Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Blagdan je sv. Andrije apostola, koji se 30. studenog, obilježavao kao blagdan i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, a danas u Dubrovačkoj biskupiji, (1) apostol i mučenik sv. Andrija svečano se slavi naslov župne crkve u župnoj crkvi na Pilama u Dubrovniku. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Andrija, Hrvoje, Hrvoslav, Andro, Narcis, Josip i Aleksandar. (3) Posljednja subota u studenom - Međunarodni je dan bez kupnje. (19)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Današnji blagdan apostola i mučenika svetoga Andrije svečano se slavi u župnoj crkvi na Pilama. Sveci Andrija, Petar i Lovrijenac pripadaju najstarijoj svetačkoj skupini starog Dubrovnika, povjerujemo li Milecijevim stihovima, i to stoga, sugerira nam povjesničarka Nella Lonza, jer se njihov svetački curriculum vezuje uz 1026. godinu. Legendu o tim svecima prenose i Ragnina i Razzi, a pobožnost se u Dubrovniku prema njima rasplamsala uvođenjem blagdana 7. srpnja. Naime iako se svece i blaženike preferira slaviti na dan njihove mučeničke smrti, ovdje je izborom dana prijenosa svetačkih relikvija naglašena dubrovačka komponenta kulta. U zidinama, do 1667. blagdanske mise održavale su se u crkvi na Placi kojoj su Petilovrijenci bili titulari, nakon čega je nakon oštećenja u potresu proslava prebačena u katedralu gdje je ovim titularima bila posvećena jedna kapela.  Izvan zidina, a posve nadomak Gradu, sveti Andrija titular je župne crkve na Pilama, koja je 2012. obilježila svoj značajni jubilej – 500 godina samostalne kapelanije, a nije zanemariva ni 160 obljetnica samostalne župe koja se prostire uz Ploče sve do Višnjice, sv. Jakova i Bosanke. Današnji blagdan svetoga Andrije nosi u sebi i poruku u gradu uraslog toponima arheološkog lokaliteta na Andriji smještenog nadomak zidinama s morske strane. A upravo nas more vodi dalje do još jednog jadranskog svetačkog toponima s benediktinskim baštinskim tragom - otočića svetoga Andrije. (4) 

U jesen 1373. sklopljen je stvarni savez između bosanskog bana Tvrtka i srpskog kneza Lazara, koji je potpomogao i ugarsko-hrvatski kralj Ludovik, i time neizravno pomogao Dubrovniku, premda sam Dubrovnik nije sudjelovao u savezu. Saveznici su poveli rat i do nogu potukli iste godine Altomanovića, koji je bio zarobljen, oslijepljen i lišen svojih zemalja. Altomanovićevu nepriliku iskoristio je Đurađ Balšić koji je zaposjeo te iste 1373. susjedno Trebinje, Dračevicu i Konavle. Tako se on pojavio kao novi susjed Dubrovnika, postao mu ponovno prijateljem i sklopili s njime ugovor. Dubrovčani su se obvezali plaćati mu svetodimi­tarski dohodak, jer se sve više ustaljivao princip da on pripada gospodaru Trebinja i Konavala u neposrednom zaleđu Dubrovnika, prolaznih zemalja dubrovačkog puta za Srbiju, što graniče sa Župom i Šumetom. Taj je danak zapravo bio cijena slobodne trgovine Dubrovčana i mira na granici. No u ovom se ugovoru Durađ izričito obvezuje da neće za sebe tražiti taj danak ako se ponovno uspostavi srpsko carstvo, a nezavisno se od toga odriče danka ako prestane biti gospodarem dviju zemalja u zaleđu Dubrovnika. U ugovoru Balšić je obećao prijateljstvo prema Dubrovniku, zaštitu njegovih trgovaca u svojoj zemlji kao i to da u njoj neće biti veće carine nego za cara Stefana Dušana. Ugovornu povelju izdao je Balšić, na današnji dan, 30. studenog 1373. godine, prigodom svog boravka u Dubrovniku te se u katedrali na nju zakleo križem i moćima sv. Vlaha i ostalih svetaca. (5) 

