Gradoplov

Gradoplov

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 3. listopada 1905. godine, u Rijeci potpisan je politički dokument poznat kao Riječka rezolucija. (1) Na današnji dan, 3. listopada 1991. godine, s topovnjače jugo-mornarice zapaljen je nadaleko poznati "Arboretum" u Trstenom. (2) Na današnji dan, 3. listopada 1938. godine, u Dubrovniku je rođena diva hrvatske estrade, pjevačica Tereza Kesovija. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Dionizije, Kandid, Maksimilijan, Gerhard i Svjetlana. (4) U Osojniku – danas je svetkovina, obljetnica posvete župne crkve (1925). (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Na današnji dan, 3. listopada 1453. godine, u Vijeću umoljenih, nakon ispravka primljena je odredba o produbljenju gradskog jarka prema zapadu, koju su izradile za to određene tri osobe, odabrane dvadeset četvrtog rujna te godine. Ta odredba određuje, da se gradski jarak onako, kako ide, od mora prema zapadu produlji do Minčete. Gore da bude širok više od 8 sežanja (16,38 m), te da se nastavi sa širinom, koja bude. Kad se jarak iskopa, treba ga obzidati sa jedne i druge strane, gdje to bude potrebno. Voda, koja je do tada dolazila u jarak sa brda, treba se okrenuti prema gore, tako da ide do ugla leprezorija (logora gubavaca), te između zida leprezorija i zida vrta Marina Gučetića, preko vrta kod neke kućice i da se tu slijeva u more.Gore, gdje počinje jarak, od istoka prema zapadu, određeno je da se zidom zagradi izlaz potoka, kako ne bi nanosio zemlju u jarak. Prema toj odredbi jarak je uglavnom i izgrađen od Ploča do Minčete, samo što mu je širina dosta viša, nego što se u odredbi navodi. Taj jarak je išao do mjesta ispod mosta unutrašnjih vrata od Ploča, jer Revelin nije još postojao. Leprozariji (stanovi za gubavce) su bili iza grada, baš negdje prema zapadnom dijelu Revelina. U njihov sklop pripadala je i prastara crkvica sv. Lazara, koja i danas postoji. Kod tog leprozarija teren je bio najniži, te je prirodno, da su tamo napravili odvod vode, zaključuje u knjizi Utvrđenja grada Dubrovnika Lukša Beritić.(7) 

Ponekad se događalo da je na funkciju dubrovakog kneza stupao njegov zamjenik (Vicerettore). Još od 14. stoljeća ta je dužnost i čast teretila najstarijeg člana Malog vijeća. Zamjenik je preuzimao kneževske funkcije kada bi knez umro, teško se razbolio, kada bi bio spriječen preuzeti službu ili što je bio i najčešći slučaj - ne bi bio navrijeme izabran. Bilo da je zamjenik preuzimao ili predavao kneževsku funkciju, obred se lišavao nekih ili gotovo svih svečanih formalnosti, na pr. polaganja prisege, mise u Sv. Vlahu itd. Osim spomenutih slučajeva, kada je kneževsku funkciju do kraja mjesečnog roka preuzimao “stalni” zamjenik, ponekad je u pojedinom obredu umjesto kneza u službi sudjelovao član Malog vijeća, ne nužno najstariji. Tako se na pr. za obred investiture novih dužnosnika, 1. siječnja 1720., tek peti malovijećnik mogao „preodjenuti“ u kneza, jer su ostali bili ili vrlo stari ili u koroti. Do toga je, dakle dolazilo kada bi knez bio trenutno spriječen nekom drugom obavezom, ali i na neke blagdane kada mu je ostavljeno na volju hoće li osobno sudjelovati u obredu ili to prepustiti zamjeniku. Ukoliko nijedan malovijećnik nije bio na raspoložbi, među članovima sudskih tijela (kaznenog i građanskog suda) tražilo se dalje tko će uskočiti u kneževu ulogu. Ponekad bi se prilike tako nesretno poklopile da se obred morao održati bez kneza, pa makar i “lažnog”. Na primjer, za večernju uoči blagdana Sv. Franje, na današnji dan, 3. listopada 1766. godine, i knez i neki od mogućih zamjenika ispričali su se smrću vladike Ore Bona, s kojom su bili u bližem srodstvu, a drugi su još bili na svojim ladanjskim posje­dima, pa se tek sljedećeg dana uspjelo iz Gruža dovući suca koji je pri narednim obredima zamijenio kneza. Zanimljivo je da su se tada senatori oštro usprotivili tome da na njih dođe red, dokazujući nizom presedana da to nije njihova dužnost, dok je svega petnaestak godina kasnije jedan senator ipak “odigrao” kneza. Takav “zamjenik ad hoc” preodijevao se u kneževsku odoru i odista samo “glumio” kneza. Nije nosio druge kneževske insignije niti se s njim provodio bilo kakav formalni čin predaje ovlasti. (8) 

