Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 25. rujna, te 1386. godine, Vijeće umoljenih zaključuje da se stvori antigusarski savez sa Zadranima i svima drugima. (1) Na današnji dan, 25. rujna 1917. godine, u Londonu je umro hrvatski političar i publicist Frano Supilo. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Kleofa, Firmin, Aurelije, Zlata i Rikarda. (3) 25. rujna – Dan je donošenja odluke o sjedinjenju Istre, Rijeke, Zadra i otoka s Hrvatskom. Danas je i Svjetski dan čistih planina. (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

*Ratna opasnost koja se 1378. g., zbog venecijansko-Đenoveškog sukoba nadvila nad Dubrovnikom, nagnala je dubrovačku vladu na utvrđivanje i obimnije fortifikacijske radove.* Vijeće umoljenih donosi na današnji dan, 25. rujna 1378. godine, dulji članak o utvrđi­vanju grada i fortifikacijkim radovima. Naime, određeno je da majstori, koji su gradili crkvu sv. Vlaha, trebaju izvesti radove na kuli i na klaonici. (Klaonica je bila u sklopu, zapravo sastavni dio zidina, a riječ je o  kuli smještenoj sučelice južnom portalu dominikanske crkve). Nadalje, imali su se prikupiti ljudi s kopna i s otoka za kopanje gradskog  jarka vrata od Pila. Jarak je morao biti udaljen od predziđa tri sežnja, a trebao je ići od jedne hridi do druge, t.j. od Minčete do sadašnjeg Bokara. Za radove jarka određena su četiri nadstojnika, od kojih je jedan morao uvijek biti prisutan. *Svaki dan jarak je moralo kopati 10 građana, a tko je bio spriječen mogao je poslati zamjenika ili uplatiti tri groša. U posao kopanja jarka bili su uključeni i klerici, dok su iskopanu zemlju raznosile sve služavke.* U duhu ovih sukoba, razumljivo je das u su se Dubrovčani, zbog opasnosti od Mletačkih  neprijateljskih pothvata, da se neprijatelj ne bi mogao utvrditi u blizini grada, trudili što bolje naoružati i utvrditi koliko svoj glavni grad, toliko i Ston. (5) 

1386. godine Jadransko more dosta su ugrožavali gusari, ponajviše oni iz južne Italije. Ponovno se budi zamisao o stvaranju saveza dalmatin­skih gradova, ovaj put protiv gusara, a pomišlja se i na savez s talijanskim gradom Jakinom. Inicijativa je potekla od ostalih dalmatinskih gradova i Jakina, a dubrovačko Vijeće umoljenih o tome raspravlja 27. travnja 1386.. Iako Vijeće na toj svjednici otmjeno odbija pregovore, na današnji dan, 25. rujna, te 1386. godine, Vijeće  umoljenih zaključuje da se stvori antigusarski savez sa Zadranima, te da se u tu svrhu zatraži ovlaštenje Velikog vijeća kako bi Malo vijeće i Vijeće umoljenih mogli stvoriti savez sa Zadrom i svima drugima. I zaista, u Velikom se vijeću već sutradan 26. rujnaraspravlja o tome. Vijeće daje ovlaštenje Malom vijeću i Vijeću umoljenih da mogu sklopiti savez sa Zadranima i svima drugima protiv pirata, svih njihovih zaštitnika i onih koji ih primaju u svoje luke.  Bira se poslanik koji će u tu svrhu posjetiti određena mjesta. Predviđa se da će otići u Zadar i ostale gradove Dalmacije, a onda i u Jakin i Marke. Kontakte sa Zadrom i Jakinom Dubrovnik podržava i dalje, ali stvar ipak donekle oteže, jer istodobno održava dodire i s ovlaštenima na apulijskoj obali, htijući i na taj način, tj. mirnim putem suzbiti gusarstvo. (6) 

