Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Drugog dana Božića katolici slave blagdan Svetog Stjepana Prvomučenika, prvog kršćanskog mučenika za vjeru. (1) Blagdan sv. Stjepana, državni je blagdan u Republici Hrvatskoj, a kao blagdan, 26. prosinca obilježavao se i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Stjepan i Krunoslav. (4) Na današnji dan, 26. prosinca 1807. godine, general Lauriston, objavio je zabranu isticanja zastave Sv. Vlaha na brodovima i na javnim mjestima, kao državnog amblema. (5) Na današnji dan, 26. prosinca 1588.godine, umro je ugledni pomorac i trgovac, jedan od najbogatijih ljudi u Dubrovniku, rodom iz Suđurđa na otoku Šipanu Vice Stjepović Skočibuha. (6) Na današnji dan, 26. prosinca 1921. godine, na Mulu, ribarskom mjestu u Boki kotorskoj rođen je pravnik i povjesničar Ilija Mitić, (7) a 26. prosinca 1955. godine, u Splitu je rođen suvremeni hrvatski povjesničar i akademik Nenad Vekarić. (8)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 26. prosinca 1781. godine, Luku Sorkočevića za vrijeme njegove diplomatske misije u Beču u njegovom bečkom domu posjetio je slavni skladatelj Joseph Haydn. Luka Sorkočević najveći dubrovački skladatelj tijekom svog bogatog života sastajao se s brojnim značajnim ličnostima toga vremena, od kojih su mnogi ostali zabilježeni velikim slovima u europske povijesti. Osim toga posjetio je brojne glazbene priredbe, pa je zapis o glazbi i glazbenicima unesen u dnevnik dragocjeni izvor ne samo za proučavanje bečkog glazbenog života s kraja XVIII. stoljeća i odnose bečkog dvora i Dubrovačke Republike, nego i za shvaćanje osebujnosti i svestranosti glazbene ličnosti Luke Sorkočevića. Između zapisa koje je Luka Sorkočević vodio u svom dnevniku uz današnji datum doznajemo… Možda je Sorkočević jedini od glazbenika Hrvata imao i tu sreću sastati se sa skladateljem Josephom Haydnom, koji ga je posjetio na drugi dan Božića (26. prosinca). Kako je došlo do tog susreta, ne vidi se iz dnevnika, ali da je on za Sorkočevića, a čini se i za samog Haydna, bio značajan. Sorkočevićev dnevnički zapis donosimo u slobodnom prijevodu: "Prije pola sata posjetio me je prethodno najavljen slavni Haydn i donio mi uz veliku pažnju i učtivost šest svojih najnovijih kvarteta koje prodaje po prijepisu svakog pojedinog za l cekin. Između ostaloga, reče mi: Car ne podnosi moju glazbu i to oprav­dava razlogom da ja skladam drukčije od ostalih, a on (car), kako se čini, nikako ne voli ono što se drugima dopada. Nadvojvotkinja me je pozvala u dvorske odaje, a car, čim me je ugledao, nečujno je napustio dvoranu. Osim toga me je kod cara ocrnio pokojni dvorski kapelnik Fessmann, koji mi je bio suparnik. A gleda me loše i stoga što djelujem kod kneza Esterhazija kojega on (car) mrzi i naziva oholicom što uvijek stoluje u svojoj pokrajini i makar je zapovjednik mađarskih (dvorskih) straža gotovo nikada ne zalazi u dvor. Ma ja ne vidim razloga da tako sa mnom postupa, govoraše s puno sjete i skromne ravnodušnosti povrijeđeni čovjek, kako se pristoji geniju njegovih sposobnosti, dodajući: od 15 opera koje sam skladao za kazalište nikada car nije dopustio da se ijedna postavi na repertoar u Beču. A knez Esterhazi da bi izbjegao priređivanje svečanosti u svojoj pokrajini, kako je to bio običaj i kako bi bio dužan to učiniti kad car posjećuje ili pak kada bi on trebao posjetiti cara na dvoru, nađe za zgodno za neko vrijeme otputovati sa ženom u Francusku i sada se ima vratiti za osam ili deset dana idućeg mjeseca. Ovaj izvještaj Luke Sorkočevića svakako je višestruko zanimljiv jer nam ne otkriva samo koliko je Sorkočević poznavao i cijenio velikog skladatelja (što upućuje i na to da je poznavao i njegovu glazbu i na povratku u Dubrovnik donio bar onih šest kvarteta), te s kojim se povjerenjem izjadao Haydn Sorkočeviću (što opet govori i to tome da je i Haydnu najvjerojatnije bilo poznato da je i Sorkočević glazbenik, jer teško da bi se pred običnim poslanikom Haydn tako bez ustručavanja otkrio), nego i s razlogom jer ukazuje na zategnutost političkih odnosa cara Josipa II. i jednog od najutjecajnijih velikaša u Austriji, kneza Esterhazija. (8a) 

