Hrvatski radio

Radio Dubrovnik

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige predstavljen ratni dnevnik Anke Duper

12.11.2021.

10:36

Autor: Radio Dubrovnik

Dubrovačke knjižnice/ Vedran Levi

Dubrovačke knjižnice/ Vedran Levi

Foto: - / -

U sklopu manifestacije Mjesec hrvatske knjige, Društvo dubrovačkih pisaca u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama organiziralo je 11. studenoga u Čitaonici Narodne knjižnice Grad predstavljanje knjige "Anka Duper: Povratak – zapisi prognanice".

Knjigu su predstavili Ankin sin, snimatelj i fotograf Nikola Duper, predsjednik Društva Boris Njavro, tadašnji voditelj ureda za prognanike i izbjeglice Pavo Handabaka te profesorica hrvatskoga jezika Tajana Martić.

Sve prisutne je ispred Knjižnice pozdravila knjižničarka Marjana Leventić. Njavro je rekao kako se radi o 'nevjerojatnoj maloj knjizi' i opisima dana kojih se i nakon 30 godina svi sjećaju 's ljubavlju i prkosom'.

"Mnogi su pisali o tim danima, ali mi smo evo odabrali kao naš neki mali udio u cijeloj toj priči, baš ovaj mali ratni dnevnik i dali smo mu optimističan naslov ''Povratak''. Rukopis ove knjige je prije četiri, pet godina došao do mene zahvaljujući Ankici Šehović. Dio smo objavili u Literatu. Već sam tada govorio Nikoli kako ćemo jedan dan sigurno objaviti cijelu knjigu. Puno je u njoj životnih asocijacija, životnih detalja, predivnih priča, optimizma, puno tuge, radosti i to je po meni jedan od najboljih uopće zapisa iz tih ratnih dana. To se nije moglo staviti sa strane", objasnio je Njavro spomenuvši i Vinka Rožića koji je ovu knjigu 'prelomio', grafički oblikovao, i na koricama se sjetio staviti rukopis gospođe Anke.

"To jedno jaje koje ne znaš hoćeš li skuhati pa se na kraju pokvari, taj kruh koji pet dana ne dolazi pa sedmi dan slomiš zube na njemu, i scena kada njen suprug Pero odlazi po vodu s bidonom od pet litara i vraća se 'srećom' s jednom litrom, taj susjed iz Župe koji je stradao u izgorenom autu... pisala je kratko, emotivno i jasno, u jednoj rečenici je rekla puno toga, i njena točka u rečenici nije kraj razmišljanja", opisao je predsjednik Društva rekavši kako se radi o' jednoj maloj knjižnici, obične divne žene' koja je zahvaljujući njenom sinu sada došla i do publike.

Ankin sin, Nikola Duper spomenuo je kako je majka iza rata njemu pokazala taj dnevnik kojeg je pisala  na kuvertama i gdje god bi našla 'bokun karte', a kad je došla doma onda je malo pomalo prepisivala u bilježnicu. Nakon čega joj je kupio računalo gdje je konačno počela prepisivati svoje zapise.

"Napravio sam njenu stranicu i objavio dnevnik, a istovremeno sam poslao tekst Ankici Šehović da pročitaju ona i Feđa i kažu svoje mišljenje, a onda su to proslijedili Borisu. Moja majka je bila jedna izuzetna osoba, diskretna i nenapadljiva. Imala je nevjerojatnu intuiciju da zna što ljudima treba. U svakom  trenutku je imala jedan realističan pogled na život i zato ja uvijek rečem kako 'jako volim svoju majku', jer je ona prisutna uvijek i tu. Cijela ova knjiga je prožeta njenom emocijom", rekao je Duper, a posebno mu je drago bilo što ih, cijelo ovo predstavljanje, iz Londona preko laptopa sluša majčin prvi rođak Andrija Kojaković.

Duperov susjed i prijatelj iz mladosti, Pavo Handabaka, je cijelu dramu gospođe Anke kao prognanice proživljavao na drugi način, kao čovjek koji se brinuo o tim ljudima, jer je tada obnašao dužnost voditelja Ureda za prognanike i izbjeglice, od Vitaljine do Stona.

"Na kraju rata izdali smo knjigu 'Povratak dubrovačkih prognanika' koja je s tehničke strane opisala kako je taj povratak bio i što je sve trebalo napraviti, poput dalekovoda, međutim, toj knjizi fali jedna dimenzija koju je upravo postigla gđa Duper. Naišao sam na internetu na ratni dnevnik Anke Duper u kojem je jedna žena otvorila dušu i napisala naizgled jednostavnim rječnikom najvažnije stvari, od prvog dana kad su počeli vukovarski prognanici dolaziti u grad i kad je krenulo prikupljanje pomoći u Astarei do toga kad je nakon jedne kratke pauze krenuo taj kotač nesretne povijesti, kad se dogodio 1. listopada 1991.", opisao je Handabaka i kako ovu knjigu doživljava kao jednu cjelinu u četiri dijela; stanje pred agresiju do 1. listopada, dolazak u hotel Argosy kao prognanici, kasnije dolazak do svog sina i nevjeste u Padovi i povratak u Dubrovnik, kasnije Mline.

Profesorica Tajana Martić istaknula je da, iako je najmanje zapisa o 'povratku', ‘povratak’ je nit koja vodi sve ove zapise koji su ‘skroz lišeni sve ljepote, osjećaja, opisa, ali u pozitivnom smislu’.

"Ta jednostavnost do te mjere da su mi u jednom momentu suze potekle. Vrlo kratke i jednostavne rečenice, kao kad je ugledala svoga sina. Gotovo telegrafski zapisi u kojima je meni posebna ljepota to neoptuživanje.  U tim prognaničkim danima, u jadu i nesrećama koje su se događale, nigdje nema slova ljutnje, zlobe, optuživanja. Vrlo jednostavno i nenametljivo saznajemo o drugim ljudima. Brojke su joj bile važne, broj umrlih, ranjenih, koliko je litara vode stiglo i koliko je netko dobio, količina hrane... iz te jednostavnosti ja sam jako puno doznala o njoj, njenom odnosu s mužem gosparom Perom, njezinim razmišljanjima o drugim ljudima, strahu…", naglasila je Martić koja je tijekom večeri čitala dijelove dnevnika gospođe Duper. 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.