Skadarski paša Mahmud veoma je značajna osoba za Republiku i regionalnu povijest. Mahmud je imao velike ambicije. Kako je osim sjevera Albanije, u ime Osmanlija “pokrivao“ i područje Crne Gore, graničio s mletačkom Albanijom pa nije bio sklon ni Dubrovniku, jasno je da je njegova vladavina, sve do 1796. godine, obilježila povijest ovih prostora. Mahmud-paša je pravio probleme ne samo Crnogorcima, Veneciji i Republici, već i Porti prema kojoj je bio pobunjenički nastrojen. Nakon pašinog poraza u srazu s crnogorskom vojskom u ljeto 1796. Mahmud je okupio još brojniju vojsku, oko trideset tisuća ljudi. Druga bitka dogodila se, na današnji dan, 3. listopada, te 1796. godine, u Krusima i u toj je bitki na bojištu ostalo ležati oko 3400 pašinih vojnika. Mahmud-pašin buntovni i ratnički život okončao je izvjesni Bogdan Vukov iz Zalaza koji ga je zaklao pa mu odrubio glavu.  Dakle, život i vladavina skadarskog sandžak-bega Mahmud-paše Bušatlije bili su obilježeni stalnim sukobima. Neprestano je prijetio svima oko sebe i redovito se kretao s tisućama vojnika po području za koje je bio nadležan. Prijetio je i Veneciji i Dubrovniku, ali i prkosio sultanu, beglerbegu Rumelije, bosanskom namjesniku i ostalim pašama u okruženju. Kakav život - takav i kraj. Poginuo je u 39. godini u bitci s istim onim Crnogorcima s kojima je stekao prvi veliki vojni uspjeh. Krug se zatvorio. Dubrovačka država u Mahmudu je imala tek povremene probleme zbog pašina traženja da mu se pošalju brodograditelji ili sagrade brodovi. Prijetio je nekoliko puta napadom na Konavle i na samu Republiku, ali sve je to ostalo u domeni demagogije. Usto, Mahmud-paša najviši je osmanski dužnosnik koji je došao na teritorij Republike i to čak dva puta, 1783 i 1784. g. Doduše, radi sanitarnih propisa o nužnom boravku u karanteni u razdoblju od 40 dana paša nije imao priliku hodati gradskim ulicama, već je mogao samo uživati u pogledu na Grad iz kuće u kojoj je boravio na Pločama ili tijekom šetnje u koju su ga prema gruškoj luci vodili u drugom posjetu.(9) 

