30 godina stradanja Slavonskog Broda

U Slavonskom Brodu obilježena je 30-ta obljetnica stradanja tog grada manifestacijom pod nazivom „Sjetimo ih se s ponosom i tugom”. Mimohod koji su zajednički organizirali županijska Udruga civilnih stradalnika, braniteljska Koordinacija, grad i županija, počeo je pod spomenikom Djevojčica, koji je podignut u čast 29-ero poginule djece u tom gradu u Domovinskom ratu. To je prvi spomenik podignut u sjećanje na poginulu i stradalu djecu. 

Prije 30 godina, 3. svibnja, Slavonski brod proživljavao je najteže trenutke u svojoj povijesti, a cijeli taj mjesec 1992. za taj je grad - crni mjesec. O današnjem obilježavanju i statusu civilnih žrtava nakon 30 godina razgovarali smo u Prvoj crti s predsjednicom Zajednice udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata Julijanom Rosandić.

Na Slavonski Brod je počelo pucati 3. ožujka 91. godine i granatiranje se nastavilo intenzivno, ispričala je Julijana Rosadnić. 

- Cijeli svibanj 92 bio je crni mjesec, a 3. svibnja je doslovno gorjelo nebo i zemlja. Ljudi vani nije bilo, svi su bili sklonjeni po podrumima i skloništima. Taj dan na jednu kuću je pala avionska bomba i ubila cijelu obitelj Marinkovića i dvoje djece Petrovića. Najmlađe dijete imalo je osam mjeseci, najstarije sedam ili osam godina. U tom je podrumu u tom trenutku bilo još ljudi, koji su svi izranjavani i prevezeni u bolnicu. Taj dan je u Slavonskom brodu poginulo 16 ljudi i zato ga obilježavamo kao Dan stradanja i sjećanje na sve stradale građane Slavonskog Broda. 

U mjesecu svibnju 1992. nastradalo je najviše djece pa se i 27. svibnja obilježava kao dna kad se dogodilo veliko stradanje djece jer je pala granata na dječje igralište i troje djece je poginulo. 

- Pucanje na Brod počelo me početkom ožujka i trajalo do listopada i pada Bosanskog Broda, priča Julijana Rosandić i djecu je svo to vrijeme bilo teško zadržati u podrumima i skloništima, morala su malo izaći van i onda su stradala. 

Julijana Rosandić kaže kako je rat u Ukrajini i vijesti o stradanju tamošnjih civila probudio stare rane jer su ljudi neka svoja iskustva negdje pospremili u sebi i dovoljno je malo zagrepsti i shvatiti koliko je to sve još živo u njima.

- Ako je nekom ubijeno dijete, a ubijeno ih je preko 400 u Hrvatskoj u Domovinskom ratu, onda je jasno zašto smo još uvijek tako emotivni. I trebamo biti emotivni i govoriti svim ljudima, koji nisu doživjeli rat da pokušaju shvatiti da si u rukama pojedinaca i da ne možeš učiniti ništa i ne možeš ga zaustaviti u tome da baci tu bombu. 

Spomenik "Djevojčica" je podignut u Slavonskom Brodu za 28 djece, odnosno 29, jer je umrlo naknadno od posljedica ranjavanja. Podigla ga je Hrvatska žena i to je prvo Spomen obilježje uopće u državi posvečeno djeci.

- Ta je "Djevojčica" bila povod da mi kasnije osmislimo susret obitelji pod nazivom "Mali križ, velika žrtva", kad se okupljaju roditelji iz svih ratom pogođenih područja i dolaze nam u Slavonski Brod. Kasnije smo inicirali i izgradnju Spomen obilježja "Prekinuto djetinjstvo" i to je mjesto gdje se svi okupljamo u lipnju, odnosno krajem svibnja, kako bi se poklonili žrtvi te djece širom Hrvatske. 

Julijana Rosandić kaže da se nakon desetljeća zanemarivanja sada osjeća i u javnosti promjena i da se pokazuje kako i u Hrvatskoj postoje civilne žrtve i stradanje civila. Drago joj je da su uspjeli uspostaviti i odnos s braniteljima pa zajednički obilježavaju, jer je riječ, kaže, o stradanju građana, pa su tražili način da obilježe i stradanje vojnika i stradanje civila. 

- Zato Mimohod je počeo kod "Djevojčice" i kretao se do Spomenika braniteljima što u Slavonskom Brodu nije daleko. Na taj način pokazali smo kako smo i jedni i drugi stradalnici Domovinskog rata.