Nakon velike Napoleonove pobjede 2. prosinca 1805.u Moravskoj u poznatj trocarskoj bitki, u kojoj je na jednoj strani bio francuski car Napoleon a na drugoj, kao saveznici, ruski car Aleksandar I., te rimsko-njemački i austrijski car Frano I., na današnji dan,  26. prosinca 1805. godine, u Požunu (Bratislavi) austrijski car Frano I. i Napoleon sklopili su mir. Austrija je morala odstupiti Napoleonu Dalmaciju s Bokom Kotorskom i nekadašnju mletačku Istru, dakle zemlje što ih je stekla mirom u Campo Formiju. Francu­ska je sada bila ona koja je umjesto Austrije trebala Dubrovniku postati neposredni susjed. Premda u Dubrovniku i dalje ima austrijskih simpatizera, odjek Napoleonove pobjede je ovdje silan, te se profrancusko raspoloženje ojačalo i proširilo i među vlastelom i među pučanima. Istodobno se javlja strah da bi Francuzi mogli zaposjesti Republiku. Vlada Republike čestita Napoleonu na pobjedi, ali u čestitki ne zaboravlja spomenuti: »Neka Vaše Veličanstvo blagoizvoli u velikodušnosti i dobroti srca svoga dobrostivo pogledati na ovu malu državu i produžiti joj carsku i kraljevsku zaštitu, od koje se zastalno nada sigurnosti svoje slobode.« (9) 

Točno, samo dvije godine kasnije, kao odjek Napoleonova milanskog dekreta o kontinentalnoj blokadi, francuski zapovjednik Dubrovnika, general Lauriston, na današnji dan, 26. prosinca 1807. godine, objavio je zabranu isticanja zastave Sv. Vlaha na brodovima i na javnim mjestima te je za dubrovačke brodove propisao talijansku zastavu koja je 6. siječnja 1808. izvješena i na Orlandovom stupu. Senat se tada, ocijenivši ovu odluku kao "vršak nesreće naše i uništenja", i obznanivši da ne može izdati takvu naredbu, po prvi put žestoko i otvoreno, ali bezuspješno, suprotstavio Francuzima. (10) Lauristonov proglas Dubrovčanima na francuskom, talijanskom i »ilirskom« jeziku glasi: »Po zapovjedi Prisvjetloga Gospara Generala Glavnoga Marmonta, zabranjeno je svakomu Brodu Dubrovaškom koji se djeli iz Dubrovnika, brodit s drugom Bandijerom, nego li s Italianskom. Kogod bi se suprotstavio ovoj zapovjedi bit će uhićen i stavjen u Tamnicu… (11) Isticanjem zastave Kraljevine Italije, osnovane u sklopu Francuskoga Carstva dubrovačka trgovačka flota postala je plijenom ruskih ratnih brodova i gusara koji su plovili Jadranom pod njihovom zaštitom, ali i od pridošlih engleskih ratnih brodova i od njih zaštićivanih gusara. Od početka 1806., kad su Dubrovčani imali 277 jedrenjaka duge i velike plovidbe, ostalo je u siječnju 1814. godine u vlasništvu dubrovačkih podanika još samo 49 brodova, od kojih se 11 nalazilo u raspremi a 38 je plovilo pod stranim zastavama - i to 23 pod engleskom, 21 pod ruskom i 3 pod francuskom! Od takva udarca više se nikad nije oporavilo dubrovačko pomorstvo, kao najvažnija gospodarska dje­latnost Dubrovčana, što se odrazilo na ukupni životni standard svih društvenih slojeva. (12) 