Na današnji dan, 3. listopada 1905. godine, u Rijeci nakon dvodnevnoga sastanka hrvatskih i srpskih zastupnika iz pokrajinskih sabora u Dalmaciji i Istri te iz banske Hrvatske, potpisan je politički dokument poznat kao Riječka rezolucija. * 2. i 3. listopada 1905. održana je u Rijeci, u velikoj, raskošnoj, freskama oslikanoj dvorani Narodne čitaonice na Korzu, plenarna konferencija pod predsjedanjem Pere Čingrije. Idejni začetnik Riječke rezolucije bio je Supilo, no kako nije bio saborski zastupnik, formalno nije sudjelovao u radu za razliku od dr. Melka Čingrije, njegova prijatelja iz školskih dana*. Riječka rezolucija proizašla je iz politike »novoga kursa«, pokrenute u kolovozu 1903. na poticaj hrvatskih i srpskih političara iz banske Hrvatske i Dalmacije radi ujedinjenja i poboljšanja položaja hrvatskih zemalja u Monarhiji te suprotstavljanja germanizaciji i politici »prodora na Istok«, što se trebalo postići zbližavanjem s Madžarima i Talijanima. Sastavljanje rezolucije najviše su podupirali Ante Trumbić, Frano Supilo i Pero Čingrija te sve hrvatske stranke osim Čiste stranke prava i Hrvatske pučke seljačke stranke. U njoj se na samom njezinu početku podupiru nastojanja madžarske oporbe oko ostvarenja državne samostalnosti, iskazuje potpora Neovisnoj stranci F. Kossutha, te težnja za pomirbom hrvatskog i madžarskog naroda. Ujedno je bio istaknut zahtjev da se hrvatskom narodu osigura samostalni kulturni, politički i gospodarski razvoj. Rezolucija je također zahtijevala od Ugarske prihvaćanje pripojenja Dalmacije Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. S obzirom na unutrašnje stanje u banskoj Hrvatskoj, zahtijevalo se uvođenje ustavnih sloboda te jamstvo svih demokratskih, građanskih i političkih sloboda. Rezolucijom se tražilo striktno provođenje Hrvatsko-ugarske nagodbe uz djelomičnu izmjenu njezine odluke vezane uz zajedničke poslove Hrvatske i Ugarske te Hrvatske i austrijskog dijela Monarhije. U sastavljanju Riječke rezolucije prvi put su usklađeno sudjelovali političari iz svih hrvatskih zemalja, uključujući i srpske političare. Potaknuti znatnim poboljšanjem odnosa hrvatskih i srpskih političara, proizašlog iz politike »novoga kursa« i Riječke rezolucije, u Zadru su srpski političari, poslanici u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vijeću, 17. X. 1905. donijeli Zadarsku rezoluciju.(10) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 3. listopada 1881. godine, u Lublinu je rođen poljski skladatelj i dirigent Ludomir Michał Rogowski, umjetnik koji je gotovo 30 godina živio i radio u Dubrovniku, sve do svoje smrti 1954., te je svoju glazbenu ostavštinu ugradio u hrvatsku baštinu.* U Dubrovnik dolazi 1926. godine, te uveličava mnogobrojne nastupe tadašnjeg Dubrovačkog filharmonijskog orkestra. Rogowski je napisao peterostavačno djelo „Dubrovačke impresije" koje opisuje ljepote Dubrovnika i njegove okolice. Autor je i libreta za misterij u pet dijelova "Čudo sv. Vlaha". Rogowski se obratio Ivu Vojnoviću, koji je obradio legendu o sv. Vlahi, koji je čudom spasio Dubrovnik od nasrtaja Mlečana i tako postao zaštitnik Grada. **Rogowski se zanosio i hrvatskim folklorom te je uglazbio pregršt stihova dubrovačkih renesansnih pjesnika.** ***Dubrovački simfonijski orkestar, uz suorganizaciju Veleposlanstva Republike Poljske u Hrvatskoj i Grada Dubrovnika, u tvrđavi Revelin 2011. godine obilježio je 130. godišnjicu rođenja skladatelja Ludomira Michala Rogowskog, koncertom pod nazivom "Rogowskom u čast", na kojem su izvedene skladbe poljskog velikana ''Dubrovačke impresije'', ''Priča prije sna'', te ''Bljesci po moru'', a prije početka koncerta održana je svečanost promocije nota IV. Simfonije Ludomira Michala Rogowskog.***(11) 

