Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 28. listopada 1813. godine, s dvije topovnjače Englezi su uplovili u cavtatsku luku, a Francuzi se povukli prema Dubrovniku. (1) Na današnji dan, 28. listopada 1991. godine, jugo-armija je zauzela Žarkovicu i izvjesila zastavu bivše Jugoslavije. (2) Katolička crkva danas slavi blagdana svetih apostola Šimuna i Jude. (3) Ove svece, čiji je blagdan 28. listopada bio uvršten i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, (4) u Dubrovačkoj biskupiji slave: Kliševo / Mrčevo, Ošlje / Stupa i Zaton-Doli / Komštari. (5) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Tina; Siniša, Tadija i Vjerko. (6) Međunarodni je dan školskih knjižnica, koji se obilježava zadnji ponedjeljak u listopadu. (21)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

U kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 28. listopada obilježavao se  blagdan –  Sv. Šimuna i Jude.Blagdan dvojice apostola, Sv. Šimuna i Jude, Šimuna Kanaanca i Jude Tadeja, 28. listopada, u Dubrovniku se slavio već u 14. stoljeću, no tek u sljede­ćem stoljeću njihov je kult osnažen i uzdignut na višu službenu razinu. Uoči njihova blagdana 1430., naime, završilo je teško višemjesečno razdoblje, opterećeno kužnim pomorom i snažnim potresima, i to u doba rata s konavoskim velikašem Radoslavom Pavlovićem. U znak zahvale uvedena je na dan 28. listopada zavjetna procesija gradom, uz svečanu misu u stolnici, koja je stoljećima održavala sjećanje na stradanje i spas nebeskim zagovorom Sv. Šimuna i Jude. U procesiji su se isprva pronosile moći Sv. Vlaha, glavnog nebeskog zaštitnika Republike. No, to nije bilo samo zato da bi se proslavi dao biljeg državnog kulta, nego i iz sasvim praktičnog razloga: tada se još nije raspolagalo relikvijama Sv. Šimuna i Jude, pa su u ritual i procesiju uglavljene jocker relikvije Sv. Vlaha. Očito je ubrzo pokrenuta akcija da se nabave “sveti komadići” te dvojice apostola, jer se već 1450. njihove moći nabrajaju među blagom riznice. Moći su preživjele Veliku Trešnju, no istalile su u strašnom požaru crkve Sv. Vlaha 1706.. Međutim, procesija se i dalje redovito održavala sve do kraja Republike. (7) 

Na današnji dan, 28. listopada 1538. godine, tijekom rata Svete lige s Osmanlijama, španjolci sa saveznicima, na čelu s admiralom Andreom Doriom osvojili su Herceg Novi. Španjolska posada koja je ostala u Herceg Novom upadala je i pljačkala po Konavlima. Opljačkali su oko 22 000 grla rasne stoke i 2000 svinja. Zbog neposredne opasnosti Dubrovčani su na Sokol 28. prosinca poslali jednog plaćenog vlastelina kao providnika tvrđave s 12 vojnika i jednim bombardijerom. Iz Konavala je u to vrijeme u Grad izbjegao knez s 500 Konavljana, ali je odmah vraćen nazad. Nakon što su Dubrovčani, pod pritiskom turaka, odbili opskrbljivati kršćansku vojsku u Herceg Novom, Španjolci u veljači 1539. kreću u nove pljačkaške prepade po Konavlima. Osmanlije, na čelu s admiralom Hajrudinom Barbarosom, nakon teških borbi, 8. kolovoza 1539. ponovno zauzimaju Herceg Novi. (8) 

Nedugo nakon sukoba s velikim vezirom Kara Mustafom izbio je Morejski rat koji će rezultirati dolaskom Venecije u dubrovačko zaleđe. Morejski je rat završio mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, a Dubrovnik je ipak izbjegao granicu s Mlečanima i to tako što je područje Neuma i Sutorine u pregovorima pripalo Osmanlijama. U ovom je kriznom razdoblju nakon potresa Republika temeljito pljačkana i izložena osvetničkim pohodima. Najzloglasniji je svakako bio osmanski pandur Grujica Vuković, Vlah sa Zubaca u trebinjskom području, koji je s “Turcima iz Trebinja, Vlasima, pandurima iz Popova i Zažablja s Crnogorcima pljačkao, ubijao i otimao duž cijele dubrovačke granice“. Razmjere štete koju je počinio Vuković sa svojim “novskim zlićima“, iščitavamo iz dubrovačkog pisma bosanskom beglerbegu na današnji dan, 28. listopada 1668. godine, u kojemu se navodi kako ga se tereti za ubojstvo 30-ak ljudi, krađu 40 tisuća grla stoke i potpuno uništenje dvadeset sela samo u Konavlima. Ipak, Vukovićeva pljačkaška karijera nije dugo trajala jer je “konavoskom knezu pošlo za rukom da od hajduka kupi glavu Grujice Vukovića, na prijevaru uhićenog i pogubljenog“. (9) 