Da su u Dubrovniku, koji je stalno bio u vezi sa svim kulturnim središtima Istoka i Zapada, bili poznati najraznovrsniji otrovi onoga vremena, izvan svake je sumnje. Nadalje, ima i izravnih podataka da su dubrovački ljekarnici i liječnici sami znali pripremati razne otrove.  Njima su sigurno bile dobro poznate otrovne biljke koje rastu i na teritoriju Republike, kao što su: kužnjak, naljep, jedić, bun, bunika, smrdljiva smreka, mandragora, koja se spominje već u inventaru apoteke Frana Britiusa iz 1553., i t.d. Pored toga, dobro im je bio poznat i dostupan zmijski otrov. Na teritoriju Republike imali su jednu, ali jaku otrovnicu, i to vipera illirica - cmokruga. Uloviti ovakvu jednu otrovnicu nije predstavljalo neku naročitu poteškoću,  jer je u Dubrovniku bilo vještih lovaca zmija. U 18. st. našli smo dva slučaja slanja ovih otrovnica u Bosnu. Bosanski paša Hećim Oglu 1738. godine zatražio je od dubrovačkog Senata da mu pošalje šest svježih zmija i druge zmije s jajima. Senat mu je udovoljio želji i 10. svibnja 1738. godine, po kuriru Matku Čučuku poslao u Travnik šest zmija dobro zapakiranih u drvenu kutiju, okovanu željezom, s upozorenjem da budu jako pažljivi pri vađenju zmija, “zašto ovo su one žestoke ljutice". U pogledu pak zmija sa jajima, koje je paša također tražio, ispričavaju mu se da ih njihovi lovci zmija nigdje nisu mogli pronaći i da su izjavili kako nikada nisu čuli da ima jaja od zmija. Drugi put, 25. rujna 1747. godine, poslali su ćehaji bosanskog paše, na traženje, osam ovih otrovnica po kuriru Petru Stulliju. Sačuvana je također tradicija o upotrebi zmijskog mesa za pripremanje lijekova. U staroj dubrovačkoj apoteci Domus Christi, 1426. godine, pravila se, navodno, od mesa crnokruga neka juha viperata (brodo di vipera), koja se upotrebljavala kao sredstvo za jačanje. Zmija bi se rasjekla na komade i kuhala u kutlu vode (8 dcl) zajedno s polovicom užirenog pileta, dok voda ne bi izavrela na polovinu. U spomenutoj apoteci donedavno se čuvao sanduk u kojemu su držane zmije, duga kliješta kojima su vađene, pa čak i sablja kojom im se odsijecala glava. Baldo Kosić, koji je zabilježio ovu tradiciju, sumnja da se radilo o crnokruzima. Zmijsko meso bilo je i jedan od sastojaka vrlo starog i često upotrebljavanog, ali ujedno vrlo kompliciranog lijeka - terijaka, koji se upotrebljavao i kao protuotrov. Ovaj lijek, u koji je pored ostalog ulazilo i nekoliko biljnih otrova, bio je dobro poznat u Dubrovniku, gdje su ga pripremali dubrovački ljekarnici. (7) 