Na današnji dan, 3. listopada 1938. godine, u Dubrovniku je rođena diva hrvatske estrade, pjevačica Tereza Kesovija. Upravo u Dubrovniku, u kojem je Tereza proglašena pjevačicom 20. stoljeća, živjela isprva skromno sa svojim ocem, pomajkom i bratom, počinje njena karijera osnovnim glazbenim obrazovanjem. Tereza je, kao maturantica srednje glazbene škole u Dubrovniku na Odsjeku za flautu, osvojila Grand Prix na natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani 1958.. Studij glazbe započinje na Glazbenoj akademiji uZagrebu, svirajući istovremeno u Simfonijskom orkestru Radio Zagreba. Diplomirala je na odsjeku za flautu u klasi prof. Thea Tabake. U to vrijeme počinje nastupati i kao pjevačica. Prvi nastup pred većim auditorijem Tereza je imala 1961. u zagrebačkom Varijeteu, na natjecanju za nove glasove i – pobijedila, a prvi inozemni nastup bio je na festivalu Pjesma za Europu u St. Vincentu u Italiji 1962. Tijekom karijere, koja traje preko 55 godina, Tereza je nastupala na svim domaćim festivalima, gdje je bila i nagrađivana. S festivala u Splitu,  Opatiji,  Zagrebu, Sarajevu i Beogradu publika je pamti po pjesmama autora: Đelo Jusić, Zdenko Runjić, Nikica Kalogjera, Arsen Dedić, Kemal Monteno, Stipica Kalogjera, Andrej Baša i drugih. Terezinu međunarodnu karijeru obilježavaju nastupi i gostovanja na festivalima u Bratislavi, Rio de Janeiru, Meksiku, Sopotu iAntaliji te na Kupu Europe u Bernu. Dva je puta Tereza pjevala i na Pjesmi Eurovozije: 1966. godine kao predstavnica Kneževine Monako s pjesmom "Bien plus fort", te 1972. godine, kad predstavlja i Jugoslaviju s pjesmom "Muzika i ti". Održavala je i turneje širom svijeta. U Francuskoj je tijekom 1960-ih i 1970-ih izgradila karijeru. Francuska karijera počinje još 1965. **Tereza ubrzo nakon potpisivanja ugovora s diskografskom kućom Pathé Marconi (EMI) snima svoju prvu ploču na francuskom jeziku. Do prvog velikog uspjeha u Francuskoj put je bio dug i naporan. Tereza pjeva, uči francuski i snima ploče.Tom prilikom objavljuje prve dvije francuske ploče Et c'est pour toi i Tu viens de tres loin. 1966. godine tri tjedna nastupa u poznatom pariškom Music Hallu Bobino i postaje priznata kod publike i kritike.** **1967. godine snima popularnu  pjesmu "Larinu pjesmu" (La Chanson de Lara) iz filma Doktor Živago.** Za svoga boravka u Francuskoj Tereza surađuje s poznatim zvijezdama kao što su Serge Lama, Tino Rossi, Gilbert Bécaud i Ritta Pavone. Vrhunac je njen solistički koncert u pariškojOlympiji održan 1988. godine. Poslije 19 godina, 16. studenog 2007., Tereza je održala trijumfalan povratnički koncert u Olympiji. Za svoj umjetnički rad Tereza je nekoliko puta bila nagrađivana prestižnim društvenim nagradama, među kojima su i Nagrada Vlaho Paljetak 1977., te Nagrada Đeki Srbljenović za poseban doprinos Splitskom festivalu 2000. Godine 1999., Tereza je odlikovana i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose u kulturi (Chevalier des Arts et Lettres), koju dodjeljuje predsjednik Republike Francuske, a ubrzo potom uručena joj je i Zlatna povelja humanizma. Tereza nastupa i na velikim koncertima UNICEF-a, prilikom kojih je upoznala i brojne zvijezde poput Charlieja Chaplina, Richarda Burtona i Petera Ustinova. U svojoj karijeri Tereza je snimila više od trideset LP ploča i preko sedamdeset singlica, te desetak CD-ova, ali isto tako i veliki broj pjesama koje nikada nisu našle svoje mjesto na nekom od nosača zvuka. Svoje pjesme Tereza je, osim na hrvatskom, otpjevala i na devet drugih svjetskih jezika slovenskom, talijanskom,  francuskom,  ruskom,  engleskom,   njemačkom,  španjolskom,srpskom (ekavicom) i portugalskom). Tereza je već pri početku karijere postizala uspjehe, prvenstveno visokim plasmanima na festivalskim natjecanjeima diljem bivše Jugoslavije, no kada se tome pribroji 5 domaćih albuma na #1 top ljestvice prodaje, 3 domaćih kompilacija na #1 prodaje, 5 domaćih extended play ploča na #1 prodaje, 20 domaćih singlica na #1 prodaje i 9 domaćih solo pjesama na #1 radijskih top ljestvica; 5 stranih albuma na #1 prodaje i 5 EP na #1 prodaje - Tereza je nesumljivo najprodavanija i najslušanija hrvatska pjevačica svih vremena. *Temperamentna i osebujna nastupa, nekoliko je desetljeća bila jedna od najpopularnijih zabavnih pjevačica s hitovima poput: Nima Splita do Splita; Nono, dobri moj nono; Sve se vraća, sve se plaća; Stare ljubavi i dr.* No, Terezin najveći uspjeh je bio othrvati se strahotama rata i uzdići se na svoje noge, bez igdje ikoga kako bi se kao Feniks vratila i bila jača nego ikada.(12)

