S premijere filma u Vukovaru
Foto: - / -
Nedavno je u Belišću i u Vukovaru, prikazan novi dokumentarni film “Šapat vjetra zidove slama”. Scenaristički, redateljski i producentski osmislio ga je Božidar Popović na temeljima koncepcije posttraumatskog uspjeha, rasta i otpornosti koje već dugo proučava upravo na primjeru Vukovara.
Četvorica protagonista utjelovili su marginalizirane glasove zarobljenih vukovarskih branitelja logora Stajićevo i pokazali da niti u najtežim životnim okolnostima ne manjka odvažnosti i domišljatosti. U filmu sudjeluju Davor Batrac Keks, Ivan Beck, Mladen Matičić i Stipo Mlinarić Ćipe, a o porukama i ideji filma razgovarali smo u Prvoj crti s autorom Božidarom Popovićem.
Ideja o filmu nastala je još u proljeće prošle godine, kaže Popović.
- Tema mi je poznata već 15 godina, kada su mi u različitim prigodama preživjeli Vukovarci iz koncentracijskog logora Stajićevo, uvijek s humorom i smijehom, opisivali jedan stih iz himne “Hej, Slaveni”, u kojem su drugačijim tumačenjem nadmudrili čuvare. U tom stihu su pronalazili snagu, odvažnost, domišljatost, atmosferu, sinkronicitet i otpornost među više stotina zarobljenika raspoređenih u dvije štale. Četvorica protagonista se poznaju, ali nisu ratovali zajedno i s njima sam se susretao na četiri različite lokacije u četiri različita vremena, i na kraju smo se dogovorili da ćemo napraviti film.
Uz to što je psihijatar i psihoterapeut, Božidar Popović zadnjih je pet godina i doktorant na Sveučilištu u Zadru. Tema doktorata su prakse sjećanja na vukovarsku bitku, odnosno kako se sjećamo vukovarske bitke danas. U tom doktoratu važno mu je podijeliti zanemarene i zaboravljene priče i narative kojih je cijeli ocean. I ova priča tek je jedna kap u tome oceanu, kaže Popović.
- Zapravo se radi o namjeri čuvara logora Stajićevo u Srbiji da ponize hrvatske zarobljenike, vukovarske branitelje, na način da moraju pjevati himnu "Hej, Slaveni". No u stihu koji glasi: Proklet bio izdajica svoje domovine, u svom tumačenju koje je bitno različito od onoga kakvo su imali čuvari logora, oni nalaze otpornost, snagu prkosa i inata i svjesnosti da im i u tim uvjetima ne nedostaje duha. Dapače, stvaraju atmosferu pobjednika, iako su bili u ulozi žrtve.
“U dominantnom viđenju Vukovara kao žrtve, na margini su priče o preživljavanju. Te su priče i danas nadahnuće i inspiracija jer nose univerzalnu poruku da je i u najtežim poteškoćama i patnjama, moguće naći izlaz i nadvladati okolnosti.”
Božidar Popović
"Zlatna žila" je otkrivena, riječ je o velikom broju vukovarskih priča koje još treba ispričati i zato Božidar Popović poziva i druge da se pridruže u njegovom projektu otkrivanja vukovarske otpornosti i preživljavanja. Umjetnost, kaže, je u tome idealan medij.
- Moji dosadašnji iskoraci iz bijele kute u javni prostor hramova kulture, pa i u ekranizaciji filma, nešto je novo i nadam se da je poticaj i svima drugima.
“Koncepcija posttraumatskog uspjeha i otpornosti u stručnoj je javnosti poznata već desetljećima, a u Hrvatskoj se probija tek zadnjih desetak godina. Za širu publiku ono što stoji iza tog koncepta lakše je dočarati atmosferom, slikom, pjesmom. A ono što stoji iza je koncept katarze. ”
Božidar Popović
Film je snimljen samo u jednom danu, traje dvadeset i pet minuta u kojima je na jednostavan način bilo moguće prikazati poruku filma.
- Nakon tri mjeseca buke, bjesomučnih borbi, izgladnjeli, traumatizirani, nenaspavani, pretučeni, nalaze se u koncentracijskom logoru i ono što prvo počinju raditi je šaptati. I to šaptanje mi je dalo ideju da oni su sami kao zarobljenici jedan vjetar, i taj šapat se vjerom širio, i taj vjetar šaptom se širio tom štalom, i dao šansu da i u takvim okolnostima, taj stih tumače na svoj način. I taj sinkronicitet se dogodio cijeloj štali koja je na tom stihu gotovo urlala.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.
