"Bogu, Redu i narodu" - Kongregacija sv. Anđela čuvara u Korčuli

Molitvenim hodom su proteklih devet dana u samostanu Svetih Anđela čuvara i Svetog Nikola u Korčuli su sestre dominikanke i braća dominikanci zahvaljivali Svetom Dominiku, svom utemeljitelju dominikanskog Reda.

U subotu 8.kolovoza završena je skromna svečanost uz svetu misu, koju je zbog koronavirusa bez prisustva javnosti održao dominikanac fr. Marko Bobaš starješina samostana sv. Nikole u Korčuli, istaknuvši Svetog Dominika koji je odlučio postati siromašni putujući propovjednik naviještanja istine.

Od grupice putujućih propovjednika nastao je Red propovjednika, s kojima Dominik nije mario za sebe, nego se sav davao za potrebe bližnjih i suosjećao s njihovim bolima, a isto tako se radovao i njihovoj sreći. Još prije okupljanja braće, Dominik je okupio žene i djevojke koje su molitvom i drugim djelima pomoći pratile “sveto propovijedanje”.

Tako je od 1206.godine nastao ženski ogranak dominikanskog reda, koji se kroz povijest odlikovao raznim oblicima svjedočenja i služenja, a može se ukratko opisati kao kontemplativno molitveni i apostolski način djelovanja.

Zahvaljujući ocu dominikancu Anđeo Marija Miškov, velikom pučkom propovjedniku i misionaru, iskrenom domoljubu, počeo je konkretno 1902. godine kada je bio izabran za provincijala Dalmatinske provincije, s njime i subrat Anđe Šoljan, ostarivati naum osnivanja Konstitucije za sestre dominikanke.

Kako je Korčula izabrana sjedištem Dalmatinske provincije, tu je osnovao novu zajednicu uz materijalnu pomoć prijatelja, biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Kupljena je kuća koja je imala veliki teren za gradnju. Godine 1903. počelo se sa radovima koji su dovršeni 1905. Biskup Strossmayer je bio spreman podmiriti sve troškove, ali ga je smrt omela u tome naumu. Njegovu plemenitu nakanu djelomično je ispunio zagrebački nadbiskup Juraj Posilović. A novi zavod blagoslovio je Strossmayerov nasljednik biskup Ivan Krapac. Sestre dominikanke smatraju ove crkvene velikane svojim velikim dobrotvorima.

Danas Kongregacija sv. Anđela čuvara sa sjedištem u Korčuli broji oko 150 sestara koje žive i djeluju u oko 15 kuća i samostana u domovini i inozemstvu. Samostan Anđela čuvara u Korčuli zaživio je 1905. godine kao kuća matica nove Kongregacije koju je podigao iz postojećih zajednica u Šibeniku i Splitu hrvatski dominikanac o. Anđeo Marija Miškov. Samostan je odmah postao kuća novicijata.

Godine 1906. otvoren je dječji vrtić. Privatna ženska građanska škola odobrena je 1910. godine, a pravo javnosti dobila je 1921. Godine 1915. otvorena je ženska pučka škola s pravom javnosti. Sestre su odgojile naraštaje djevojaka u kršćanskom i hrvatskom duhu.

Tijekom II. svjetskog rata samostan je bio razrušen, a sestre su proživjele teške dane i godine. U vrijeme komunizma zabranjen je svaki javni odgojni rad. Sestre su od samih početaka na Korčuli skrbile za stare i nemoćne u staračkom domu Zaklonište. Otvorile su prvi laboratorij u gradu i počele sa zdravstvenom skrbi. Nakon ublažavanja političkih prilika 70 – ih godina prošlog stoljeća sestre su ponovno otvorile odgojno obrazovnu ustanovu dječjeg vrtića, a nakon otvaranja Doma zdravlja u Korčuli bile su većinski dio radnog osoblja.

I danas je samostan Anđela čuvara kuća matica Kongregacije i kuća novicijata. Slijedećih šest godina kongregaciju vodi vrhovna glavarica Jakica Vuco. U samostanu u Korčuli je 25 sestara dominikanki, pod čijim okriljem djeluje dječji vrtić koji svojim radom obuhvaća sve dobne skupine djece. Sestre daju satove iz stranih jezika, fizike i matematike. Prisutne su u školskom vjeronauku i župnoj katehezi u Korčuli i okolnim župama i vodi ih geslo “BOGU, REDU, NARODU”.