Na današnji dan, 3. listopada 1968. godine, u Dubrovniku jerođen Matko Soče (bojnik). Student Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu, trajno nastanjen u Rožatu. U Domovinski rat uključio se dragovoljno 14. rujna 1991. Poginuo je nesretnim slučajem 16. siječnja 1993. godine u Rožatu, kao pripadnik Odreda naoružanih brodova Dubrovnik. (13) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u četvrtak 3. listopada 1991. godine, na području Konavala, Župe, Brgata, Rijeke dubrovačke, Slanog i Čepikuća gorilo je tisuće hektara.  Nadaleko poznati Arboretum u Trstenom bio je u plamenu. **S topovnjače jugo-mornarice, tog 3. listopada 1991. godine, zapaljen je nadaleko poznati "Arboretum" u Trstenom.** ***Gorjelo je od Žuljane  prema  Imotici   te na Pobrežju, u Šumetu i   poviše Rožata.***  Dva zrakoplova JNA-a bombardirala su repetitor na Bijelom brdu uz samo Slano. Zra­koplovom je izravno pogođena i zgrada Općinskog centra za obavještavanje. (14) Na današnji dan, 3. listopada 1991. godine, poginuo je Vicko Runje, u Slanom, kao vozač sanitetskog vozila.(15)  *Radio Dubrovnik je svakog sata emitirao bilten o najnovijim događajima na području općine. "On nam je ujedno i jedina veza sa svijetom", zapisao je Ivo Stjepović u knjizi "Zapisi iz opkoljenog grada - dani koji se ne smiju zaboraviti." Otkako je raketiran i uništen glavni odašiljač na Srđu, Radio Dubrovnik je prilagodio svoje emisije ratnim uvjetima. Koristeći se pomoćnim odašiljačima emitirao je kratke biltene zbog štednje vlastite energije kao i energije u slušatelja.*  *Nakon slabe kiše koja je padala prethodnoga dana, toga je dana zapuhala bura i i donijela znatno zahlađenje.* *"Uplašen sam i duboko potišten. Osjećam nemoć i gorčinu u ustima. Uz kanonadu topova, bura fijuče nad Gradom donoseći sa sobom zadah paljevine. Bože, smiluj nam se!", zapisao je Ivo Stjepović.* (14)Brojni branitelji i civili tijekom ratnih operacija zarobljeni su i odvedeni u logore Bileća u BiH i Morinj u Crnoj Gori koji je u tu svrhu osnovan, na današnji dan, 3. listopada 1991. godine, gdje su ih svakodnevno tukli, zlostavljali i na razne druge načine mučili. Zbog ratnog zločina počinjenog u logoru Morinj, pred Višim sudom u Podogrici zbog sudjelovanja u mučenjima ratnih zarobljenika, sudilo se šestorici bivših vojnika i rezervista, od kojih je Sud osudio četvoricu bivših rezervista JNA na ukupno 12 godina zatvora.(16)3. listopada, iduće 1992. godine, poginuli su pripadnici 144. brigade HV-e: Marijan Brlekovići Mile Ivanko.(17) 

Izvori i literatura:

(1) http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=52867

(2) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 526

(3) http://hr.wikipedia.org/wiki/Tereza_Kesovija

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(7) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 71,72

(8) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 83,84

(9) GORAN CVJETINOVIĆ – DOKTORSKA DISERTACIJA  "Karika obavještajne mreže Dubrovačke republike - Kultura samozaštite - Denuncijacije Malom vijeću (1740. - 1799.)", str. 95-112

(10) http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=52867

*http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=58-59&C=5

(11) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://www.portaloko.hr/clanak/rogowski-u-revelinu-dubrovacke-impresije-u-cast-poljskom-velikanu/0/20551/

**http://www.matica.hr/kolo/251/Mala%20trilogija/

(12) http://hr.wikipedia.org/wiki/Tereza_Kesovija

**http://tereza-kesovija.com/

*http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(13) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -216-

(14) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 526

*ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 13,14

**VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 27

***DUBROVAČKI VJESNIK—RATNO IZDANJE br. 5 — 9. listopada 1991.

(15) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 29, Str. -65- Vicko Runje

(16) http://www.alfa007.com/domovinski-rat/vro-akcije/172-oslobaanje-dubrovnika

(17) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-261-

O emisiji Gradoplov

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Pročitaj više

Gradoplov
Gradoplov

HRT – Radio Dubrovnik — Kultura, sport, obrazovanje, društvo, život, obitelj, umjetnost

Gradoplov - vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, u formi radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti - društvena, kulturna, sportska, politička zbivanja, koristeći znanstvenu literaturu i suvremene medije. Emitira se svakodnevno u 8 sati i 20 minuta, reprizno u 18 sati i 20 minuta.

Najave

Gradoplov

Srijeda, 21.10.2020. 08:20 - 08:27

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 21. listopada 1992. godine, oslobođene su Konavle. 21. listopada se ujedno obilježava i kao dan općine Konavle. (1) Na današnji dan, 21. ...

Gradoplov
Četvrtak, 22.10.2020. 08:20 - 08:27

Gradoplov
Petak, 23.10.2020. 08:20 - 08:27

Sve najave
Poslušajte
Utorak, 20.10.2020 08:20

Utorak, 20.10.2020 08:20

Ponedjeljak, 19.10.2020 08:20

Ponedjeljak, 19.10.2020 08:20

Nedjelja, 18.10.2020 08:20

Nedjelja, 18.10.2020 08:20

Subota, 17.10.2020 08:20

Subota, 17.10.2020 08:20