Portal Domovinskirat.hr u godinu dana pogledalo oko 600 000 ljudi

    FB stranica "Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat" bila je početna točka koju je povjesničar nove generacije Borna Marnić pokrenuo kao student druge godine studija povijesti. Svjestan toga da nisu svi na toj društvenoj mreži, pokrenuo je i Instagram profil i na kraju odlučio pokrenuti i portal "Domovinski rat.hr“. Marinić kaže kako mu je bilo zanimljivo što je upravo ta domena, odnosno internetska adresa, uopće bila slobodna.  

  -Iznenadilo me da je domena bila slobodna. To na neki način govori i o pasivnosti, ponajviše državnih struktura da nešto naprave po tom pitanju i da netko, kada potraži na internetskoj tražilici Domovinski rat, može dobiti prave i konkretne informacije na jednome mjestu. Učinilo mi se da se ništa po tom pitanju neće napraviti ili promijeniti u našem sustavu, te sam odlučio sam napraviti taj korak.

   Na portalu se povjesničar Marinić želi ponajviše posvetiti kvaliteti, ne kvantiteti. Stalo mi je da to budu informacije koje su potkrijepljene izvorima te će se na kraju svakog članka moći vidjeti odakle su informacije prikupljene. Dodaje i kako barem jedan članak dnevno na novom portalu izlazi na engleskom jeziku. 

  - Napravio sam uz hrvatsko i englesko sučelje za čitatelje engleskog govornog područja. Smatram bitnim napraviti iskorak u tom smjeru, jer interesa ima. Mlade ljude hrvatskog podrijetla, koji su odrasli izvan domovine u uvjetima u kojima nisu možda zadržali svoj ‘materinji’ jezik, zanima povijest zemlje, pogotovo ova najnovija. Radeći na portalu, kao i na ostalim svojim projektima, težim tome da ostanem objektivan koliko god je to moguće, a moj se cilj zapravo nije promijenio od početka. To je informirati širu javnost o događajima iz Domovinskog rata. Ovo je samo jedan korak više prema tome cilju.

      Marinić se također osvrnuo na to koliko je tema Domovinskog rata važna njemu kao povjesničaru, ali i kao čovjeku.

   - Kao dio mlađe generacije povjesničara, volim rabiti metodu usmene povijesti. Svjestan sam njezinih prednosti, međutim nije uvijek lako razgovarati s izravnim sudionicima tih događaja koji nose veliku traumu.

  

     Dodaje da ipak vidi velike prednosti. 

   - Sada u ovoj situaciji kada su mnogi dokumenti s hrvatske strane iz Domovinskog rata pod oznakom tajnosti, nekada je usmena povijest zapravo jedini izvor za neke događaje. Kasnije kada se arhivi otvore, onda će se jedno s drugim jednostavno nadopuniti. Ako sada nećemo prikupljati usmena svjedočanstva, nećemo ih ni imati. Stopa smrtnosti kod hrvatskih branitelja je visoka i krajnji čas za sistematizirano prikupljanje svjedočanstava je možda već prošao. Ipak, ja se vodim uzrečicom da nikad nije kasno.