“


Sati i sati materijala potom su tijekom dugog procesa preslušavanja, odabira i procjenjivanja u režiji Dramskog programa pretvarani u strukturu koja je naposljetku zaokružila bogatu, nadahnutu i uzbudljivu emisiju koja svjedoči o ovom „obredu osobite pobožnosti kao izrazu vjerskog i kulturnog identiteta“, ali i jedinstvenosti radijskog medija koji je kadar prenijeti silinu ljudske emocije i vjerskog nagnuća.