Od 1358. Dubrovnik je bio slobodna republika u sklopu Ugarske države, kao dio kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, a nakon 1526. postao je i potpuno neovisnom državom sa svim atributima formalne i stvarne suverenosti. No vječni dubrovački rivali, Mlečani kontinuirano su rovariti protiv Dubrovnika tvrdeći da ovi drže s Turcima, a i njihovi hajduci ne prestaju napadati dubrovački teritorij. Usto su Turci još uvijek jaki i drže u svojim rukama zaleđe Dubrovnika, Bosnu i Hercegovinu. Unatoč tome što je 5. rujna 1684. godine, sklopljen ugovor između Dubrovnika i ugarskog kralja, ujedno i austrij­skog vladara i rimsko-njemačkog cara Leopolda I. Habsburškog, kojim je Leopold Dubrovnik uzeo pod svoju zaštitu, dubrovačka vlada je ipak bila načisto da će Turcima morati plaćati danak sve dok Bosna i Hercegovina budu u turskim rukama, te je smišljala kako da se za to opravda pred carem Leopoldom, ako je on o tome pita. U dopisu , na današnji dan, 28. listopada 1686. godine,ona upućuje poslanika Luku Vladislava Gučetića: »U slučaju kad bi Vam se reklo da Republika u budućnosti ne smije slati danak Velikom Turčinu250, jer je već zauzet Budim, odgovorit ćete da se Turčin, jak, nalazi za našim leđima, naime u Bosni i Hercegovini i da se ne može činiti s manje, sve dok on ne bude potpunoma udaljen iz ovih krajeva; ako se naime prije vremena otuđimo od njega, upast ćemo u očitu opasnost velike štete, jer bi se ne samo ova država našla upletena u najveće tjeskobe, već bi i naši trgovci izgubili svoje imovine što su u znatnoj mjeri u njegovu kraju, a možda bi upali u opasnost da budu zaklani od turskog bijesa.« Ovom prigodom Dubrovčani nisu upotrijebili smicalicu kako bi se opravdali, već su rekli istinu. (10) 

