U Lazaretima radionica "$VE J€ U NOVCU"

Večeras u 20.30 u desetoj lađi Art radionice Lazareti gostuju Bacači sjenki & Mamarogi s projektom - predavanjem - radionicom "$VE J€ U NOVCU / QU€££O CH€ CONTA $ONO I SO£DI / A££ THAT COUNTS I$ MON€¥".

Projekt-radionicu-predavanje "Sve je u novcu" režira i vodi Boris Bakal, a osim hrvatskih umjetnika u njemu sudjeluju slovenske redateljice, koreografkinje, plesačice i glumice Elena Husu i Daša Grgič kao i talijanski umjetnici Adriano Girardi, Manuel Butus i Matteo Sabattini.

Svjetlo, video i zvuk: Saša Bogojević.
Organizacija i izvršna produkcija: Zvonimir Bešlić, Roberta Collaccino
Administracija projekta i obračun: Nela Katić Novačić

U fazi pripreme projekta "Sve je u novcu" sudjelovali su i pisac, glumac i redatelj Maurizio Zacchignia, glumica Maria Grazia Plos, fizičar, povjesničar ekonomije te dramski pisac Guido Chiarotti, likovni umjetnik Massimo Racozzi te brojni drugi hrvatski, slovenski i talijanski suradnici.

Premijera ovog je u Zagrebu, 7. rujna 2019.

„Uz pomoć talijanske kazališne trupe Mamarogi, Stalnog slovenskog gledališča u Trstu, staračkog doma ITIS u Trstu, centra za inovativno kazalište CSS iz Udina, Etičke banke Italije, Rottari udruženja, centra za nezavisnu kulturu i mlade POGON te književnog kluba Booksa iz Zagreba iz te brojnih hrvatskih, slovenačkih i talijanskih stručnjaka iz područja ekonomije i prava, mi Bacači Sjenki osmislili smo ovaj kratki kurs za "osobno obogaćivanje" umjetnika i njihove publike. Pitate se zašto i publike? Zato što u našem slučaju ona je jednako odgovorna za ishod kao i stvaraoci predstava. Jednako kao što su svi zajedno odgovorni za smjer i dinamiku društvenih događanja/promjena u svojim sredinama.“

Projekt su sufinancirali:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Regija Friuli Venezia Giulia te Grad Zagreb

Bacači sjenki (Zagreb, Hrvatska) su višestruko nagrađivana i hvaljena međunarodna umjetnička i proizvodna platforma za interdisciplinarnu suradnju, stvaralaštvo te promišljanje intermedijalne umjetnosti, koja uspješno i bez poteškoća isprepliće međunarodnu suradnju, kazališne izvedbe, urbane intermedijalne projekte, aktivizam, pedagoški rad, video umjetnost te selektorsku praksu u cjelovito umjetničko djelovanje.

Kao vodeći partner na brojnim malim i velikim projektima na 4 kontinenta, u svom 17-godišnjem radu i javnom djelovanju ostvarila je više od 150 suradnji s profesionalcima iz više od 30 zemalja svijeta te realizirala više od 50 edukativnih, kazališnih i filmskih projekata i manifestacija. U svojim projektima potiču rasprave o prirodi i proturječnostima procesa globalizacije, bave se društvenim, političkim i kulturnim pitanjima otkrivajući akutne problemi lokalnih zajednica: politika javnih prostora, posljedica tranzicijskih procesa, statusa i oblika intime, kao i sustavne proizvodnje amnezije i diskontinuiteta. Oni također temeljito istražuju prošlost i sadašnjost neuralgičnih urbanih lokacija te srodne teme skupnog i pojedinačnog sjećanja, čime dovode svoje izvedbe na mjesta i lokalitete koji su po prvi put su uključeni u suvremeni umjetnički diskurs.

Kulturna udruga Mamarogi osnovana je u Trstu 2015. godine i od početka stvara sinergijske projekte s drugim sličnim umjetničkim subjektima, kako nacionalnim tako i međunarodnim. Razvija projekte s jakim socijalnim komponentama poput „Socijalne Komedije” (Social Comedy, 2016.) u suradnji s ICS-om, talijanskim konzorcijem za solidarnost – Ured za izbjeglice, a čiji je dramski tekst dobio drugu nagradu na natječaju Fortunedautore 2016.

Vraćajući kazalištu njegovu nezamjenjivu društveno kulturnu funkciju, bavi se različitim položajem žena u društvu s projektom „Effe Come” (Effe kao), a krenuvši od teme holokausta progovara o raznim diskriminacijama u predstavi za djecu „Auschwitz. Priča o vjetru” (”Auschwitz. Una Storia di Vento”). Udruga je također vodi intenzivne stvaralačke i kazališne radionice za različite dobne korisnike i posebno za ugrožene i marginalizirane skupine. U 2017 godini napravili su projekt koji se bavi cyber bullingom kroz kazališno-filmsku radionicu za srednje škole, što je rezultiralo i kratkim igranim filmom „Posljednje direktno javljanje” (“L’ultima diretta”).