Briga Katoličke crkve za osobe s invaliditetom

U našoj zemlji živi gotovo 600 tisuća osoba s invaliditetom, a među njima su nešto više od 64 tisuće djeca i mladi do 19 godina. Stoga je Hrvatska biskupska konferencija odlučila posebnu brigu posvetiti pastoralu tih osoba i njihovih obitelji kako bi im izrazila blizinu i bila im potpora u prevladavanju njihovih teškoća.

Može li crkvena zajednica obogatiti kvalitetu njihova života, na koji način župne zajednice mogu biti potpora obiteljima osoba s invaliditetom i primjer u lokalnim sredinama, je li Crkva mjesto razumijevanja, prihvaćenosti i ohrabrenja za osobe s invaliditetom?

U emisiji Susret u dijalogu urednice Blaženke Jančić o brizi Katoličke crkve za osobe invaliditetom govorili su predsjednik Vijeća HBK za laike dubrovački biskup Roko Glasnović, prof. Marija Kotarski koja ima cerebralnu paralizu i ostvarila se u profesionalnom i privatnom smislu i voditelj Ureda za život i obitelj HBK dr. Petar Krešimir Hodžić.

Prof. Marija Kotarski, unatoč cerebralnoj paralizi koju ima, ostvarila je u privatnom i profesionalnom smislu gotovo sve što je željela. Diplomirala je španjolski i talijanski i zaposlila se. Najveća potpora bila joj je obitelj koja je, kako kaže, nikada nije gledala kroz prizmu njezina invaliditeta. Odmaknuli su se od onih pitanja; zašto?, već su je uvijek poticali u jednakosti sa svima drugima. Takvu priliku dali su joj i drugi ljudi, istaknula je prof. Kotarski spomenuvši da se radi o cijeloj mreži podrške.

Istaknula je važnost samostalnosti za osobu s invaliditetom. Premda su te osobe u jednom segmentu života ipak ovisni o drugim ljudima i trebaju fizičku pomoć, pratnju ili podršku, prof. Kotarski smatra da su oni ipak pozvani biti samostalni u smislu da kreiraju vlastiti život i svoje dane i da donose vlastite odluke o svojem životu i svojoj svakodnevici, od onih najjednostavnijih stvari – što će obući i što jesti, do onih važnijih odluka. Na pitanje kakva iskustva ima s crkvenom zajednicom prof. kotarski kazala je kako je Crkva velika zajednica u kojoj bi svi trebali biti braća i sestre u Kristu. Ipak, naglasila je kako tu još uvijek ima prostora puno poboljšanja. Govorila je o svojim pozitivnim i negativnim iskustvima. U vlastitoj župi suočila se s negativnim iskustvom kad je imala deset godina i kad je trebala ići na Prvu pričest. 

Unatoč želji njezine majke da na Prvu pričest ide sa svojom generacijom iz župe. Na početku pripreme za taj sakrament, pri međusobnom upoznavanju njoj ni jedno dijete nije dalo ruku. Župnik nije reagirao, niti pripremio drugu djecu i takvo postupanje su i ona i majka teško primile, te je Marija išla na Prvu pričest, a kasnije i na krizmu u crkvu svetoga Vinka Paulskog u Zagrebu zajedno s drugom djecom iz Centra za odgoj i obrazovanje Goljak. Također je izrazila razočaranje što je Zagrebačka nadbiskupija u vrijeme kad je studirala odbila njezinu prijavu za sudjelovanje na proslavi Svjetskog dana mladih u Madridu 2011. Kaže da ne zamjera nikome jer zna da su takva postupanja bila iz straha i neznanja. Smatra da se u pastoralu osoba s invaliditetom učinio veliki korak naprijed te je posvjedočila kako je dana uključena u svoju župnu zajednicu, kako je veseli što je u grupi čitača i što čita u svojoj crkvi, a razmišlja kakve bi još inicijative u svojoj župi mogla pokrenuti ili u njima sudjelovati.

Predsjednik Vijeća HBK za laike unutar koje je i Pododbora za pastoral osoba s invaliditetom rekao je da su se odlučili za te osobe jer su uvidjeli koliko se veliki broj osoba u Hrvatskoj susreće s problemima invaliditeta. Cilj je senzibilizirati unutarcrkvenu i širu društvenu javnost da se posveti pažnja i briga Crkve za osobe s invaliditetom, da im osvijestimo da su oni subjekt crkvenog djelovanja, da mogu puno dati Crkvi i društvu, rekao je biskup Glasnović. Na pitanje koliko je važna edukacija svećenika i pastoralnih djelatnika, biskup je rekao da je na edukaciji naglasak, a tome u prilog ide i nedavni skup održan u Topuskom Nacionalni studijski dani za djelatnike u obiteljskom pastoralu i pastoralu osoba s invaliditetom koji je okupio mnoge stručnjake i djelatnike u civilnom i crkvenim institucijama.

Podsjetio je da svaka biskupija ima povjerenika za pastoral braka i obitelji, da se u svakoj biskupiji na različite načine radi s osobama s invaliditetom te da se te razine pomalo razvijaju ali da još dosta na tom planu valja raditi. Biskup Glasnović uputio je na mnoge crkvene dokumente koji govore o radu s osobama s invaliditetom, a rekao je kako je mnogo svećenika koju su educirani u tom području.

Voditelj Ureda za život i obitelj HBK dr. Petar Krešimir Hodžić naglasio je važnost korištenja ispravne terminologije kad se govori o osobama s invaliditetom i misliti na njihovo dostojanstvo. Jedan od zaključaka skupa bila je i zadaća da se u svakoj župi pronađu i prepoznaju osobe s invaliditetom, a prema tim saznanjima se onda može i planirati pastoralna skrb, katehetski pristup i svaka prilagodba koja je potrebna i u navješćivanju, sakramentima, njihovu sudjelovanju u životu župe, arhitektonskim barijerama koje treba ukloniti. Dr. Hodžić ističe da su najveće barijere u našim glavama i da prvo njih treba ukloniti. Spomenuo je i neke od uzornih primjera u pastoralu osoba s invaliditetom kao što su svećenik Dragutin Goričanec ili Leonardo Šardi te je naglasio važnost susreta, međusobnog upoznavanja, odnosno važnost sve upute i dokumente provesti u praksu.

Susret u dijalogu možete poslušati ovdje.