Dubrovnik danas ima vrlo razvijenu vodičku službu, naziva  Društvo turi­stičkih vodiča, koje je  osnovano je 15. rujna 1978. i u kratkom vremenu postalo značajan čimbenik dubrovačke turističke ponude.Dakako, i prije ove organizirane vodičke djelatnosti, u Dubrovniku su postojali vodiči. To su bili ugled­ni i obrazovani Dubrovčani, koji su važnim ljudima, gostima Grada pokazivali Dubrovnik i govorili o njegovoj povijesti. Za pretpostaviti je da su upravo ti Dubrovčani,  tumači dubrovač­kih starina zadnjeg desetljeća 19. stoljeća, kako navodi dr. Ivo Perić, bili začetnici dubrovačke vodičke službe.No, počeci Društva, odnosno konkretnih aktivnosti po pitanju službe koja bi se bavila organiziranim vođenjem turista po Dubrovniku i upoznavala ih s dubrovačkom kulturnom i turističkom baštinom seže u 30-te godine 20. stoljeća kada se pojavljuje „Pravilnik o vođenju stranaca po Gradu», iz 1937. godine, koji e spominje kao prvi akt koji propisuje uvjete stjecanja dozvole za turističko vođenje.Zanimljiv je podatak vezan uz vođenje turista s organizacijskim predznakom, a koji datira i prije već spomenutug „Pravilnika o vođenju stranaca po Gradu» iz 1937..  Donosi ga "Dubrovačka tribuna" u broju 287., objavljena na današnji dan, 25. rujna 1935. godine, na svojoj trećoj stranici u tekstu "Prvi naš biro za vodićstvo stranaca", a u cijelosti je naveden na 40. stranici knjige „Dubrovački turizam od 1857. do 2005. godine“ Nikole Šubića: "Prema "Hotelu Imperialu" otvoren je ovih dana prvi biro za vodićstvo stranaca u našem gradu pod imenom "Goićtour". Biro je vlasnost g. Zvonimira Goića, koji je već kao višegodišnji činovnik i direktor "Putni­ka" i docnije kao samostalni privrednik radio na turističkim poslovima sa mnogo volje i umješnosti. Smatramo suvišnim da podvlačimo važnost ovog biroa prvenstveno zato što posjetiocima Dubrovnika treba osigurati pratnju stručnih i ovlaštenih vodiča i tako suzbiti djelatnost nepozvanim elementima. Zato pozdravljamo osnivanje ovog biroa u interesu naše tu­rističke privrede". (8) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 25. rujna 1917. godine, u Londonu je umro hrvatski političar i publicist Frano Supilo, rođen u Cavtatu 30. studenoga 1870. godine.  Nakon završene poljodjelske škole u Gružu zaposlio se kao putujući učitelj. Kao pristaša Stranke prava, nezadovoljan oportunizmom Narodne stranke, 1891. pokrenuo je u Dubrovniku politički tjednik Crvena Hrvatska u kojem je iskazao svoje temeljne političke stavove. Zauzimao se za jedinstveno djelovanje pravaša i narodnjaka te zastupao načelo da svaki narod ima prirodno pravo na postojanje i razvoj. Isticao je da se ni jedan narod pa ni hrvatski ne bi trebao odricati svojega imena, prošlosti i državnoga prava te je na temelju hrvatskoga državnoga prava tražio sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Zagovarao je preustroj Habsburške Monarhije na federalističkom načelu te smatrao da hrvatska politička zajednica treba obuhvaćati užu Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Istru te BiH. Od 1900. u Rijeci je uređivao Novi list u kojem se zauzimao za hrvatsko-srpsku slogu, a narodni pokret 1903. smatrao je poticajem za rješenje hrvatskog pitanja. Želio je hrvatsku politiku usmjeriti prema političkoj suradnji Južnih Slavena u sporazumu s ostalim narodima Austro-Ugarske Monarhije ugroženima germanizacijom. Uz Antu Trumbića bio je glavni inicijator donošenja Riječke i Zadarske rezolucije 1905., čime je bio stvoren temelj politike »novoga kursa«. God. 1906. bio je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru kao jedna od najznačajnijih osoba Hrvatsko-srpske koalicije, a posebno se istaknuo u borbi protiv željezničarske pragmatike 1907., kada je predvodio hrvatsku oporbu u Ugarskom saboru i pokrenuo temeljna ustavna pitanja o položaju Hrvatske, što ga je dovelo u sukob s ostatkom stranke, posebice sa Svetozarom Pribićevićem. God. 1909. protiv njega je bio pokrenut montirani Friedjungov proces, nakon kojega se povukao iz Hrvatsko-srpske koalicije, optuživši vodstvo stranke za oportunizam. Nakon izbijanja I. svjetskog rata otišao je u emigraciju (u Italiju, a potom u Englesku), gdje je započeo aktivnost za oslobođenje južnoslavenskih naroda Habsburške Monarhije i za njihovo ujedinjenje u novu državnu zajednicu, te nastojao zainteresirati vlade Antante za osnutak jugoslavenske države. Bio je jedan od osnivača Jugoslavenskog odbora u Londonu 1915. te se, razotkrivši tajni Londonski ugovor, borio protiv imperijalističkih težnji Italije na Jadranu. Zauzimao se za demokratsko ujedinjenje južnoslavenskih naroda i za njihovu nacionalnu ravnopravnost te je predlagao federalističko uređenje buduće zajedničke države. Zbog tih stavova sukobio se s Nikolom Pašićem i većinom političara u Jugoslavenskom odboru te je 1916. istupio iz Odbora. Iako je nastavio borbu za hrvatsko pitanje, pozdravio je potpisivanje Krfske deklaracije (1917). Glavno djelo Frana Supila je: Politika u Hrvatskoj (1911). *Veliki političar, sanjara, pisac i novinar, Frano Supilo preminuo je u londonskoj umobolnici, od moždane kapi, 25. rujna 1917. godine. Nakon što je urna s njegovim pepelom ostala nekoliko godina zaboravljena u londonskome krematoriju. 1927. godine, parobrodom Srđ, prenesena je od Londona do Sušaka, gdje je bila svečano izložena na odru 29. prosinca a potom je parobrodom Zagreb prenijeta u Dubrovnik gdje je pohranjena u gradskoj vijećnici, * gdje se i danas nalazi.* Danas, jedna dubrovačka ulica nosi njegovo ime. (9)

