Što su otkrila istraživanja Buvininih vratnica?

Što su otkrila istraživanja Buvininih vratnica?

Sveučilište u Dubrovniku

Konzervatorica-restauratorica savjetnica u HRZ-u i izvanredna profesorica na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu Žana Matulić Bilač održat će predavanje "Buvinine vratnice u fokusu tehničkih istraživanja srednjovjekovnog drvorezbarstva Dalmacije".

Predavanje će se održati u 11 sati na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku (učionica 60).

Dosadašnja povijesna i materijalna istraživanja dokazuju nam da je dalmatinska stambena arhitektura, obrambeni zidovi, te oprema stambenih prostora pučana i plemića gradova u ranijim stoljećima srednjega vijeka uglavnom bila izgrađena i izrađena od drva; u ranijim stoljećima sveobuhvatno, a na zalazu srednjeg vijeka, nakon stoljeća golemih uzastopnih šteta od požara, kvart po kvart sustavno zamijenjena kamenom arhitekturom (najdetaljnije obrađeni povijesni izvor to dokazuje za Dubrovnik).

Obrada drva stara je koliko i civilizacija, a Mediteran je od njihovih početaka bio bogato pošumljen visokim stablima (posebice hrasta, kako nas uči i Plinije Stariji, ujedno nas upozoravajući na njegovu pretjeranu eksploataciju kod brodogradnje…). U tome Dalmacija nije bila izuzetak, pa iako danas slabo pošumljena, s tek nekoliko lokacija autohtonih drevnih šuma, putopisci iz srednjeg i novog vijeka nižu opise o gustim šumama i sjenovitim ušćima rijeka duž cijele obalne linije.

Najstariji otkriveni zarez dlijetom uopće u Dalmaciji, a tako i dokaz načina obrade drvene građe, preostao od danas najvećim dijelom nestale prebogate povijesne baštine u drvu, nalazi se na devet krovnih greda iz crkve sv. Donata u Zadru (po 14C analizi datiranih u kraj 8. stoljeća). Točnije: stotine zareza dlijetom, sačuvanima u takvoj oštrini kao da se zamah ruke drvorezbara netom dogodio, pa vidimo njegov karakter, linije izbrušene oštrice alatke, tehniku rada i set drugih nijansi radnog procesa.

U pokušaju spoznaje tehničkih aspekata srednjovjekovne drvorezbarske baštine u Dalmaciji, osim primjera iz slikarstva na dasci, koje ovdje, fokusirani na drvenu plastiku, navodimo u tek par primjera - nakon zadarskih greda iduće na lenti vremena su nam Buvinine vratnice s tragovima seta od preko dvadesetak drvodjelskih i drvorezbarskih alatki. Pregled dovršavamo dva stoljeća mlađim, ali ne i bolje sačuvanim tragovima rezbarskih alatki na izmaku srednjeg vijeka: onima evidentiranim na korskim sjedalima trogirske katedrale iz 1440. godine, ali i na par primjera iz slikarstva na dasci.

Mimo tako spoznatog pregleda alatki i njihovih do sada obrađenih povijesnih tragova, kroz sačuvanu baštinu otkrivamo i vrste korištene drvene građe, pa tako posredno i stabla koja su kroz to vrijeme rasla ili bila kultivirana na ovim prostorima. Sve provedene analize okupljene su u jednostavnu bazu podataka koju ćemo zajedno prvi put javno prelistati, a koja je osnova opsežne studije u nastanku, te obuhvaća oko 80 djela srednjovjekovne umjetničke baštine u drvu u Dalmaciji.

Žana Matulić Bilač je konzervatorica-restauratorica savjetnica u Hrvatskom restauratorskom zavodu i izvanedna profesorica na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, gdje od 1997. godine predaje više kolegija i sa svojim studentima vodi raznolike programe preventivne konzervacije. Od 1991. - 2007. je bila zaposlena u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u zvanju višeg stručnog savjetnika restauratora. U sklopu tih godina je 2001. bila dio tima - dobitnika nagrade Vicko Andrić. Maturirala je na Klasičnoj gimnaziji, a 1991. godine diplomirala na Filozofskom fakultetu u Splitu. Nakon diplome je studirala na ALU u Ljubljani, a sada je pred dovršenjem doktorskog studija na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru s temom: Korske klupe i drvene vratnice splitske katedrale (mentor Joško Belamarić).

Autorski je restaurirala preko stotinu djela slikarstva na platnu i drvu, te djela polikromirane drvene plastike, od kojih su najznačajnija: raspelo iz porečke Eufrazijane, slikano raspelo iz sv. Andrije i poliptih iz crkve Gospe kraj Mora na Čiovu, korske klupe trogirske katedrale(aktualno), te djela u splitskoj katedrali koja obuhvaćaju dvadeset godina konzerviranja i restauranja: Glavni oltar, drveni svod s Gospinim ciklusom, Buvinine vratnice, te aktualno korske klupe i ikonu Gospa od Žnjana.

Od 2013. godine piše multidisciplinarne znanstvene studije o djelima na kojima radi, izlaže na stručnim i znanstvenim skupovima, te održava javna i gostujuća predavanja. Angažirana je na promišljanju suvremenih aspekata zaštite spomenika, o tome piše, te na tu temu djeluje i organizira javna predavanja.