Iz ugovora sačinjenog pred notarom, na današnji dan, 30. studenog 1402. godine, između mladića po imenu Radovac i Gojše:brijača, kojim se Radovac obavezuje na »vjernu službu« u šegrtovanju od 9 godina, a Gojša da će »Radovca držati u svojoj kući i za čitavo vrijeme, on će mu dati i potreban alat za brijački zanat«, može se zaključiti da su se na brijački zanat primala i vanbračna djeca, što inače nije bio slučaj u drugim krajevima izvan Dubrovačke Republike. Ovakvih i sličnih ugovora između pomoćnika, šegrta, momka (laborator, puer, famulus) i majstora brijača-kirurga (magister barbitonsor ili barbatonsor, magister barberius) sačuvano je oko 140 i iz njih se može doznati o životu, radnim odnosima, društvenom ugledu, materijalnim prilikama i organizaciji službe brijača-kirurga u starom Dubrovniku. Tako se zna da im je egzistenciju osiguravao brijački zanat, brijanje i šišanje, a da su kirurškim poslovima sticali ugled i dopunsku zaradu, koja je, valja priznati, katkad obilato premašivala tjedni ili mjesečni prihod dobiven zanatskim radom. Svoj brijački i kirurški posao su obav­ljali u svojim radnjama, koje su se također nazivale »apotheca«, apoteka, rjeđe »botega« ili »statio«. Izgled takvih brijačko-kirurških trgovina, prostorija, može se dobro rekonstruirati po arhivskim dokumentima koji se odnose na testamente, ugovore ili međusobne obaveze, primopredaje takvih radnji i poslova itd. Kako je oprema ovakvih apoteka, odnosno brijačko-kirurških pro­storija bila prilično skupa, često se udruživalo po nekoliko njih, što se redovito registriralo u kancelariji dubrovačkih notara, pa odatle crpimo sadašnja saznanja o sadržaju i izgledu »brijačko-kirurških ordinacija« srednjovjekovnog Dubrovnika. Tako doznajemo da ih je najviše bilo na Placi uokolo crkve sv. Vlaha i Kneževa dvora. To su morale biti veće prostorije ili nekoliko njih, manjih, sa zajedničkim vratima i prolazima zbog toga što je za li­ječenje i previjanje rana, za stavljanje obloga, venesekciju, repoziciju iščašenja ili namještanja slomljenih kostiju, trebalo dosta prostora, sto­lica, klupa i klupica, polica, na kojima su bile šalice, posude za masti, ulja, trave, instrumenti itd. Po zidovima je bio obješen zavojni materijal, a negdje je morala biti i vatra za grijanje vode i biljnih, odnosno životinjskih prerađevina, za obloge, meleme i sl. (6) 

Na današnji dan, 30. studenoga 1500. godine, donesen je zaključak, da stanovnici Revelina na Pločama moraju na njemu uništiti i izguliti sva stabla, lozu i povrće. Ako to ne naprave u roku od tri dana, učinit će se na njihov trošak. Poslije toga Revelin se imao popločati. Tko bi se usudio ponovo nešto posaditi na Revelinu, kaže se u ovom zaključku, kaznit će se, globom od 25 perpera i mjesecom dana zatvora. Spomenimo da pet mjeseci kasnije, prvog travnja 1501. godine, Malo vijeće ponovo naređuje, da se izgule sva stabla i svo povrće, koje je posađeno na Revelinu na Pločama, te da nitko ubuduće ne smije ništa tamo saditi ili sijati, pod prijetnjom otpuštanja iz službe bilo kojeg namještenika, koji bi se ogriješio o ovo naređenje. Na ondašnjem Revelinu, koji je bio kao neka vrsta otoka, u gradskom jarku bilo je u ono doba nekoliko kuća, u kojima su stanovali neki od namještenika Republike. Tako je i poznati dubrovački ljevač topova Ivan Rabljanin stanovao dugo vremena u kući, koja se nalazila na tom položaju, i koja je srušena pri gradnji današnje tvrđave. (7) 

Godine 1891. sagrađen je na bastionu sv. Margarite, koji su Austrijanci, ne znam iz kojih razloga, prozvali bastion sv. Roka, paviljon vojne bolnice, zapisao je Lukša Beritić u knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika, I u tom tonu nastavlja. Gradnjom tog paviljona prekinut je potpuno kružni prolaz po obilaznom hodniku zidina i iskvaren izgled grada sa morske strane. Paviljon je bio građen od cigle sa ogromnim prozorima te je vrlo ružno izgledao. Radi gradnje tog paviljona, koji je bio određen za izoliranje bolesnika priljepčivih bolesti, zatvorena je i anulirana stara ulica od Margarite. Na toj ulici bio je otvor za bacanje smeća u more. Iz broja 40. lista “Dubrovnik”, objavljenom na današnji dan, 30. studenoga 1894. godine, doznajemo da je na zahtjev općine vojni ženij otvorio drugi otvor u gradskim zidinama na poljani od Jezuita. Dok je stari otvor nazvan Šorta bio tako postavljen, da sve smeće pada ravno u more, novi otvor je probijen na puno nezgodnijem položaju, tako da smeće ostaje na hridinama podno zida, zaključuje Lukša Beritić. (8) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 30. studenoga 1642. godine, u Trentu je rođen talijanski slikar, kipar, graditelj i teoretičar Andrea Pozzo [po'c:o]. Prema njegovim nacrtima početkom XVIII. st. bila je izvedena u oblicima zreloga rimskoga baroka isusovačka crkva u Dubrovniku. (9)