*Imajući u vidu francuske poraze na europskim bojištima i nagomilane probleme u Ilirskim Pokrajinama ne začuđuje brzi slom francuske vlasti na dubrovačkom području. Potiskivanje Francuza započelo je u veljači 1813., kada su Englezi zauzeli obližnje otoke i dio Pelješca, a okončano je u siječnju 1814., kada su francuske trupe napustile Dubrovnik. Tijekom vremena, vlastelu su ohrabrivali Napoleonovi porazi i sve jača pozicija Engleza na Jadranu. Europski događaji ukazivali su da se francuskoj vlasti bliži kraj, te da postoji realna mogućnost obnove Republike*. Austrija je ponovno zauzela Dalmaciju i njezina se vojska približila granici nekadašnje dubrovačke države. U to vrijeme je francuska vlast nad Dubrovnikom održavana sa znatno smanjenim brojem vojnika jer ih je Napoleon morao slati na druga ratišta. Tad su u dubrovački akvatorij iz Sredozemlja doplovili engleski ratni brodovi, zbog strateške procjene da se na tom području mogu osvetiti Francuzima za Napoleonovu višegodišnju blokadu njihova Otoka i sprječavanje engleske trgovine na svim morima. Englezi su u veljači 18 13. godine zauzeli dio poluotoka Pelješca i dubrovačke otoke Koločep, Lopud, Mljet i Lastovo, zatim u lipnju otok Šipan, te u srpnju i kolovozu cijelo Stonsko i Dubrovačko primorje. Potičući stanovnike iz dubrovačke okolice da im pomognu istjerati Francuze iz Dubrovnika, Englezi su im obećavali da će zajedno s Austrijancima ponovno uspostaviti slobodnu i nezavisnu dubrovačku državu. (*Opunomoćenik admirala Gorea, kapetan Löwen, izdao je 10. listopada 1813. na Lopudu manifest u kojem je istaknuo namjeru Engleske i Austrije da priznaju nezavisnost Republike*.) Kao što se moglo i očekivati, ta je velika ideja naišla na odaziv, pa vlastelini Frano i Pijerko Bona, Dživo i Jero Natali, Vlaho Brnje Caboga i neki drugi pokreću narod na ustanak. Kad su Englezi, na današnji dan, 28. listopada, te 1813. godine,  s dvije topovnjače uplovili u cavtatsku luku, Francuzi su se povukli prema Dubrovniku. Radi veće uvjerljivosti danih obećanja Englezi su imenovali dubrovačke vlasteline guvernerima pojedinih naselja. Uz to je engleski kapetan sir Williatn Hoste 15. studenog odobrio da se u Cavtatu istakne dubrovačka zastava kao saveznička i taj je čin popraćen ispaljivanjem 21 počasnoga topovskog hitca s njegova zapovjedničkog broda "Bacchantea"! *Poslije gotovo osam godina, francuske trupe su 27. i 28.1. 1814. na­pustile Dubrovnik. Poslijepodne 28.1. 1814., u Grad su ušle austrijske i engleske trupe, probivši vrata od Pila, ne doputivši istodobno ulazak dubrovačkim ustanicima. Milutinovic se osjećao jakim, te se uz podršku Caboge više nije ni obazirao na gruški dogovor s vlastelom. Daljnje do­gađaje oko ustanka najbolje ilustrira primjer s dubrovačkim barjakom ko­ji se, uz austrijski i engleski, vijao još dva dana, da bi 30. siječnja Miluti­novic naredio gradonačelniku Giorgiju da ga skine. Pretrpjevši politički slom, gospodarski iscrpljen i od međunarodnih krugova zaboravljen, Dubrovnik je na Bečkom kongresu 1815. dodijeljen Habsburškoj Monarhiji*. (11) 

U Dubrovniku je početkom lipnja 1941. osnovana Velika župa Dubrava  na čelu s Velikim županom, koja je ubuhvaćala područje Dubrovnika, dolinu Neretve i južni dio Hercegovine. Osnovan je ustaški stožer, kao  i ustaški logor, te Ustaška muška mladež, Ženska ustaška mladež, Ženski logor i stožer. Do današnjeg datuma, 28. listopada 1941. godine, postavljeni su svi kadrovi Ustaške mladeži u Dubrovniku. Radilo se po Pavelićevoj zapovjedi od 12. srpnja 1941. u kojoj je stajalo “da se sva hrvatska mladež ‑ muška i ženska od 7 do 18 godina života mora upisati u Hrvatsku ustašku mladež kao sastavni dio ustaškog pokreta. (12) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 28. listopada 1946. godine, u Trnovi u Dubrovačkom primorju je rođen Božo Ban (bojnik). Radnik, trajno nastanjen u Trnovi. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 15. rujna 1991. Smrtno je stradao 12. studenoga 1991. godine u Podimoču, Dubrovačko Primorje, prilikom izvršenja borbene zadaće. (13)        

