Ban, Borić i Višić održali predavanje o tri pogleda na smrt

Ban, Borić i Višić održali predavanje o tri pogleda na smrt

Dubrovačke knjižnice/ Vedran Levi

Predavanje u suradnji Libertas međunarodnog sveučilišta i Dubrovačkih knjižnica pod naslovom ”Živjeti se (ne)mora: O smrti iz tri kuta” održalo se 18. ožujka u Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik. O tri različita pogleda na smrt govorili su don Jerko Ban, dr. sc. Igor Borić i dr. sc. Maroje Višić.

Dr. sc. Igor Borić objasnio je značenje dvije poznate tvrdnje o smrti: smrt je završetak života i sva živa bića umiru. Predstavio je i definicije života i to fiziološku, metaboličku te biokemijsku i genetičku. Budući da se pojedine sastavnice ovih definicija nalaze i u neživoj prirodi, a neke od njih nemaju pojedini živi sustavi, smatraju se nepotpunima.

Izučavanjem smrti bavi se tanatologija (tanatos grč., smrt) koja je posebna grana sudske medicine i patologije. Borić je objasnio kako agonija označava borbu sa smrću, smrt je proces u kojem se tijelo postepeno gasi i može biti nasilna ili prirodna, a kliničkom smrću agonija se završava. Bolesnik ne doživljava smrt na takav način kao promatrač, osim ako se ne radi o nasilnoj smrti.

Dr. sc. Maroje Višić dotaknuo se Sokratove smrti i zapitao može li filozofija postojati bez smrti. Kazao je kako Sokrat kroz Platonova usta podučava proces uvježbavanja kojim se duša postepeno oslobađa vezanosti uz tijelo težući za intelektualnom spoznajom.

"Ne treba se bojati smrti jer se njome postiže taj cilj. Međutim u predavanju nećemo slijediti Platona i prihvatiti razdvojenost duše od tijela, ali ćemo se složiti s faktorom da su u sveri duše očuvane ideje ljepšeg, boljeg, pravednijeg i slobodnijeg društva i života. U sveri tjelesnosti unutar koje se odvija dinamika nagona životni nagon, eros, teži povećanju zadovoljena i smanjenju nelagode i potiskivanja", objasnio je Višić pritom se vodeći filozofijom Martina Heideggera i Sigmunda Freuda. Obrazložio je odnos smrti kao fenomena života i revolucije. Smrt je istaknuo kao modus 'može biti' za razliku od drugih vanjskih modusa rekavši kako u 'smrti nitko ne može zastupati drugoga'.

Don Jerko Ban podijelio je promišljanja o smrti u kontekstu Ars moriendi (umijeće umiranja) i Ars vivendi (Umijeće življenja), s tim da u Ars vivendi spadaju eliksiri mladosti poput ostati lijep, mlad i zdrav, dok je Ars Moriendi umijeće (dobrog) umiranja i prihvaćanje konačnosti života. Istaknuo je i pet točaka Richarda Rohra kod inicijacije (godine zrelosti): nisi toliko važan, nemaš potpunu kontrolu nad svojim životom, život je težak, život se ne vrti oko tebe i umrijet ćeš.

"U zapadnoj kulturi zadnja se točka sve više odgađa, ne govori se o smrti ni o patnji i to je uzrok toliko anksioznosti", zaključio je Ban spomenuvši kako je govoriti o smrti isto što i govoriti o životu.

Nakon predavanja uslijedila je rasprava o smrti i pitanja iz publike. Ovo je treće predavanje u suradnji Dubrovačkih knjižnica i Libertas međunarodnog sveučilišta.