Na današnji dan, 30. studenoga 1647. godine, u Dubrovniku je umro kulturni i znanstveni djelatnik, osnivač Dubrovačkoga kolegija Marin Gundulić. Sin je Marina Ivanova koji je, preselivši se u Anconu, trgovinom stekao veliki imutak. Gimnaziju je završio u Anconi i 1612. u Rimu stupio u Družbu Isusovu. Nakon završenog studija filozofije i teologije u Rimskom kolegiju 1622, dolazi 1623. u Dubrovnik kao propovjednik i profesor filozofije. Zatim je rektor Hrvatskoga kolegija u Loretu 1630, poglavar rezidencije u Dubrovniku 1631–34. Ostatak života bio rektor u više talijanskih kolegija. U Firenci je poučavao u hrvatskome jeziku toskanskog vojvodu Ferdinanda II. Prije polaganja svečanih zavjeta 1634. glavni je dio svoje baštine, 18 000 dukata,  namijenio podizanju i uzdržavanju Dubrovačkoga kolegija, čime je stekao naziv njegova osnivača. God. 1647. poslan je u Dubrovnik da otkloni teškoće oko izgradnje Kolegija, no shrvan bolešću i putovanjem 30. studenoga 1647. godine umire u Gružu u kući sestre Katarine Gradić. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u sakristiji franjevačke crkve. Sačuvan je njegov portret koji je naslikao Domenico Peruzzini iz Pesara. Marin Gundulić rođen je u Anconi 17. lipnja 1596. godine. (10)

Na današnji dan, 30. studenoga 1841. godine, u Luci Šipanskoj je rođen skupljač narodnih pjesama Baldo Melkov Glavić. Bio je župnik, profesor sjemeništa u Dubrovniku i počasni kanonik Dubrovačke biskupije. Zapisivao je narodne pjesme, a skupljena građa sadržava uskočke pjesme, kola Ivana Senjanina, hrvatske hajdučke pjesme, šaljive, te najviše junačke pjesme i predstavlja najvrednija djela našega pjesničkog folklora. U razdoblju 1865–85. skupio je oko 100000 stihova narodnih pjesama, odnosno 709 epskih i lirskih pjesama, te ih popratio podacima o kazivačima i kazivačicama, njih 88, među kojima se ističu Anica Begin, Gusto Agačić i Vlaho Obuljen. Dio je objavio u zbirkama  Narodne pjesme. Iz usta i rukopisâ. Zbirka I. I Narodne pjesme. Iz naroda za narod. Zbirka II., a 80-tak pjesama uvršteno je u antologije Hrvatske narodne pjesme (I–X, 1896–1942) Matice hrvatske, kojoj je 1887. poklonio prikupljenu građu. (11)

Na današnji dan, 30. studenoga 1870. godine, u Cavtatu je rođen hrvatski političar i publicist Frano Supilo. Rođen je u Cavtatu 1870. g., završio je poljodjelsku škole u Gružu te se zaposlio kao putujući učitelj. Kao pristaša Stranke prava, nezadovoljan oportunizmom Narodne stranke, 1891. pokrenuo je u Dubrovniku politički tjednik Crvena Hrvatska.. *1900. g. pokrenuo je i Novi list u Rijeci. Jedan je od autora Riječke rezolucije. Bio je suosnivač i vodeća ličnost Hrvatsko-srpske koalicije.1914. odlazi u Englesku, u emigraciju, gdje je jedan je od osnivača Jugoslavenskog odbora, a nakon istupanja iz tog odbora, do svoje smrti, nastavio je diplomatsku borbu za oslobođenje i ravnopravno ujedinjenje južno­slavenskih zemalja.* ** Frano Supilo preminuo je u londonskoj umobolnici, od moždane kapi, 25. rujna 1917. g.. Urna s njegovim pepelom nakon godina zaborava u londonskom krematoriju, 1927. g, parobrodom Srđ, prenesena je od Londona do Sušaka, gdje je bila svečano izložena na odru 29. prosinca, a potom je parobrodom Zagreb prenijeta u Dubrovnik gdje je pohranjena u gradskoj vijećnici,** gdje se i danas nalazi. Danas, jedna dubrovačka ulica nosi ime Frana Supila. (12)

