"Služavke i gospođe" Milana Milišića u Lerovom "Čitanju Grada"

"Služavke i gospođe" Milana Milišića u Lerovom "Čitanju Grada"

ST Lero

Studentski teatar Lero nastavlja sa svojim posebnim programima u okviru nacionalne manifestacije Godina čitanja koju je, na prijedlog Ministarstva kulture i medija, Vlada Republike Hrvatske proglasila ove 2021. godine.

Novi Lerov prinos je scensko čitanje eseja Služavke i gospođe Milana Milišića (1941.-1991.) iz njegove knjige Dubrovačka zrcala. Ovo je treći Lerov program kojemu je cilj populariziranje zajedničkog čitanja ali i prepoznavanja nekih identifikacijskih dubrovačkih književnih pa i baštinskih tragova s ciljanim izborom književnih djela i autora.

Ovom izvedbom Lero će obilježiti 30. godišnjicu pogibije pjesnika koji je volio i sanjao Dubrovnik i bio veliki Lerov prijatelj i revni pratitelj.

Dio je to Lerovog ciklusa Čitanje Grada koji je otvoren u lipnju čitanjem Butiga na Stradunu iz knjige Nade Skatolini Pripovijesti o Gradu i Dubrovačkih sijela Josipa Berse iz knjige Dubrovačke slike i prilike (1800.-1880.). Lero je po tekstovima Milana Milišića odigrao predstave: Ljubičasti Stradun (2011.) i Mjesečina za Lady Macbeth (2012.) te izvedbe Grad sjena (2016.), Kaplje (2018.). Stupica vremena (2012./2021.) u kojima su uprizoreni i fragmenti njegove proze i eseja o Dubrovniku.

Scensko čitanje Služavki i gospođa Milana Milišića održat će, uz pridržavanje protuepidemijskih mjera, u nedjelju u 18 i 19 sati na sceni Teatra Lero u Lazaretima

Pripremio i izabrao: Davor Mojaš / Scenografija i tehnička realizacija: Mato Brnjić / Kostimografija: Zjena Glamočanin & Dubravka Lošić / Uvodna glazba: Petar Obradović / Ton i svjetlo: Antonio Ljubojević / Video: Rela Petric / Grafičko oblikovanje: Nora Mojaš / Produkcija i organizacija: Ksenija Medović / Čitaju: Jasna Held, Ksenija Medović, Zvončica Šimić, Barbara Damić, Rela Petric

Milan Milišić  (Dubrovnik 1941. - Dubrovnik 1991). Radio je kao slobodni umjetnik, dramaturg, urednik i novinar. Poginuo je u svojoj kući prilikom napada JNA na Dubrovnik 5. listopada 1991. U književnosti se afirmirao u prvome redu kao pjesnik. „Tematsku okosnicu njegova pjesništva čini oscilacija između male i velike povijesti, zavičajnosti i kozmopolitizma, lokalnoga i univerzalnoga, filozofičnosti i humora, kolokvijalnosti i metafizičnosti, urbanosti i insularnosti; bio je sklon nonkonformističkoj pobuni protiv institucija i malograđanskoga pogleda na svijet, pri čemu se stilski oslanjao na iskustvo američke beat generacije te jezičnu kreativnost i humor I. Slamniga.“ Objavio je zbirke Volile su me dvije sestre, skupa, 1970; Živjela naša udovica, 1977;Zgrad, 1977; Mačka na smeću, 1984; Tumaralo, 1985;, posmrtno su mu tiskane zbirke pjesama (Treperenje, 1994; Stvaranje Dubrovnika, 1996; Mrtvo zvono, 1997; Fleka, e, 2001), putopisa (Otoci, 1997; Putopisi, 1997) i eseja (Dubrovačka zrcala, 2007; Unutrašnje stvari, 2008), koje su dodatno potvrdile njegovo mjesto u suvremenom pjesništvu, ali i putopisu i esejistici, te roman Oficirova kći (2011.). Prevodio je s engleskog jezika (Frost, Pinter, Tolkien).Uz 30. godišnjicu njegove pogibije Grad Dubrovnik otkrio je 5. listopada 2021. spomen ploču na njegovoj rodnoj kući u Župskoj ulici a u Kazalištu Marina Držića održann Hommage à Milan Milišić.