Svjetski dan bolesnika: danas je izazov održati mir i empatiju

Kako se u današnjim, posebno izazovnim, okolnostima, odvija skrb za bolesnike – kako ona stručna medicinska, tako i pastoralna, duhovna skrb? Koliko su važne utjeha, nada, optimizam i vjera u suočavanju s bolestima i sa smrti?

Povodom Svjetskog dana bolesnika o tim temama bilo je riječi u emisiji Susret u dijalogu u kojoj su gostovali glavna sestra KBC-a Zagreb Ana Ljubas, župnik župe sv. Jurja u Gornjoj Stubici Nikola Jurković, koji redovito posjećuje dječju bolnicu u Klaićevoj i bolnički kapelan KBC-a Split don Šimun Doljanin.

Hrvatska udruga pacijenata prije nekoliko dana dodijelila je glavnoj sestri Ani Ljubas zahvalnicu za „najsestru“ za 2021. godinu, na čemu je ona i ovim putem izrazila zahvalnost: „Mislim da je ovo priznanje za sve medicinske sestre koje rade ne samo u KBC-u Zagreb, nego u svim bolnicama. Udruga pacijenata je prepoznala da medicinske sestre uistinu daju veliki doprinos u skrbi za bolesnog čovjeka i svaku osobu. Tako su preko mene rekli hvala svim medicinskim sestrama jer one to uistinu zaslužuju.“ 

Tema patnje i trpljenja nije strana svećeniku Nikoli Jurkoviću, koji je župnik župe svetog Jurja u Gornjoj Stubici. Ono što je na tu temu proučavao tijekom studija teologije, htio je i primijeniti u svakodnevnom životu, pa se na poticaj volontera iz Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj, priključio u program duhovne pomoći roditeljima i djeci: 

„Za mene je to neizostavna tema, na zemlji smo koliko jesmo i na toj stanici života postoji križ, koji je ljudima težak. Puno ljudi u trenucima bolesti doživi i shvati ulogu Boga u svome životu, te da križ može biti i blagoslov, a ne samo teret i težina. Ima divnih primjera obraćenja, pomirenja članova obitelji, i ti trenuci su jako važni. Važno je da svećenik tu bude prisutan i da zna pristupiti osobi.“ 

Don Šimuna Doljanina služba bolničkog kapelana u KBC-u Split zatekla je za vrijeme pandemije, nakon što se i sam vrlo teško izborio s Covidom. Svjedoči kako je mogao puno bolje razumjeti pacijente nakon tog iskustva, a podijelio je i svoje razmišljanje o tome koliko znači prisutnost bolničkoga kapelana među bolesnicima: 

„Neizmjerno. Neizmjerno je veliko donositi Krista ljudima, donositi im Krista. Kada dođe Krist, to se ne može ni s čim usporediti. Sve drugo je lijepo, ali kad dolazi Krist ulazi se u vječnost, dobiva se beskrajna nada. On daje nebo, a tko će izmjeriti nebo?“ 

Don Šimun je o svojem dosadašnjem iskustvu bolničkoga kapelana napisao i knjigu „Marsovci kontra Kovida Groznog“ u izdanju Salesiane.

Vlč. Nikola Jurković govorio je i o sakramentu bolesničkog pomazanja, te primijetio kako postoji određena doza straha kad se o tom sakramentu govori kao o „posljednoj pomasti“: „Sveto ulje kojim se čini znak križa na čelu i rukama, po snazi Duha Svetoga pomaže nam da se dignemo uz taj znak križa, da prebolimo tu tešku situaciju. Vidim da ljudi prije određenih težih operacija primaju bolesničko pomazanje, onkološki pacijenti kad idu na ciklus kemoterapija također, a puno puta sam vidio da su se nakon tog sakramenta ljudi budili iz kome. Svima želim reći da se nemaju čega bojati, jer je to živi Krist koji dolazi na još jedan način u naš život i daje nam snagu.“

Iza nas su dvije godine čudnih okolnosti i uvjeta, a kroz te dvije godine svjedočim velikoj ljubavi koju ljudi dijele jedni za druge, otkrila nam je glavna sestra Ana Ljubas: „Svaki dan je izazov za sebe, a danas je izazov održati mir i empatiju jednih prema drugima. To nam je potrebno da ostanemo zdravi i da možemo brinuti za bolesne. To nam je sada najveći i temeljni izazov: iskazati brigu jedni za druge, empatiju i ljubav.“

Cijelu emisiju možete poslušati u našoj slušaonici.