Na današnji dan, 30. studenoga 1911. godine, u Zadvarju kraj Omiša rođen je hrvatski slikar Branko Kovačević,  od 1946–51. godine, voditelj Umjetničke galerije u Dubrovniku.  Isprva je bio pod utjecajem Emanuela Vidovića, potom u njegovim djelima, os. intimističkim interijerima i krajolicima, postupno prevladava plava boja (Umjetnikova obitelj, 1948). Od 1960-ih slikao je stilizirane likove, mrtve prirode i interijere kubistički raščlanjenih oblika pretežito sivih i modrih tonova, s ponekim svjetlijim kromatskim naglaskom (Žene iz Dalmatinske zagore, 1962; Komoda sa starinskim satom, 1977). Objavljivao je članke o književnosti i likovnoj umjetnosti. Branko Kovačević umro je u Krapinskim Toplicama, 4. listopada 1988. godine. (13)

Na današnji dan, 30. studenoga 1933. godine, u Riđici u Dubrovačkom Primorju jerođen Ivo Puh. Radnik, trajno nastanjen u Riđici. U Domovinski rat uključio se dragovoljno od 1. listopada 1991., kao pripadnik CZ-e. Zarobljen od neprijatelja i ubijen u Zavali (BiH) 27. studenoga 1991. godine. Njegovo tijelo nije pronađeno. (14) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u subotu 30. studenog 1991. godine, u Cavtatu su održani pregovori između predstavnika općine i vojnih vlasti. *Na pregovorima je bio nazočan i gospodin Couchner sa svojim francuskim prijateljima.* (15) Na današnji dan, 30. studenoga 1991. godine, Vlada RH imenovala je svoje predstavnike za općine Dubrovnik, Korčula, Lastovo, Ploče i Metković — ministra zaštite okoliša Ivana Cifrića, ministra pomorstva Davorina Rudolfa i ministra trgovine Petra Kristu — sa sjedištem u Dubrovniku. Oni su imali predstavljati Vladu i usklađivati djelovanje oblasti, uspostavljati i održavati doticaje s međunarodnim organizacijama i institucijama, napose s Europskom promatračkom misijom (EPM) radi osiguranja međunarodne pomoći i suradnje za prestanak rata i obnovu opustošenih područja, pregovarati s JNA radi održanja primirja i organiziranja odlaska JNA iz Hrvatske na miran način, brinuti se za povratak prognanika, popravak objekata, opskrbu, organizirati humanitarnu i drugu pomoć, te opskrbu i drugu pozadinsku pomoć Oružanim snagama RH. (16) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 30. studenoga 1992. godine, poginuo je pripadnik 2. brigade HV-e, Ratko Keić. (17) U vremenu nakon akcija oslobađanja juga Hrvatske do kraja 1993. godine poginulo je, stradalo i umrlo više dubrovačkih branitelja. Na današnji dan,  30. studenog 1993. godine u Slanomu, pripadnik 163. brigade HV-e nesretnim slučajem poginuo je Miralem Kekić. (18)   

Izvori i literatura:

(1) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 231

(2) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(3)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) Radio Dubrovnik, 30. studenog, 2010. – Obradović J.

(5) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 155,156

(6) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 94,95,96

(7) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 115

(8) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 211

(9)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(10) HBL Mijo Korade (2002)

(11)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

Vera Humski (1998)

(12)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*https://hr.wikipedia.org/wiki/Frano_Supilo

(13)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -150-

(15) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 542

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 56,57

(16) POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 95,96

(17) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-256-

(18) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 50 , VJEČNI KAO DOMOVINA, Str. -228- Miralem Kekić

(19)http://www.malinska.hr/pdf/pvshd.pdf

http://os-ifilipovica-zg.skole.hr/upload/os-ifilipovica-zg/images/static3/899/File/VAZNIJI_DAT.pdf

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Petak, 22.11.2019. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Prvi spomen o vatrenom oružju u Dubrovniku datira u današnji dan 1351. godine. (1) Na današnji dan 22. studenog 1601. godine, Vijeće umoljenih prihvatilo je ...

Gradoplov
Subota, 23.11.2019. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Nedjelja, 24.11.2019. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Četvrtak, 21.11.2019 08:20

Četvrtak, 21.11.2019 08:20

Srijeda, 20.11.2019 08:20

Srijeda, 20.11.2019 08:20

Utorak, 19.11.2019 08:20

Utorak, 19.11.2019 08:20

Ponedjeljak, 18.11.2019 08:20

Ponedjeljak, 18.11.2019 08:20