Na Badiju vraćen stari brevijar

Na Badiju vraćen stari brevijar

Franjevački samostan Male braće

Vlada Narodne Republike Hrvatske donijela je 12. prosinca 1949. odluku o exproprijaciji samostana i čitavog franjevačkog otoka Badije. Sve što se iz samostana moglo uzeti franjevci su tada ponijeli sa sobom i rasporedili po samostanima Provincije.

Dio knjiga s inkunabulama i rukopisima završilo je u samostanu Male braće u Dubrovniku. Umjetničke slike čuvaju se uglavnom u župi u Korčuli.

Brevijar na latinskom jeziku tiskan 1736., kao jedina crkvena knjiga, ostao je zaboravljen na Badiji. Pronađen je 2005. kod restauracije sjedala kora, pa je Ministarstvo kulture kroz program zaštite na pokretnim kulturnim dobrima 2006. financiralo njegovu obnovu. Poslije obnove brevijar je smješten u samostan Male braće u Dubrovniku.

Čudno je da je ovaj časoslov preživio komunističku čistku i devastaciju crkvenih badijskih prostora. Čudno je i da je on ostao na Badiji, jer riječ je o knjizi koju redovnik svaki dan koristi za molitvu. Nije zato nemoguće da je brevijar „ad usum“ pripadao baš fra Bernardinu Sokolu, pa ga je netko nakon njegova uhićenja stavio na vrh korskog sjedala.

U svakom slučaju ta knjiga pala je iza sjedala i tu dijelila sudbinu prazne crkve oko šest desetljeća. Sokol knjigu nije mogao tražiti, jer su ga po noći 28. rujna 1944. partizani odveli iz samostana, s njegovim oproštajnim ispovjednim pismom koje su tada s drugim spisima uzeli iz njegove sobe. Bez suđenja su ubili Sokola i njegovo tijelo bacili u more. More ga je uskoro izbacilo na plažu u Orebić. Pokopan je tu uz prisustvo desetak mještana u napušteno mitraljesko gnijezdo. Ako se zaista brevijarom on služio, nitko se nije sjetio brevijar tražiti, a njegovo tijelo nitko se nije usudio tražiti. Pola stoljeća i više trajala je šutnja o Sokolovoj likvidaciji, o tom strašnom ratnom zločinu nad nevinim i tada bolesnim redovnikom. Nedavni pokušaji da se pronađu Sokolovi posmrtni ostaci ostali su bez uspjeha, jer su ih zasigurno ubojice premjestili i stavili na drugo mjesto. Na mjestu koje su mještani označili kao mjesto pokopa nađeni su samo potplati njegovih fratarskih sandala.

Na „Otoku“, kako se zapravo ovaj otok zvao, uz galeriju koja nosi ime fra Bernardina Sokola sa stalnim postavom akademskih kipara i slikara Izvora Oreba i Emilije Karlavaris, postavljena je i fra Bernardinova bista. Rodbini onih koji su ubili Sokola i ideološkim sljedbenicima, koji sebe nazivaju „sadašnjim antifašistima“, kako to neke reakcije pokazuju, očito to smeta, pa uz pomoć starih lažnih optužbi, žele ubiti i uspomenu na Sokola.

Usprkos njima Sokol se ipak simbolično vratio na Badiju. Dana 25. rujna 2019., tri dana prije 75. obljetnice Sokolove smrti, skupina franjevaca, pripadnika tri hrvatske franjevačke provincije (bosanske, hercegovačke i Provincije sv. Jeronima iz Zadra), vratila je „Sokolov brevijar“ na Badiju. Ta knjiga, sudbine slične Sokolovoj, bit će tamo svjedok duge sablasne tišine u praznoj franjevačkoj crkvi, i svjedok šutnje u kojoj su na Korčuli i u Orebiću ljudi živjeli.
Nada da će i Sokolovi posmrtni ostaci jednog dana završiti na Badiji još tinja.

Fra Stipe Nosić