Za vrijeme austrijske vlasti, u požaru 6. svibnja 1817. godine, Vijećnica je potpuno izgorjela. Novo kazalište, "toliko skromno da se jedva moglo kazalištem nazvati", počelo je 1822. godine djelovati u kući vlastelina Vlada Gozze u Ulici od puča (gdje danas djeluje Gradska knjižnica). U toj se istoj kući 1830. nalazio nešto bolje uređen teatar građen od samoga drva. Iz jednog zapisa Milana Rešetara210 do¬znaju se o tom teatru zanimljivi detalji: "U parteru bilo je samo za muškarce nekoliko klupa, od kojih je prva bila ostavljena za časnike, pa je nju s obje strane čuvao po jedan vojnik pod puškom, da ne bi koji građanin, koji je plaćao ulaznicu, oteo mjesto časniku, koji je nije plaćao. Unaokolo nad parterom bila su dva reda loža, svaki s kojih 10-15 malih loža, kojih su stijene bile od golih dasaka; samo obje lože na prosceniju (lijeva za okružnog poglavara, desna za generala) bile su postavljene nekakvim šarenim platnom. Na zavjesi bio je naslikan dubrovački knez gdje sjedi u naslonjaču a pred njim stoji vila i dvije figure iz dubrovačkih poklada, Coroje i Turica. Rasvjeta je bila slaba: medu pojedinim ložama po jedna lojana svijeća, a sa sredine tavana visio je luster od dva unakrsno sastavljena drva sa četiri svijeće na četiri kraja. S desne strane partera bila je mala kafana." Goli zidovi izgorjele Vijećnice stajali su do 1860. godine kad ih je - po odobrenju austrijske vlade - porušio poduzetni vlastelin Luko Bonda, izgradivši na tomu mjestu kazalište po njemu nazvano "Bon-din teatar". Otvaranje Bandina teatra uslijedilo uz veliku svečanost, na današnji dan, 26. prosinca 1864. izvođenjem Verdijeve opere "Ernani". Danas je to Kazalište Marina Držića, zapisao je Suad Ahmetović, u knjizi Dubrovački kurioziteti iz dva minula tisućljeća. (13) 

Planinarstvo u Dubrovniku ima dugu prošlost, jer početke nalazimo u 18. stoljeću, kada se pješačilo u znanstvene svrhe radi ispitivanja tla i bilja. Planinare­nje u današnjem smislu počelo se razvijati poslije prvog svjetskog rata. Zasluge za okupljanje prijatelja ovog Sporta i za osnutak kluba pripadaju Šušačaninu Đuru Panyju. Na poticaj Hrvatskog planinarskog društva u Zagrebu, kojega je bio član, on je okupio ljubitelje ovog sporta i sazvao sastanak 23. studenog 1928. godine. Nakon izlaganja o značaju i potrebi osnutka društva, u inicijativni odbor ušli su: Đuro Pany, predsjednik, i članovi: Petar Slovinić, Ivo Kolić, Josip Soltar, Nikola Tijanić, dr. Anselmo Tijanić, Andro Spiletek, dr. Frano Dabrović, Stijepo Rudenjak i Ivo Kisić. Odbor je, osim priprema za osnivačku skupštinu, organizirao i prvi službeni izlet i tako inicirao klupsku sportsku djelatnost. Izlet je organiziran, na današnji dan, 26. prosinca 1928. godine, na Sniježnicu, visoku l 234 m. Od Mihanića, gdje se stiglo vlakom, započeo je uspon i trajao četiri sata. Dolaskom na vrh planinari su uživali u prekrasnom pogledu na Orjen, Zubačke planine, Lovćen koji je prekriven snijegom, a pogled na more bio je uskraćen zbog magle, zapisao je profesor Milivoj Petković u knjizi Tjelesno vježbanje i šport u dubrovniku od 14. stoljeća do 1941. godine. (14) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 26. prosinca 1562. godine, u Zadaru je umro hrvatski pjesnik i autor zbirke maskerata  Jeđupke Mikša Pelegrinović, rođen u Hvaru oko 1500. Sačuvana su samo dva njegova sastava: pjesnička poslanica dubrovačkomu pjesniku Sabu Bobaljeviću Mišetiću (Pelegrin Sabu Mišetiću, 1557) i Jeđupka (Jejupka), zbirka maskerata, pjesama koje su se izvodile u pokladno doba, u kojima se u ulozi maske pojavljuje Jeđupka (Ciganka). Kraća inačica zbirke, nastala između 1525. i 1527., sadrži uvod i šest maskerata, a 1556. zgotovio je dulju verziju, koja sadrži uvod i dvadeset pjesama. U književnoj historiografiji sve do 1950-ih autorom Jeđupke smatrao se nepostojeći pjesnik A. Čubranović, pod čijim je imenom zbirka i bila tiskana (1599. i 1618; pod Pelegrinovićevim imenom tek, fragmentarno, u Zborniku stihova XV. i XVI. stoljeća, 1968). Tu je mistifikaciju izazvao Dubrovčanin Toma Budislavić, koji ju je dao tiskati pod imenom izmišljena pjesnika Čubranovića i posvetio ju samomu sebi. Po uzoru na Pelegrinovićevu zbirku nastale su Jeđupke Saba Bobaljevića Mišetića, Horacija Mažibradića i jedna nepoznata autora, a pojedini se Pelegrinovićevi stihovi mogu prepoznati i u ostalih dubrovačkih renesansnih i baroknih pjesnika (npr. u Gundulićevu Osmanu). (15)