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u ponedjeljak 28. listopada 1991. godine, *na blagdan svetog Šimuna*, Dok je promatračka misija EZ-a, zajedno s predstavnicima Skupštine općine, odlazila na pregovore u Cavtat, jugo-armija je zauzela Žarkovicu i izvjesila zastavu bivše Jugoslavije. Sa zapadne strane neprijatelj je stigao do Mokošice. Zapalio je Petrovo selo. Na pregovorima u Cavtatu traženo je da se vojska povuče na linije od 25. 10. Šef regionalnog centra promatračke misije EZ-a, Mario Bondioli doputovao je na razgovor s predsjednikom Skupštine općine, a u Meljinama s predstavnikom VPS-a Boka general-potpukovnikom Pavlom Strugarom. U gradsku luku stiglo je 40-tak novinara, među kojima su i strani izvjestitelji. JA im je dopustila jednosatno razgledanje grada izbjegavši u dolasku i odlasku da put od Cavtata do Dubrovnika prođu kopnenim putem. U Cavtatu je uhapšen novinar Slobodne Dalmacije Antun Masle. *Bio je na brodu koji je na povratku iz Dubrovnika vozio strane novinare.* U Cavtatu su se susreli predstavnici Crvenog križa Dubrovnika, Herceg-Novog i Trebinja. Dubrovački predstavnici su zatražili kompletne liste zarobljenih u svim sabirnim centrima te liste poginulih. Dogovorena je razmjena pošte i mogućnost slanja paketa zarobljenicima. U Dubrovnik je stigao Daniel Janicot, ravnatelj ureda FedericaMayora (UNESCO). Iz Zagreba je krenuo konvoj »Libertas«. (14) Prema izvješćima stranih novinara koji su tog 28. listopada posjetili Dubrovnik doplovivši u pratnji okupatorske armije iz Crne Gore, u Cavtatu je istoga dana uhićen Antun Masle, novinar "Slobodne Dalmacije". Jedini grijeh Antuna Masle bila je njegova želja za izvješta­vanjem iz okupiranog Cavtata, a jedino "oružje" kojega je neprijateljska vojna policija kod njega pronašla bila je novinarska bilježnica i olovka. Vjerojatno se toga "oružja", kojim se pronosi istina, neprijatelj najviše i boji jer istinu topovima i mitraljezima ne može ubiti, objavljeno je u jedanaestom broju ratnog izdanja Dubrovačkog vjesnika. Prema   službenim  podacima   Medicinskog  centra  Dubrovnik od  početka   rata   na  dubrova­čkom području do današnjeg dana, 28. listopada 1991. godine, poginulo   je 45  osoba,   od   kojih   je  21   civil, 10 pripad­nika   MUP-a,   6  ZNG,   5  TO  i tri   neidentificirane   osobe.   U Medicinski   centar   je  doprem­ljeno  200 ranjenih  i  ozlijeđenih  osoba,   a u  terenskim ambulantama   oko   180.   Od  ranjenika dopremljenih u Medicinski centar 43   su  civili, 59  pripadnici  MUP-a, 5O ZNG,  47  TO  i  dva neprijateljska   snajperista. Iz   Medicin­skog  centra Dubrovnik do  toga je dana  u Split  idruge  medicinske   ustanove   u  Hrvatskoj   eva­kuirano  87 bolesnika. Pretpos­tavlja   se, kako je zapisano u 11. broju ratnog izdanja Dubrovačkog vjesnika, da   je  broj   poginulih  i  ranjenih još  veći,   ali   se   do  točnih   podataka,   pa   ni do  tijela   poginulih,   čak  ni  posredstvom Crvenog  križa   nije moglo doći. (15)  

Izvori i literatura:

(1) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 212,213,214

*STJEPAN ĆOSIĆ – DUBROVNIK NAKON PADA REPUBLIKE, str. 97, 105

(2) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 531,532

(3) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 273,274

(5) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(6) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 273,274

(8) NIKO KAPETANIĆ, SOKOL GRAD U KONAVLIMA, Str. 60

(9) GORAN CVJETINOVIĆ – DOKTORSKA DISERTACIJA  "Karika obavještajne mreže Dubrovačke republike - Kultura samozaštite - Denuncijacije Malom vijeću (1740. - 1799.)", str. 7

(10) VINKO FORETIĆ,         POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 178

(11) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 212,213,214

*STJEPAN ĆOSIĆ – DUBROVNIK NAKON PADA REPUBLIKE, str. 97, 105

(12) http://www.uafdu.hr/clanak.php?id=356

UDRUGA ANTIFAŠISTA DUBROVNIK

iz rukopisa knjige „Dubrovnik u II. svjetskom ratu“ pokojnog hvarskog povjesničara dr. Nikole Anića

(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -133-

(14) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 531,532

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 32,33

(15) DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 11 — 30. listopada 1991.

(21) https://knjiznica3gimnazija.wordpress.com/projekti/medunarodni-mjesec-skolskih-knjiznica/

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Subota, 19.10.2019. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 19. listopada 1797. godine, u Dubrovniku francuski kontraadmiral Paul Francois Bruevs jamči u ime Francuske Republike nezavisnost Dubrovnika. (1) Na današnji dan, ...

Gradoplov
Nedjelja, 20.10.2019. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Ponedjeljak, 21.10.2019. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Petak, 18.10.2019 08:20

Petak, 18.10.2019 08:20

Četvrtak, 17.10.2019 08:20

Četvrtak, 17.10.2019 08:20

Srijeda, 16.10.2019 08:20

Srijeda, 16.10.2019 08:20

Utorak, 15.10.2019 08:20

Utorak, 15.10.2019 08:20