Na današnji dan, 25. rujna 1958. godine, u Dubrovniku je rođena profesorica viole i skladateljica Paola Dražić Zekić. Rano počinje objavljivati pjesme u lokalnim glasilima, a skladanjem komorne glazbe počela se baviti u srednjoj školi, te joj se skladbe izvode u okviru manifestacije “DANI HRVATSKE GLAZBE”. Veliku podršku, kao i poduke, dobiva od skladatelja Borisa Papandopula. Negdje u to vrijeme okušava se i u pisanju scenske glazbe u Studentskom teatru “LERO” surađujući s autorskim timom ove predstave. Violu diplomira na dubrovačkom odjelu zagrebačke Muzičke akademije i deset godina svira u DSO i različitim komornim sastavima ( “COLLEGIUM MUSICUM RAGUSINUM”, Komorni orkestar LUKA SORKOČEVIĆ, gudački kvartet ). Za vrijeme studija prvi put profesionalno surađuje kao skladatelj scenske glazbe, na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu te u SAD ( University of La Verne, California ). Za glazbu u predstavi “DUM MARINOVI SNI” nagrađena godišnjom nagradom hrvatkog glumišta. Pisala glazbu za dramski program HTV. Kao autor novih skladbi sudjelovala na festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Autorica dvaju mjuzikla koje je postavila na scenu s djecom (“IVICA I MARICA” i “CRVENKAPICA” ). Surađivala sa Ljetnom slavističkom školom FF u Zagrebu i projektima HD klasičnih filologa. Sudjeluje u vođenju kreativnih radionica za djecu i mlade, posebno ističući Glazbenu radionicu KALAMOTA, te i dalje povremeno piše edukativne skladbe za najmlađe i komornu glazbu, s kojom je cijela priča i započela. Zaposlena je, kao skladateljica u Kazalištu Marina Držića. Dugi niz godina, uoči Božića u Gradu sa sestrom Sanjom organizira i vodi radionice „Kolende i božićne pjesme“, a od 2015. g., uz Sanju Dražić i Viktora Lenerta voditeljica je i novoosnovanog Dječjeg zbora Dubrovnik. Paola Dražić Zekić dobitnica je nagrade Grada Dubrovnika za dugogodišnji rad u kulturi i umjetnosti, 2012. godine.  (10) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

