Održana komemoracija za Iva Grbića

Održana komemoracija za Iva Grbića

Grad Dubrovnik

Komemoracija za gospara Iva Grbića - umjetnika, akademskog slikara, vrsnog grafičara, profesora, čuvara uspomena Grada, kroničara svega dubrovačkog, domoljuba, čovjeka nazbilj - koji nas je napustio 19. srpnja u 89. godini života, održana je danas u Kazalištu Marina Držića.

U ime Grada Dubrovnika od 'vrsnog umjetnika koji je ljubav prema najdražem Gradu prenosio svima' oprostila se zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić.

"Nepatvorenu zanesenost Dubrovnikom utkao je i u sav svoj likovni opus, bilo da je riječ o portretima koji su postali njegov zaštitni znak ili grafikama, ilustracijama i crtežima koje je izrađivao za časopis Dubrovački horizonti ili za Dubrovačke ljetne igre, kojima je bio vjeran od samih početaka i prve festivalske sezone, kada je na Gracu u notes bilježio portrete iz Dunda Maroja.

Igre je vjerno pratio čitavog svog života. Dokumentirajući predstave, koncerte, izrađujući portrete glumaca, glazbenika i gledatelja, likovnim tehnikama bilježio je slavnu povijest dubrovačkog Festivala, a životne okolnosti htjele su da s Igrama proslavi i veliku 70. obljetnicu.

Izložba koja je tim povodom, u srpnju prošle godine, priređena u Domu Marina Držića postala je njegovom 35. samostalnom izložbom. Nitko nije slutio da će mu ona biti i posljednja. Utješna je okolnost tek u tome da je izložbu priredio na mjestu koje je i sam preko 30 godina zvao domom.

Upravo u toj kući u Širokoj ulici, pored crkve Svih svetih, nekoliko desetaka metara od Straduna, Ivo Grbić proveo je djetinjstvo i cijelu svoju mladost. Činjenicu da je spavao u istoj sobi u kojoj je sanjao i sam Dum Marin, nije olako uzeo. Sam je kazao kako se osjećao pozvanim odužiti se najvećem hrvatskom komediografu, a počastio je ga je na najbolji način – u Vidrinim djelima i likovima tražio je i nalazio inspiraciju, darujući mu značajan dio svoga umjetničkog senzibiliteta.

Gospar Ivo bio je osoba izrazite vedrine i snažne osobnosti kojom je prkosio svim životnim nedaćama i tragedijama, ma koliko one razorne bile. Zgarište svoje kuće u ulici Od Puča oplemenio je pretvorivši ga u rasadnik umjetnosti i u svjedoka nepobjedivosti ljudskog duha.

Za najgoreg dana u novijoj dubrovačkoj povijesti gospar Ivo prošao je osobnu golgotu - nije izgubio samo svoj dom, u pepelu je nestao i veliki dio njegovih dotadašnjih djela te brojni vrijedni arhivski predmeti i zapisi koje je kao vjerni čuvar uspomena Grada brižljivo skupljao.

Ne zaboravi! - poručio je sebi, ali i svima nama koji smo s njim dijelili ovaj trenutak u vremenu. Te riječi, kao obećanje, uputio je i onima koji su mu nesreću donijeli'', rekla je Jelka Tepšić upućujući i riječi zahvale za sve njegove zaslužnosti.

Ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara, s kojima je gospar Ivo Grbić bio duboko povezan, Ivana Medo Bogdanović naglasila je kako je danas odana počast umjetniku koji je u svom dugom životnom vijeku aktivno stvarajući oblikovao kulturni život Grada, a isto ga je tako kao svjedok i posvećeni kroničar povijesti zabilježio.

"Nemoguće je obuhvatiti važnost i veličinu tog naslijeđa. Iako su kroz povijest brojni umjetnici pratili Igre, bilježili događanja, ali niti jedan nije Festival pratio ovako dugo. Nevjerojatnih 70 godina s jednakim zanosom, zaigranošću i ponajviše ljubavlju. Ivo Grbić toga je imao u izobilju i upravo je to obilježilo i oblikovalo njegov život i stvaralaštvo – ljubav za Grad i njegove ljude. Zanimljivo je da je Ivo Grbić u ovih 70 godina Igre propustio samo jedno ljeto i to kad je bio u vojsci. Već 1950. naš je kroničar među publikom, na klupama na ljetnoj pozornici i crta u svoj notes. Tako započinje dugo i nevjerojatno putovanje koje je rezultiralo iznimnim po broju i značaju crtežima ličnosti koje su ispisali stranice povijesti Festivala", kazala je Medo Bogdanović.

Predsjednica Društva prijatelja dubrovačke starine Renata Andjus istaknula je kako je Ivo Grbić bio dugogodišnji član Društva te član Savjeta društva gdje je bio jako aktivan te autor pečata, zastave i strate Društva, ali i niza povelja i zahvalnica koje je Društvo davalo zaslužnim osobama. ''Dragi gospar Ivo, počivajte na Dančama u okruženju mora, sunca i smilja koje ste toliko voljeli. Laka vam zemlja'' kazala je Andjus.

