Hrvatski radio

Radio Dubrovnik

07:44 / 25.02.2022.

Autor: HRT - Radio Dubrovnik

Premijera "Hamlet - evidencija zločina jedne monarhije"

"Hamlet - evidencija zločina jedne monarhije"

"Hamlet - evidencija zločina jedne monarhije"

Foto: Kazalište Marina Držića / -

Premijera predstave "Hamlet - evidencija zločina jedne monarhije" odigrat će se u Kazalištu Marina Držića 25. veljače u 20 sati u režiji Livije Pandur.

Tekst potpisuju Tibor Hrs Pandur i Livija Pandur prema dramama “Dan umorstava u povijesti o Hamletu” Bernarda-Marie Koltèsa i “Hamlet” Williama Shakespeara.

O predstavi:

Režija i adaptacija teksta: Livija Pandur

Dramaturgija i adaptacija teksta: Tibor Hrs Pandur

Scenografija i kostimi: Livija Pandur i Irena Kraljić

Autor glazbe i oblikovatelj zvuka: Žarko Dragojević

Oblikovateljica rasvjete: Vesna Kolarec

Oblikovatelj video projekcija: Miran Brautović

Suradnica za pjevanje: Ines Tričković

Igraju:

Hamlet - Nikša Arčanin

Ofelija - Marija Šegvić

Gertruda - Mirej Stanić

Klaudije - Zdeslav Čotić


Premijera 25. veljače u 20 sati, a reprize 26. veljače te 3. i 4. ožujka u 20 sati.


Poznata je činjenica da se ubojica uvijek vraća na mjesto zločina. Ako on je, onaj koji mislim da je, onda se ubojica neće vratiti na mjesto zločina, jednostavno zato što ubojica „je“ mjesto zločina. Ubojica je sustav. Zlo je odnos prema drugome. Zlo je odabrati zlo.

Subcomandante Marcos i P. I. Taibo II: Muertos Incomodos – Falta lo que Falta

Dan umorstava u povijesti o Hamletu (1974.) dramska je adaptacija Bernarda-Marie Koltèsa (1948.–1989.), na kojoj se temelji naša predstava, a sublimira događaje iz Hamleta u jedan jedini dan i na samo četiri lica, za koja se čini, da zatvoreni u posmrtnom bunkeru uprizoruju uvijek jednu te istu dramu. Svjedoci smo sukoba dviju generacija i dva svjetonazora: Hamlet i Ofelija protiv Klaudija i Gertrude, koji podupiru interpretaciju raskola koji Hamlet utjelovljuje već kod Shakespearea, jer izražava radikalnu sumnju u dominantni poredak elizabetanske Engleske i optimističnu sliku svijeta 16. stoljeća. Critchley i Webster pišu da je „Hamletov svijet određen sveprisutnošću špijunaže“ i da je „Hamlet drama nadzora u policijskoj državi“. Jan Kott bi rekao da se Hamlet opire “velikom mehanizmu povijesti” ili “feudalnom klanju” koji u nezaustavljivim ciklusima pretvara krvnike u žrtve i žrtve u krvnike. Suvremena čitanja Shakespearea utjecala su na Koltèsovu adaptaciju, a mi smo po istom principu nastavili. Zadržali smo Koltèsovu osnovnu strukturu, gotovo sve prilagodbe monologa i dijaloga, ostale su vjerne njegovoj dramaturgiji, ali smo u isto vrijeme osjećali da njegov zaplet moramo dovesti do krajnjih posljedica baš zbog njegove radikalnosti, domisliti ju do kraja. Budući da Koltèsov predložak (unatoč promijenjenih koordinata) prati slavni Shakespeareov rasplet, smatrali smo potrebnim da naš „Hamlet“ završi potpuno neočekivano. Osnovna teza koju preispitujemo je: što bi se dogodilo kad Hamlet ne bi kapitulirao i kad bi ostao vjeran svojoj sumnji u smisao krvave osvete kao sredstva uspona do vlasti. Hamlet, koji ostaje vjeran nenasilju. Hamlet koji se odupre „velikom mehanizmu“ povijesti feudalnog klanja, pa kao pravi tragični junak odluči da odustane i emigrira. I što bi se dogodilo ako se Ofelija odupre i ne bude samo bespomoćna žrtva? Što ako je njezino samoubojstvo barem čin otpora? U skladu sa suvremenom feminističkom interpretacijom u našoj su verziji ženske uloge jednako vrijedne muškim.