Na današnji dan, 26. prosinca 1588.godine, u dobi od 55 godina, umro je pomorac, brodograditelj, graditelj i trgovac, jedan od najbogatijih ljudi u Dubrovniku, rodom iz Suđurđa na otoku Šipanu Vice Stjepović Skočibuha, dubrovački čovjek ispred svog vremena. Bio je i ostao najuglednijim predstavnikom trgovačkog staleža svog doba. Predstavljao je oličenje najboljih kvaliteta poslovnog, uglednog, kulturnog, bogatog i radišnog pučanina. Rano djetinstvo Vice Stjepović-Skočibuha proveo je u Suđurđu. Još je u mladosti postao brodski pisar, potom kapetan koji je plovio Jadranom i Sredozemljem. U svojoj 19. godini je ploveći zajedno sa svojim bratom Ruskom 1555. g. doživio veliki okršaj s alžirskim gusarima iz kojeg je jedva izvukao živu glavu. Tom je prilikom poginuo njegov brat Rusko i veći dio posade, a brod je bio vrlo teško oštećen. To je na njega ostavilo velikog traga, tako da se ostatak života posvetio vođenu poslova uglavnom s kopna. Od svoje dvadesete godine je u poslovima s svojim ocem. Otac ga podučava i uvodi u mnoge tajne trgovanja. Nakon očeve smrti 1559. g.Vice u svojoj dvadeset petoj godini pruzima svu opsežnu trgovačku djelatnost obitelji. Brat Marin zajedno sa majkom upravlja imanjem na Šipanu, a Vice vodi sve ostale poslove vezane za trgovinu, pomorstvo, brodogradnju i graditeljstvo. Nakon smrti brata Marina 1561. g. Vice postaje jedini i glavni staratelj i upravitelj golemog bogastva. Slijedećih trideset godina, do smrti 1588. g. Vice predano, marljivo, uporno i ustrajno izvršava svoje obveze. Vice je imao desetero djece od kojih je četvero umrlo u ranoj dobi. Ostali su mu sinovi Tomo, Marin, Stjepo i Frano te kćeri Marija i Franica. Tomo je bio svećenik. Stjepo je bio pomorski kapetan i umro je mlad u Bariju. Sinovi Marin i Frano su radili i živjeli u Dubrovniku, pomažući ocu, zauzeti obvezama, povremeno putuju onamo kamo ih njihovi trgovački poslovi odvode. U Sofiji i Carigradu su imali uhodane trgovine. *Vice Stjepović Skočibuha, promotor renesansnog načina života i razmišljanja, sagradio je (1574.-1588.) ljetnikovac na predjelu Boninovo - Između tri crkve. Godine 1979. Skočibuhin ljetnikovac je udomio Znanstvenu biblioteku, u čijem je vlasništvu i danas*. Sve što je Vice Stjepović Skočibuha pri kraju 1588. g. napisano ostavio potomstvu, sačuvalo se do današnjih dana. U svojoj oporuci napisanoj 17. prosinca 1588. g. svojim potomcima savjetuje da žive skladno, u miru, poštujući se međusobno, a uvažavajući jedni druge. Mir, sreća i blagostanje porodice osnovni su motivi življenja – to je bila fundamentalna Vicina misao. Tako je taj plemeniti, pametni i nadasve radišni trgovac-pučanin, kome je Vlada u Republici nudila prijem u vlastelinski stalež (on to nije prihvatio jer time nisu bili uključeni njegovi potomci), umro 26. prosinca 1588.g. Njegovi sinovi nisu imali muških potomaka pa je obiteljsko ime Stjepović Skočibuha prestalo postojati početkom 17. stoljeća. Vice Stjepović-Skočibuha po značaju stoji uz bok Mihu Pracatu i Benku Kotruljeviću, jer je značajno unaprijedio dubrovačku pomorsku trgovinu. Bio je on i ostao najugledniji predstavnik trgovačkog staleža svog vremena, oličenje najboljih kvaliteta poslovnog, uglednog, kulturnog, bogatog i radišnog pučanina, koji se svojim ponašanjem i svojim sposobnostima uzdigao daleko iznad prosjeka u vremenu i prostoru kad je igdje živio. (16)