U prvim danima domovinskog rata i ratnih strahota, na današnji dan, 25. rujna 1991. godine, nakon što je u noći s 23/24. rujna prvi put otvorena vatra, ponovno se puca na Vitaljinu i Brgat, a grupiraju se i neprijateljski ratni brodovi oko Molunta. (11)  Sekretar za obranu Sekretarijata za poslove obrane Općine Dubrovnik Dubrovnika Miljenko Bratoš bio je jedan od rijetkih koji su, uz stalan otpor dijelova općinskog čelništva, provodili opsežne pripreme za očekivana borbena djelovanja. Bra­toš je u ožujku 1991., temeljem uputa dobivenih od ministra obrane genera­la Martina Špegelja, pri Centru za oba­vješćivanje Dubrovnik organizirao postrojbe za motrenje graničnih područja, s ciljem pravodobnog otkrivanja svih oblika neprijateljskog djelovanja pro­tiv RH na ovom području. Početkom kolovoza intenzivirana je akcija vađe­nja zaostalih mina iz II. svjetskog rata iz podmorja. Za potrebe obrane u po­duzeću TUP pokreće se izrada mina usmjerenog djelovanja tzv. "televizija" i drugih priručnih minskoeksplozivnih sredstava. Najveći dio naoružanja koje je posjedovao Dubrovnik je dobio iz Kor­čule pred sam početak općeg napada. Pored već spomenutih topova, s Korču­le je dobiveno 200 pušaka kao i u brodo­gradilištu "Inkobrod" izrađeno oklopno vozilo "Majsan", koje je postalo jedan od simbola obrane Grada. Još u tijeku ratnih priprema pale su i prve žrtve, Niko Dubelj i konstruktor eksplozivnih naprava za potrebe obrane ing. Šeren Ćatović, koji je na današnji dan, 25. rujna 1991. godine, poginuo u Visočanima prilikom probnog ispitivanja mine.  (12) Na  današnji dan, 25. rujna 1991. godine, član Kriznog štaba Općine Dubrovnik i sekretar za obranu Sekretarijata za poslove obrane Općine Dubrovnik Miljenko Bratoš upozorio je KŠOD da se na općinskom području formiraju jedinice »dobrovoljačke zaštite« i da se za mnoge ljude traži promjena ratnoga rasporeda. Kao primjer naveo je zahtjeve u Rijeci dubrovačkoj da se ljude uključi u pričuvne policajce, ali ne pod zapovjedništvom PU, nego da kao »divlji« zacijelo ostanu doma i s dobivenim oružjem čuvaju vlastite kuće. Napomenuo je da je Narodna zaštita Mjesne zajednice Gruž zatražila formiranje jedinica teritorijalne obrane (TO), a i Gruž i Mokošica te jedinice već imaju te da su mobilizirani i pričuvni policajci. Stoga zahtijeva da se za obranu Rijeke dubrovačke upotrijebi postojeća jedinica TO, a i općenito da se upotrebljavaju postojeće jedinice i odbiju sve intervencije, jer prebacivanje ljudi i formiranje novih jedinica od ljudi koji već imaju ratni raspored može dovesti »do konfuzije i kolapsa mobilizacijskog sustava općine«. *Osim područnih, krizni štabovi osnivali su se i u poduzećima i mjesnim zajednicama. Kako se rat bližio Dubrovniku, tako su u njemu, osim područnih, krizni štabovi osnivali i u poduzećima i mjesnim zajednicama. Na današnji dan, 25. rujna 1991. godine, KŠ »Luke Dubrovnik« na svojoj sjednici raspravljao je o prometnoj situaciji blokirane luke, o deblokadi s pokušajima obnove veza putničkim i teretnim brodovima te o posljednjem nalogu dubrovačke Lučke kapetanije o hitnom uplovljivanju svih brodova u najbližu luku. **U svom dopisu, na današnji dan, 25. rujna 1991. godine, Štab Civilne zaštite (ŠCZ) Mjesne zajednice Pile-Kono predložio je općinskom Sekretarijatu za odgoj, obrazovanje itd. da se nastava u osnovnoj školi »Nikica Franić« (danas »Marina Držića«) ne nastavi dok traje opasnost od napadaja na Dubrovnik, jer ni u školi ni u njezinoj blizini nema skloništa za oko 400 učenika koliko ih je u jednoj smjeni, a i škola je na pogibeljnom mjestu. Predložio je i da se razmotri mogućnost privremenoga prebacivanja učenika u druge sigurnije škole. (13) Na današnji dan, 25. rujna 1992. godine, na Južnom bojištu poginuo je pripadnik 141. brigade HV-e: Ante Borzić, dok je istoga dana nestao pripadnik te postrojbe Tihomir Radić. *Na današnji dan 1993. godine poginuo je pripadnik 71. bojne Vojne policije, Dean Bašić. (14) 

Izvori i literatura:

(1) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 167

(2) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIKA, str. 29

*Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(6) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 167

(7) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 2, str. 209,210

(8) SEBASTIJAN VUKOSAVIĆ, DIPLOMSKI RAD, SPREGA TURIZMA I MEDIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA, Str. 21,22,23

(9) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*https://hr.wikipedia.org/wiki/Frano_Supilo

(10) Original link path: /paola-drai-zeki.html

(11) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 525

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 19,25, VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -57- Šeren Ćatović

(13) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 15, *Str. 18, **Str. 20

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-261-*263-

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Ponedjeljak, 24.09.2018. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 24. rujna 1345. godine, samostan Sv. Marije oslobodio je Mljećane svih daća prema opatiji. (1) Na današnji dan, 24. rujna 1912. godine, ...

Gradoplov
Utorak, 25.09.2018. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Srijeda, 26.09.2018. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Nedjelja, 23.09.2018 08:20

Nedjelja, 23.09.2018 08:20

Subota, 22.09.2018 08:20

Subota, 22.09.2018 08:20

Petak, 21.09.2018 08:20

Petak, 21.09.2018 08:20

Četvrtak, 20.09.2018 08:20

Četvrtak, 20.09.2018 08:20