Citat sa kojim predstava počinje značajno sažima ishodište našeg koncepta:

“Uvijek i svugdje na zemaljskom prizorištu ista drama, isti dekor. Na istoj, ograničenoj sceni bučno čovječanstvo, zaluđeno svojom veličinom, vjerujući da ono jest svemir, živeći u svom zatvoru kao da je neizmjeran prostor, samo da bi uskoro potonulo sa zemaljskom kuglom, koja je, s najvećim prezirom, nosila teret njegove gordosti. Ista monotonija, ista nepokretnost na tuđim zvijezdama. Svemir se neprestano ponavlja i vrpolji se u mjestu. Vječnost beskonačno i neometano izvodi jednu te istu predstavu.”

Louis-Auguste Blanqui: Vječnost kroz zvijezde (1872.)

(T. H. P.)

BIOGRAFIJA: LIVIJA PANDUR

Nakon studija dramaturgije na slovenskoj Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani, Livija Pandur radi kao autorica i dramaturginja na različitim produkcijama u brojnim domaćim i međunarodnim projektima. Od 1991. do 1996. bila je dramaturginja Drame Slovenskog nacionalnog gledališča Maribor. Među brojnim projektima bila je dramaturginja na produkcijama Šeherezada (Svetina), Faust (Goethe), Hamlet (Shakespeare), Carmen (Mérimée), La divina commedia (Dante), Russian Mission (Dostojevski), Babylon (Svetina) redatelja Tomaža Pandura. Godine 1997. uredila je i izdala kazališnu monografiju Pandur’s Theatre of Dreams (Pandurovo kazalište snova) te piše eseje i članke za brojne publikacije. Od godine 2001. do 2002. radi u Thalia Theateru u Hamburgu, kao scenaristica i dramaturginja na Danteovoj trilogiji La divina commedia (Božanstvena komedija – Pakao, Čistilište, Raj), a dramaturginja je i suradnica redatelja na sljedećim projektima: Pakao u kazalištu María Guerrero (Centro Dramático Nacional, Madrid, 2005.), Barocco (Centro Cultural de la Villa, Madrid, 2007.), Hamlet (Teatro Espaňol, Madrid, 2009.), Medea (Festival Merida, 2009.), balet Simfonija tužnih pjesama (Staatsoper Berlin, 2010.), Sumrak bogova (Teatro Espaňol, Madrid, 2011.) u režiji Tomaža Pandura.

Od 2002. Livija Pandur je voditeljica i producentica međunarodne kazališne organizacije Pandur.Theaters. Između 2002. i 2012. radi kao dramaturginja na sljedećim predstavama u koprodukcijama Pandur.Theatersa: Hazarski rječnik Milorada Pavića, Sto minuta prema Braći Karamazovima F. M. Dostojevskog, Tesla Electric Company, Kaligula Alberta Camusa, Rat i mir L. N. Tolstoja, Medeja Euripida i Michelangelo prema motivima drame M. Krleže Michelangelo Buonarotti. Između 2013. i 2015. godine surađuje kao koautorica adaptacija i dramaturginja predstava u režiji Tomaža Pandura: Richard III + II prema kraljevskim tragedijama W. Shakespearea (SNG Drama Ljubljana), Kralj Lear W. Shakespearea (Peireous 260, Atena) i Faust J. W. Goethea (Centro Dramático National Madrid, 2014; SNG Drama Ljubljana, 2015.). Godine 2016. završila je i režirala predstavu Bezgrešna (Immaculata), Hommage à Tomaž Pandur (SNG Drama Maribor) koju je adaptirala i pripremala s Tomažem Pandurom prije njegova odlaska. Godine 2017.

Livija Pandur je s koreografom Ronaldom Savkovićem obnovila balet Simfonija tužnih pjesama također kao Hommage á Tomaž Pandur (SNG, Opera i Balet u Ljubljani, 2019.), režirala je Alkestidu prema Euripidu u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku i Echoes Henryja Naylora u Teatro Español u Madridu. Godine 2018. režirala je baletnu produkciju Hazarski riječnik / Lovci na snove u Narodnom pozorištu u Beogradu.

Među brojnim priznanjima Livija Pandur je u 2018. godini primila nagradu za životno djelo Slovenske udruge dramskih umjetnika (ZDUS).


Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.