Na današnji dan, 26. prosinca 1862. godine, u Dubrovniku je rođen liječnik,  pionir naše medicinske fotografije, te vrlo plodan medicinski pisac Niko Selak. Studij medicine u Grazu završio je1885. Napose se zanimao za okulistiku i neuropsihijatriju, te je bio pobornik primjene hipnoze u terapijske svrhe. Bio je pionir naše medicinske fotografije te vrlo plodan medicinski pisac; objavio je prvi hrvatski priručnik sudske medicine (Kratka sudska medicina, 1889). Niko Selak  umro je u Zagrebu 20. listopada 1891. godine. (17)

Na današnji dan, 26. prosinca 1921. godine, na Mulu, malenom ribarskom mjestu u Boki kotorskojnedaleko crkve blaženoga Gracija (i Kotora) rođen je pravnik i povjesničar Ilija Mitić, autor više od 200 znanstvenih i stručnih radova o diplomatskoj, gospodarskoj i političkoj povijesti Dubrovačke Republike. God. 1949. diplomirao, a 1970. doktorirao pravo u Zagrebu. *Srednju školu završio je u Dubrovniku 1941., a na Pravnom fakultetu diplomirao je 1949. godine. Nakon završene sudske prakse radio je u Dubrovniku kao pravnik u gospodarstvu i upravi do 1958., kada se zaposlio u Historijskome institutu JAZU u Dubrovniku (danas Zavod za povijesne znanosti HAZU), gdje je potom kao znanstveni savjetnik djelovao do umirovljenja 1987.. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1970., s tezom "Konzulati i konzularna služba Dubrovačke Republike od velikog potresa 1667. g. do pada Republike 1808. g.". Njegova doktorska teza u skraćenom je opsegu objavljena kao knjiga 1973., pod nazivom Konzulati i konzularna služba starog Dubrovnika (u izdanju Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku). Iste je godine za znanstveno-istraživački rad dobio od grada Dubrovnika "Nagradu Dubrovnik 1973." Godine 1988. objavio je knjigu Dubrovačka država u međunarodnoj zajednici (od 1358. do 1815.)(, kao izdanje JAZU u Zagrebu i Nakladnog zavoda Matice hrvatske u Zagrebu). Tijekom dugogodišnjega znanstvenog rada uglavnom se bavio pitanjem konzularnih, diplomatskih i političkih veza, kao i međunarodnim pravnim položajem Dubrovačke Republike. Objavio je 220 radova u različitim zbornicima, godišnjacima i časopisima u zemlji i inozemstvu. Otvorio je posve nepoznata poglavlja, poput onih o dubrovačkoj konzularnoj službi, ili o prvom nazivanju dubrovačke komune Republikom. Mitićeva studija o Orlandovu stupu, o pravu azila, o vezama Hrvata i Perua, i još mnoge druge teme, danas su neizostavno štivo svakog istraživača dubrovačke prošlosti. Svatko tko se zanima za povijest Dubrovnika, osobito svaki naš poštovatelj dubrovačke prošlosti, postavljao je pitanje o pravnom i političkom položaju u međunarodnoj zajednici Dubrovačke Republike. Doktor Ilija Mitić osvijetlio je to pitanje, poput mnogih drugih pitanja iz dubrovačke prošlosti. Hrvatska diplomatska povijest upravo je u osobi dr. sc. Ilije Mitića imala svojega zasigurno najvažnijeg autora. Autor je u dugogodišnjoj plodnoj znanstvenoj djelatnosti svu pozornost posvetio Dubrovniku, a ne svojoj rodnoj Boki, koje se tek usput dodirivao*. Ilija Mitić umro je 1. veljače 2009. godine. (18)

