Hrvatski radio

Radio Dubrovnik

"Tko prvi put doživi napad panike, misli da će umrijeti ili poludjeti"

08.02.2020.

09:22

Autor: Radio Dubrovnik

Dubrovačke knjižnice

Dubrovačke knjižnice

Foto: - / -

Predavanje i predstavljanje knjige "Nepodnošljiva lakoća strahovanja" Helene Šunjić, integrativne terapeutkinje po metodi Centra za integrativni razvoj, održalo se 7. veljače u Čitaonici Narodne knjižnice Grad.

U začaranom krugu napada panike ili anksioznosti, može se krenuti od misli koja urodi strahom, što stvara adrenalin i fizički se manifestira. Isto vrijedi obratno i odakle god da se krene u tom procesu.

Šunjić je ispričala je kako je s 22 godine dobila prvi napad panike, a poslije ih je bilo 20-ak dnevno. Prošavši kroz terapije lijekovima i psihoterapije, naišla je na integrativnu terapiju s koje se pomalo makla s lijekova, ali kaže kako to ‘ne vrijedi za sve’, također istaknula je da, osim onoga što terapeut radi, je jednako važan i odnos koji se razvija s terapeutom, to jest, kako se čovjek osjeća u razgovoru s njim.

"Anksioznost je normalan osjećaj isto kao ljubav, strah, sreća, koji svi imamo, međutim ako počne narušavati kvalitetu života i ako je konstantno s vama, onda to ulazi u sferu poremećaja. Kad kažem da sam ja imala dijagnosticirani anksiozni poremećaj, od pet ljudi u društvu, četvero će reći da su i oni imali ili netko od njihovih bližnjih", rekla je Šunjić istaknuvši kako su je ‘šokirale’ statističke činjenice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja prognozira da će 2040. čak 50 posto stanovništva biti dijagnosticirano s anksioznim poremećajem.

Šunjić je spomenula ‘teoriju vezivanja’ psihijatra Johna Bowlbyja koja govori da se kao malene bebe rađamo s dvije potrebe: potrebom za sigurnošću i potrebom za vezivanjem. Ako je nešto od toga u toj dobi djetetu uskraćeno, veća je mogućnost da će nekad kasnije u životu razviti anksiozni poremećaj.

"Ako gledamo bazične ljudske potrebe to su potreba za namirenjem fizioloških potreba (glad, žeđ, sigurnost i sl.), zatim dolaze druge potrebe kao što je potreba za ljubavlju, poštovanjem, razvojem, sigurnošću… Okidač za panične napade nije disbalans u hormonima, ni štitnjača, nego naša nemogućnost da se nosimo s onim što osjećamo. Događa se najčešće u ranim 20-ima, u razdoblju kada se odvajamo od roditelja, postajemo odrasli, ali jako česta je i među ženama koje se nalaze u menopauzi", objasnila je.

Neki od znakova napada panike su lupanje srca, otežano disanje, malaksalost, zujanje u ušima, znojenje, vrtoglavica, nesanica, nemir i itd.

"Tko prvi put doživi napad panike misli da će umrijeti ili poludjeti. Kad čovjek ima napad panike njega emocije preplavljuju, kao da se utapa u užasu. Neki od najranijih okidača paničnih napada kreću od rođenja poput poroda koji može poći po zlu, doba majke, neadekvatne podrške partnera, ali česti su i kod djece rođene u ratu jer su njihove majke i oni bili u nesigurnom okruženju. Iako se mi toga ne možemo sjetiti umom, naše tijelo pamti, naš nervni sistem je izgrađen od iskustava koje smo imali, i ta baza za osjećaj samopouzdanja i sigurnosti stvara se u prvom periodu života kada se mozak najbrže razvija", rekla je Šunjić.

Nakon predavanja i predstavljanja knjige, Helena Šunjić održala je i SOS radionicu na temu anksioznosti i napada panike u na kojoj je predstavila neke od tehnika koje je kroz višegodišnje iskustvo bavljenja problemom osmislila i provjerila.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.