Obitelj Grbić zahvalila je na upriličenoj komemoraciji.

 

Ivo Grbić (1931. – 2020.)

Ivo Grbić odrastao je u kući u Širokoj ulici, u istom domu u kojem je obitavao Marin Držić dok je obnašao funkciju rektora crkve Svih Svetih, a koja je 1989. pretvorena u memorijalni muzej, ustanovu u kulturi Grada Dubrovnika - Dom Marina Držića.

U tu malu pučku kuću u Širokoj br. 5 s roditeljima je stigao s Konala još kao trogodišnji dječak. Obitelj tu provodi punih trideset i šest godina kada se nastanjuju u palači u ulici Od puča.

Ta ga je biografska crtica posve opredijelila u njegovu likovnom radu. Nitko se od likovnih umjetnika više ni sveobuhvatnije nije bavio Držićem od njega. Držićeva djela i živopisni likovi gospara Iva trajno su vezali i uz Dubrovačke ljetne igre, s kojima je stasao i rastao kroz svih sedam desetljeća povijesti dubrovačkog Festivala. Poslije studija, pune 22 godine, predaje na grafičkom odsjeku zagrebačke Škole primijenjene umjetnosti, a nakon ukupno trideset godina provedenih u Zagrebu vraća se svome Gradu kojeg više ne napušta.

Održao je 35 samostalnih izložbi, posljednju od njih u srpnju prošle godine, i sudjelovao na više 150 skupnih u zemlji i inozemstvu. Za tematiku odabire glazbu i teatar, a među zapaženijim izložbama ističe se „500 portreta s Dubrovačkih ljetnih igara“ priređena 2004. godine u Kneževom dvoru.

Obrađuje glazbene i folklorne, ali i sakralne teme, svijet mora i motive Dubrovnika. Bilo da je slikao glazbenike i glumce, vedute ili dubrovačkog parca sv. Vlaha, njegove moći i crkvu, privrženost rodnom gradu ostaje trajna odrednica njegova rada.

Autorski je potpisao brojne barjake koji se koriste u našim župama. Prvog Svetog Vlaha na barjaku naslikao je 1982. godine.

Osim slikarstvom i grafikom bavi se keramikom te izrađuje medalje i plakete, a posebno prepoznat bio je i u grafičkom oblikovanju i ručnoj izradi unikatnih povelja. Autor je brojnih likovnih rješenja iz područja primijenjene umjetnosti za kulturne i znanstvene ustanove u Zagrebu, Dubrovniku i drugdje.

Istaknuo se i svojim grafičkim rješenjima službenog grba i službene zastave Grada Dubrovnika koji se koriste od 1993. godine. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama i galerijama u zemlji i inozemstvu.

Sudjelovao je i u osnivanju časopisa Dubrovački horizonti, kojemu je više od dva desetljeća bio likovni urednik, dao mu lice i obogatio ga stotinama vlastitih crteža i fotografija.

Njegovim opusom dominiraju portreti. Od studentskih dana crta glazbenike, glumce, plesače i likove iz publike na Dubrovačkim ljetnim igrama, pa je tako kroz više od pola stoljeća nastalo preko 1000 portreta.

Najbolja djela ostvaruje kombinirajući crtaće tehnike i obrađujući motive s jakim grafičkim senzibilitetom.

U srpsko-crnogorskom napadu na Dubrovnik, na blagdan sv. Nikole 6. prosinca 1991. do temelja je izgorjela palača u ulici Od Puča u kojoj je živio i stvarao. Stradala je i mala galerija u prizemlju, ali i cjelokupni inventar: slike, crteži i grafike, keramika, etnografska i antikvarna zbirka, knjižnica, foto, audio i pisana dokumentacija, te još mnoštvo vrijednih i dragih predmeta.

Sva ta patnja i tragedija nanijela mu je veliku bol. Nije ga slomila, ali je obilježila njegov rad. Nastavio je intenzivno stvarati jer je svoj posao doživljavao kao poziv za koji je predodređen.

Pod geslom „Ne zaboravi!“ u razdoblju od 1991. do 2006. postavljao je likovne instalacije s antiratnim tekstovima u obnovljenoj palači i u izlozima Straduna. Za vrijeme rata, dok su još mnogi izlozi bili zaštićeni daskama, ukrašavao ih je temama o stradanju grada ili kao čestitke građanima za blagdane.

Na vanjskim zidovima palače u ulici Od Puča postavio je od 2001. više izložbi radova i dokumenata o stradanju Dubrovnika koje su pobuđivale stalni interes brojnih posjetitelja Grada.

Bogatstvo i raznovrsnost njegova opusa donijeli su mu više priznanja i nagrada među kojima se ističe Nagrada za životno djelo Grada Dubrovnika iz 2001. godine.

Bogati likovni opus Iva Grbića ostat će zavazda utkan u kreativno bilo ovog grada, u Festu sv. Vlaha, u Dubrovačke ljetne igre, u našu živu tradiciju.