Na današnji dan, 26. prosinca 1955. godine, u Splitu je rođen suvremeni hrvatski povjesničar i akademik Nenad Vekarić. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu (1980), a magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zadru (1991) temom Migracije na poluotok Pelješac (1333–1918). *Od 1984. je zaposlen u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, a od 1987. je upravitelj tog zavoda. Od 10. svibnja 2012. godine redoviti je član Razreda za društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, postavši tako treći dubrovački akademik.* U znanstvenom radu proučava povijest Dubrovačke Republike, a posebno povijest stanovništva, genealogiju i onomastiku dubrovačkoga kraja. Važnija djela: Tri stoljeća pelješkog brodarstva (koautor, 1987), Pelješka naselja u 14. stoljeću (1989), Stanovništvo poluotoka Pelješca (I–II, 1992–93), Pelješki rodovi (I–II, 1995–96), Falsifikat o podrijetlu konavoskih rodova (koautor, 1997), Stanovništvo Konavala (koautor, I–II, 1998–99), Konavoski rodovi (koautor, I–III, 2001–03), Povijesna demografija Hrvatske (koautor, 2004), Dubrovačka vlastela između roda i države: salamankezi i sorbonezi (koautor, 2005), Lastovski rodovi (koautor, 2006). *Znanstveni opus Nenada Vekarića sadrži 20 knjiga i više od 50 znanstvenih rasprava, napisanih samostalno ili u suautorstvu. Njegov znanstveni interes usmjeren je na područja povijesne demografije, povijesti i povijesnih disciplina, posebno genealogije i onomastike, te na pravnu povijest. Najviše svoje istraživačke energije utrošio je na izučavanje povijesti stanovništva Dubrovnika i Dubrovačke Republike, a najvažnije rezultate ostvario je istražujući proces demografske tranzicije te proučavajući razne slojeve stanovništva južne Hrvatske. Pomoću metode rekonstitucije obitelji i demografskih metoda uspio je dešifrirati raskol u dubrovačkom plemićkom krugu i dokazati klanovsku pozadinu funkcioniranja dubrovačkog plemstva, što je suprotno dosadašnjim idealiziranim pogledima na dubrovački patricijat. Bez obzira kojem području pripadali, radovi Nenada Vekarića odlikuju se adekvatnim i selektivnim analitičkim pristupom, brižnom i izdašnom uporabom arhivskih vrela, utemeljenošću i odmjerenošću zaključaka i inovativnošću metoda kojima se koristi. Svojim je radovima autor znatno pridonio uvođenju povijesnodemografskih metoda u povijesnu znanost i utemeljenju povijesne demografije kao relevantne znanstvene discipline u Hrvatskoj. Godine 2005. kreirao je doktorski studij Povijest stanovništva, što je prvi doktorski studij iz područja povijesne demografije u Hrvatskoj i prvi doktorski studij na Sveučilištu u Dubrovniku uopće. Kao upravitelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku u posljednjih dvadesetak godina uspio je okupiti zavidan broj kvalitetnih suradnika, stvoriti krug povjesničara kojemu je Dubrovnik okosnica proučavanja i koji, njegujući timski rad, postiže izvanredne rezultate i čini jednu od najjačih istraživačkih skupina u hrvatskoj povijesnoj znanosti. Snažnom izdavačkom djelatnosti, nastojanjem izdavanja radova i knjiga na stranim jezicima i nametanjem najviših znanstvenih kriterija u interpretaciji dubrovačke povijesti uspio je postići da rezultati i edicije Hrvatske akademije budu danas široko citirani u svjetskoj literaturi koja se bavi Dubrovnikom, što sve donedavno nije bio slučaj. Dobitnik je nagrade grada Dubrovnika (1989.) za knjigu 'Pelješka naselja u 14. stoljeću' , nagrade Županije Dubrovačko-neretvanske (1997), nagrade Slobodne Dalmacije za znanost (2005.), te nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2005)*. (19)

