O ogradi gornje šetnice klaustra samostana Male braće

O ogradi gornje šetnice klaustra samostana Male braće

Franjevački samostan Male braće

Kamena ograda oko gornje šetnice klaustra Male braće napravljena je brzo nakon što je klaustar dobio svodove. Prije svodova i izgradnje gornje šetnice, donju šetnicu klaustra zasigurno je natkrivala kosa nadstrešnica, što otkrivaju sačuvani kameni pjoveri na zidu crkve i istočnom krilu samostana.

Nadstrešnica je već 1376. zamijenjena čvrstom gornjom šetnicom, kada je klaustar dobio lukove s križnim svodovima, a što je, kako je zabilježeno, učinio Leonardo Stjepanov iz Firenze. Da ograda spada u stariji dio građevine vidi se po spajanjima pojedinih dijelova ograde, po tašelima i po dekorativnom kamenom vijencu kojim završavaju zidovi oko otvorenog dijela klaustra.

Vijenac koji je baza ograde izlazi kao okapnica u prostor desetak centimetara i profiliran je bogatom biljnom dekoracijom. Svaka od četiri strane ima određenu dekorativnu shemu koja se ponavlja. Sama ograda nije odmah bila posve izvedena, jer je zabilježeno da se dubrovački klesar Ratko Brajković 1443. obvezao da će je završiti.

Dijelove kamene ograde oko gornje šetnice, visine 110 cm, pratimo po istom ključu kao i onu pod svodovima. Njen početak je prema tome u jugoistočnom kutu, gdje se nalazi pilon, koji s profiliranim okruglim završetkom oko 15 cm izlazi iznad grede. Tako je i na ostala tri kuta klaustra. Na svakoj od četiri strane klaustra nalazi se još po 6 takvih pilona, pa ih brojimo 28 ukupno. Između pilona na svakoj strani je 7 segmenata od kojih je svaki sastavljen od po 4 dvostruka stupića s kapitelima. Iznad svakog kapitela je impost, koji je prema vrtu ukrašen različitim reljefnim znakovima perunike.

Imposti su u ovom slučaju dio površne ogradne grede i trolisnih lukova isklesanih od jednog kamena. U svakom segmentu ograde pet je takvih trolisnih lukova. Dvostrukih stupića je ukupno 112, koliko je i kapitela, a broj pojedinačnih stupića oko čitave ograde iznosi 224. Stupići su ovdje postavljeni u nizu jedan za drugim, dok su uz donju šetnicu stupovi postavljeni jedan nasuprot drugome.

Da je i ograda bila rušena i obnavljana otkriva spajanje pojedinih njenih dijelova, ali i godina 1626. koja je upisana na istočnom dijelu iznad kapitela 92 sa strane prema šetnici. Ograda je zasigurno pretrpjela štetu i za vrijeme dok su francuski odnosno austrijski vojnici bili u samostanu (od 1. veljače 1814. do 31. svibnja 1825.). U jednom turističkom austrijskom vodiču, koji je objavio crtež klaustra, vidljivo je da na južnoj strani ograda ne postoji.

Provincijal je 8. listopada 1898. od konzervatora tražio dozvolu za njeno obnavljanje. Njenu obnovu organizirao je vitez Svetog groba jeruzalemskog Ignacije Amerling (1830. – 1913.). Majstori su tada na tom obnovljenom dijelu, sa sjeverne strane na nekoliko segmenata ogradne grede, stavili natpis, i to: na 21. segmentu „Haec circumcirca“, na 20. „columellarum saepta“, na 19. „edaci rerum aevo“, na 18. „partium collapsa“, na 17. „ in primigenium modo restituta sunt formam“, na 16. „impensis Ignatii Amerling“, na 15. „ A(nno) D(omini) MDCCCXCIX. Potpis majstora nalazio se na 13. segmentu, na zapadnoj strani, i glasio je: „ Op(us) Lapicid(arum) Francisci et Vincentii Capursi“.

(Natpis u prijevodu glasi: Ova ograda / od stupića uokolo koja je / zbog zuba vremena / dijelom pala / nedavno je vraćena u prvotno stanje / o trošku Ignacija Amerlinga / godine Gospodnje 1899. Djelo kamenorezaca Frana i Vincencija Capurso).

Potpisani kamenoresci su tada, kako to i natpis govori, napravili novi dio ograde na kojima su zapisi, a zasigurno su neke druge dijelove ograde složili od polomljenih komada.

U domovinskom ratu 1991., zbog udara granata, srušena su čitava dva segmenta ograde, i to 13. i 14., tako da je potpis klesara iz 1899. nestao. Porušeni dio napravili su iznova 2005. klesari firme „Građevinar“ iz Dubrovnika i montirali ga u siječnju 2006. Učinjeno je to uz pomoć prijedloga restauracije koji je samo za taj dio ograde napravljen još u srpnju 1996. u Studio A2 u Trpnju.

Taj dio grede sa znakovima perunike izrađen je različito, dok su napravljeni identični kapiteli na obadva segmenta. Bio je i spreman latinski tekst predložen od fra Stanka Škunce, kojeg je trebalo uklesati na 14. segment, a koji je glasio: „PARS CANCELLORUM DESTRUCTA AB EXERCITU JUGOSLAVIAE IN BELLO DIE 6. XII. 1991. RESTAURATA A. 2006.“ (U prijevodu to znači: Dio ograde srušen od Jugoslavenske vojske u ratu 6.XII.1991. Obnovljena godine 2006.). Zbog organizacijskih razloga tekst međutim nije uklesan.

Jedan dio ograde u jugozapadnom kutu, jače oštećen u domovinskom ratu, učvršćen je također 2006. i djelomično obnovljen „tašelima“. Na ogradi je međutim na sve četiri strane ostalo još mnogo oštećenja iz tog rata, a zapadna i južna strana ima i dalje djelomično teška oštećenja.

fra Stipe Nosić