Hrvatski radio

Radio Dubrovnik

09:10 / 13.04.2022.

Autor: HRT - Radio Dubrovnik

"Izvedbeni teren za afektivne klonove" u Art radionici Lazareti

Izvedbeno-izložbeni projekt "Izvedbeni teren za afektivne klonove"

Izvedbeno-izložbeni projekt "Izvedbeni teren za afektivne klonove"

Foto: Art radionica Lazareti / -

Danas od 18 do 21 sat u Art radionici Lazareti (deseta lađa) gostovat će izvedbeno-izložbeni projekt "Izvedbeni teren za afektivne klonove", koji Marko Gutić Mižimakov realizira u suradnji s Lanom Hosni i Sonjom Pregrad te klonovima Acurata2 i LalacurataG8, Svetlana3 i Ona6 i MarQ8.1

Kustosica izložbe je Ana Dević/WHW. Izvedba traje od 18 do 21 sat, publika može doći i otići u bilo kojem trenutku za vrijeme trajanja izvedbe. Ulaz slobodan.


Izvedba se nastavlja na seriju izvedbeno-suradničkih projekata koje je inicirao Marko Gutić Mižimakov: Affective Clones & Whatever They Want (Ana Jelušić, Ivana Rončević, Ana3, AnaG8, Ivana2 i IvanaG8, Marko2 i MarkoG8), 2018., Iz tužnog u ono koje se kreće, (Nika Pećarina, MarQ2 i MitchG8), 2019. i Thank You for Being Here With Me, (Karen Nhea Nielsen, LilySlava8 i AmpersandG8), 2020.

Ovi projekti zaokupljeni su suodnosom tijela izvođačica i njihovih digitalnih inačica - klonova s kojima u fizičkom prostoru udovoljavaju potrebi za pažnjom i osjetilnim. Tematizirajući zajedništvo kroz igre razmjene među sudionicama, njihovim klonovima i publikom procesuiraju se različiti aspekti suradnje u kontekstu umjetničke produkcije. Klonovi se razmatraju kao kopije, replike, surogati, duplikati - animirane figure izvedivih simulakruma živućih organizama, oblikovanih prema želji kako možemo biti viđeni od strane drugih. Njihova kreacija ne iscrpljuje se u dopadljivim tehnološkim mogućnostima reprodukcije sebstva, već se obraća stvarnosti prekarnih uvjeta rada i izmorenosti. Potrebu da se dupliciramo kako bi udovoljili zahtjevima koje kapital stavlja na naše limitirane resurse ‘kloniranje’ pretvara u mogućnost za kultiviranje empatije. Time izvedba nastaje kroz dijeljeni afektivni rad u obliku brižnosti i međusobne podrške dijalogom fizičkih gesti, zvuka daha i kretanja tijela izvođačica i njihovih treperavih, digitalnih utjelovljenja materijaliziranih na projekcijama i screenovima.

Koreografija izvođačica i klonova u ranijim projektima činila je granice između opipljivog i neopipljivog poroznim. Nastavljajući ranija iskustva, specifičnost ove izvedbe je meditativna dugotrajnost sukladna procesima stvaranja i rastakanja kolektiviteta, pregovaranjima naših supostojanja u limitiranom prostoru galerije. U njezinu institucionalnu memoriju i simbolički status, protagonisti se upisuju ne/materijalnim i prolaznim gestama: pogledom i dahom, pozicijama i konstelacijama njihovih tijela, kožom, treptanjem pixela, dodirima svjetla, zvuka i tijela. Imaginarij tih odnosa kroz institucionalni kontekst, adresira aktualno zasićenje digitalnim okruženjem i sužavanjem te naposljetku gubljenjem dostupnih prostora socijalnosti.

Izvedbeni tereni za afektivne klonove uspostavljaju društvenu koreografiju iniciranjem rituala zajedništva kojim se sadašnji trenutak nastoji integrirati i stabilizirati. Pregovarajući proces gradnje kolektiviteta utjelovljenjem, ove izvedbe šire međuprostore koje možemo nakratko nastaniti i bivati (s) drugim. U tim prostorima usporavajući, kroz nalete nježnosti, libidonoznog poleta i međusobne podrške zajedno drugujemo te se suočavamo s izgubljenim i nedostupnim. Zato što je «riječ o izvedbi a ne 'golom' životu» taj afektivni rad je, kako ističe autor, artificijelan, no tim više važan jer on svaku izvedbu čini probom kojom kontinuirano iskušavamo granice i mogućnosti kreiranja fiktivnih, stvarnih te prijeko potrebnih zajednica unutar i izvan galerijske bijele kocke.

— Ana Dević

Biografije sudionica:

Marko Gutić Mižimakov (r. 1992.) eksperimentira s animacijom, pokretom, performansom i tekstom. Digitalne slike u njegovim radovima djeluju kao fizički prenositelji afekata između tijela suradnika, prijatelja i publike. U recentnim radovima istražuje bliskost draga i slika sintetiziranih strojnim učenjem. Živi i djeluje u Zagrebu gdje je nakon završetka diplomskog studija Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti, 2018. pokrenuo projekt Čvorište (The Hub) u sklopu GMK.

Lana Hosni (1989.) je plesna umjentica sa prebivalištem u Zagrebu. Surađuje sa autorima_cama i izvođačima_cama iz polja plesa, glazbe, novih medija te hibridnih formata i nedeklariranih praksi. Istražuje potencijale glasa, a sve više ju zanima tema užitka. Puše u školjke i voli koze.

Sonja Pregrad (1980.) je autorica, izvođačica, pedagoginja i organizatorica. Bavi se i/materijalnošću i objektnošću plesa i koreografijom odnosa. Ples osjeća kao kontekstualiziranu i relacijsku gestu. Zajedno sa drugima stvara haptičke koreografije, izvedbe-okoliše, sinestetska tijela te druge vrste afektivnih pre/do/ne/govora. Vodi umjetničku organizaciju Objekt plesa.

Hvala: Ana Jelušić i Ivana Rončević, Jasen Vodenica, Dora Fodor, Nicole Hewitt, Curio Kitheca, Vida Guzmić

Fotografije: Karla Jurić

Ovaj program je prvobitno realiziran kao dio suradničkog projekta Communities of Learning, Bridging the Gap of Isolation kojeg je inicirao WHW a podržava ga fond Culture of Solidarity Europske kulturne fondacije.

Program su podržali: Grad Zagreb / Grad Dubrovnik / Europska kulturna fondacija / Hrvatski audiovizualni centar / Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske / Zaklada Kultura nova