Na današnji dan, 26. prosinca 1990. godine, u Zagrebu je umro hrvatski hrvatski slikar, restaurator i numizmatičar, jedan od prvih školovanih hrvatskih konzervatora restauratora Zvonimir Wyroubal [vi'rubal], sakupljač jedne od najznačajnijih zbirki dubrovačkoga novca. (20) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u četvrtak 26. prosinca 1991. godine, *na blagdan svetog Stjepana, noć, kao i dan na užem dubrovačkom  području protekli su relativno mirno*. U franjevačkoj crkvi održan je božični koncert pod ravnanjem Đela Jusića, na kojem su sudjelovali Festivalski orkestar, mješoviti zbor »Libertas« i dječji zbor »Mali raspjevani Dubrovnik«. Dr. Davorin Rudolf, ministar pomorstva u Vladi Republike Hrvatske doputovao je u Dubrovnik, kako bi se osobno uvjerio u ostvarenje sporazuma potpisanog u Srebrenom 7. prosinca. Na pregovorima u Mokošici, razgovaralo se o problemima zamjene dosadašnjeg YU dinara na okupiranim područjima i povećanju broja brodskih linija za Mokošicu. (21) I pored potpisanog primirja od sed­mog prosinca 1991. do početka oslo­bodilačkih akcija krajem svibnja 1992. godine, u povremenim borbenim dje­lovanjima u okruženom Gradu i na du­brovačkom ratištu poginuli su i stra­dali brojni branitelji. Na današnji dan, 26. prosinca 1991. godine na Nuncijati, nesretnim slučajem ,  prilikom izvršenja borbene zadaće, poginuo je  pripadnik HV-e Zdravko Raguž Vodenac. (22) Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 26. prosinca 1994. godine, poginuo je pripadnik 114. brigade HV-e, Mario Mlačić. (23) 

Izvori i literatura:

(1)http://radio.hrt.hr/radio-osijek/clanak/spomendan-svetog-stjepana-mucenika-za-vjeru/108896/

(2) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 232

(4)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

preuzeto sa www.bijakova.com

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) Stjepan Ćosić

http://www.matica.hr/kolo/310/Slom%20Dubrova%C4%8Dke%20Republike%20prema%20iskustvima%20suvremenika/

(6)http://www.dentalcentarmarusic.hr/otok-sipan/veza-dubrovnika-s-obitelji-stjepovic-skocibuha/

(7)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://www.radiodux.me/naslovnica/4714-dr-sc-ilija-miti-26-xii-1921-1-ii-2009

Autor: DR. VINCIJE B. LUPIS

(8)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nenad_Vekarić

(8a) MIHO DEMOVIĆ

GLAZBA I GLAZBENICI U DUBROVAČKOJ REPUBLICI: OD POLOVINE XVII. DO PRVOG DESETLJEĆA XIX. STOLJEĆA

str. 187,188,189

(9) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 441

(10) Stjepan Ćosić

http://www.matica.hr/kolo/310/Slom%20Dubrova%C4%8Dke%20Republike%20prema%20iskustvima%20suvremenika/

(11) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 463,464

(12) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 209?

(13) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 123

(14) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 168,169

(15)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(16)http://www.dentalcentarmarusic.hr/otok-sipan/veza-dubrovnika-s-obitelji-stjepovic-skocibuha/

http://www.dubrovnik-festival.hr/hr/lokacije/ljetnikovac-sko%C4%8Dibuha

(17)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(18)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://www.radiodux.me/naslovnica/4714-dr-sc-ilija-miti-26-xii-1921-1-ii-2009

Autor: DR. VINCIJE B. LUPIS

(19)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nenad_Vekarić

(20)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(21) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 548

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ, str. 82

(22) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 39, VJEČNI KAO DOMOVINA, Str.  -171- Zdravko Raguž Vodenac

(23) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-260-

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Četvrtak, 12.12.2019. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN -Iako je prema predaji zavjetna Crkvu sv. Vlaha na Gorici izgrađena u 11. st., najstariji pisani izvor o toj crkvi nosi datum *12. prosinca 1255. ...

Gradoplov
Petak, 13.12.2019. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Subota, 14.12.2019. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Srijeda, 11.12.2019 08:20

Srijeda, 11.12.2019 08:20

Utorak, 10.12.2019 08:20

Utorak, 10.12.2019 08:20

Ponedjeljak, 09.12.2019 08:20

Ponedjeljak, 09.12.2019 08:20

Nedjelja, 08.12.2019 08:20

Nedjelja, 08.12.2019 08:20