Gradoplov 01.03.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan 1. ožujka 1436. godine, Veliko vijeće donijelo je odluku od jedanaest točaka o defini¬tivnom uređenju gradske kanalizacije. (1) 1. ožujka 1947. godine, u Dubrovniku je rođen povjesničar i esejist Ivo Banac. (2) U trebinjskom selu Ivanici na današnji dan, 1. ožujka 1991. godine, uspostavljene su danonoćne srpske naoružane civilne straže i pripremljene barikade. (3) Uz današnji dan, 1. ožujka, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Kristofor, Albin, Jadranko, Zoran, David, Feliks (4) Dan je civilne zaštite u Hrvatskoj - * Odlukom Vlade 1992. Međunarodni dan civilne zaštite, 1. ožujka, postao je i Dan civilne zaštite u Republici Hrvatskoj. Od 1. siječnja 2005. civilna zaštita djeluje u sastavu Državne uprave za zaštitu i spašavanje.* (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Tridesetih godina XV stoljeća u Dubrovniku se intenzivno gra­de podzemni kanali za odvod otpadnih voda. Nepokriveni prostori između kuća se nastoje natkriti, a odvodni kanali zahoda i jama za smeće se nastoje na što bolji način sprovesti, prilagođavajući se terenskim prili­kama i položaju grada. Sve je to ipak nedovoljno. Osjećala se neophodna potreba da se cijeli grad poveže kanalizacijskom mrežom, te da se ona sprovede u more. Kako je i popločavanje ulica bilo skoro privedeno kraju, pa je tim vanjska čistoća grada bila relativno osigurana, a kako se u to doba dovodi voda iz Šumeta u grad, tj. gradi se vodovod, vlada je odlučila donijeti odredbu o defini­tivnom uređenju gradske kanalizacije. I tako je Veliko vijeće na današnji dan 1. ožujka 1436. godine, donijelo odluku o uređenju gradske kanalizacije, koja se sastojala od jedanaest točaka, *između ostaloga naglašavajući potrebu da se, nakon popisa svih jama i nužnika u Gradu, u roku od godine dana u svakoj kući mora napraviti nužnik i pilo, tako da se u kloaku slijeva samo kišnica, a nipošto nečist iz kuća*. Onaj tko zna kako danas izgleda kanalizacijska mreža u gradu Du­brovniku i to usporedi sa svime onim što su stari Dubrovčani ura­dili, kako zapisuje doktor Jurica Bačić u knjizi Nekad u Dubrovniku, doći će do zaključka da se nije mnogo novoga napravilo u odnosu na gradsku jezgru. Može se slobodno ustvrditi da se dubrovačka kanalizacija iz XV stoljeća još i danas svrsishodno koristi, uz nužne i neophodne nadopune, naravno. Ona je uglavnom onakva kakvu su je prije oko pet stotina godina Dubrovčani napravili. (6) 

Dubrovnik je najviše oružja izvo­zio velikom vojvodi Bosne Sandalju Hraniću, koji je od početka XV stoljeća pa sve do svoje smrti 1435 bio neprekidno u najboljim prijateljskim odnosima sa Dubrovnikom. I Sandaljevom nećaku i nasljedniku vojvodi, a kasnije Hercegu Stjepanu dozvoljava se u prvo vrijeme, dok je s Dubrovnikom živio u miru, nabavka sumpora i salitre i gotovog baruta, kao i popravci bombardi, ali mu se odbija nabavka novih. Tako mu se na današnji dan, 1. ožujka 1442. godine, dozvoljava popravak jedne bombarde, a 25 studenoga 1443., ne dozvoljava mu se izvoz iz Dubrovnika pušaka i oklopa." (7) 

Na današnji dan 1. ožujka 1529. godine, ugarski kralj Ferdinand uputio je Dubrovčanima dopis kojim ih izvještava da je primio na znanje da će mu poslati izaslanika s dankom i da to shvaća kao nemali znak njihove vjernosti, te im obećava da neće propustiti ništa što bi bilo od koristi za njihovo dobro stanje, sigurnost i napredak. (8) 

Na jednoj od najvećih znamenitosti Pariza, slavo­luku Arc de Triomphe, izgrađenomu u slavu pobjeda cara Napoleona Bonapartea, ima i zanimljiv detalj koji podsjeća da je general Auguste Frederic Louis Viesse de Marmont 31. siječnja 1808. dekretom uki­nuo Dubrovačku Republiku, i njezin teritorij proglašen dijelom Francuskog Carstva, a on je, na današni dan 1. ožujka iste1808. godine, od Napoleona dobio nasljednu ti­tulu "Vojvoda dubrovački". Pod arkadama slavolu­ka medu reljefima što simboliziraju 30 Napoleono-vih pobjeda i uklesanim imenima 384 generala koji su pridonijeli slavi francuskog oružja, ovjekovječeno je i Marmontovo ime, uz koje piše "Duc de Raguse". Kao Napoleonov miljenik, Marmont je postao general već s 24 godine i najmlađi je maršal u 35. go­dini života. Sudjelovao je u Napoleonovim pohodi­ma na Italiju, Egipat i Njemačku, bio je s Napoleonom u bitkama kod Wagrama i Leipziga, a isticao se na španjolskom i drugim ratištima. Car ga je obasi­pao mnogim počastima, pa ga je imenovao i za gene­ralnoga guvernera Ilirskih pokrajina. Međutim, kad je Napoleon bio suočen s porazom u borbama oko francuske metropole, Marmont se priklonio Burboncima i u njegovo je ime, što je zanimljivo, opet na današnji datum, 1. ožujka 1814. g. potpisana vojna kapitulacija Pariza. Zbog toga su ga bonapartisti strašno zamrzili i u Parizu je za pojam "izdaj­nik" uveden sinonim "raguser" - po Marmontovoj nasljednoj tituli "Duc de Raguse"! Novi francuski vladar, Louis XVIII. imenovao je Marmonta vrhovnim za­povjednikom kraljevske garde. U tom se svojstvu on ponovno kompromitirao za vrijeme vladavine Karla X. jer su za vrijeme srpanjske revolucije 1830. godi­ne vojnici pod njegovim zapovjedništvom pucali u pobunjenike na pariškim ulicama. Sa svrgnutim Kar­lom X. morao je i Marmont otići u progonstvo, pa je, ne vraćajući se više u Francusku, umro u Ham­burgu 1852. godine. Njegovi posmrtni ostatci iste su godine preneseni u Chatillon-sur-Seine i pokopani su uz vojne počasti. Unatoč svemu, Francuzi su na monumentalnim Trijumfalnim vratima iskazali počast i Napoleonu i Marmontu kao nacionalnim herojima. Potrebno je navesti i to da je nakon stjecanja nasljed­nu titulu "Duc de Raguse", taj znameniti vojskovođa, koji je ubrzo doživio i promaknuće u čin maršala, predstavljao dubrovačkim vojvodom i na­kon što je francusku vlast nad Dubrovnikom zamije­nila austrijska. Tijekom boravka u Dubrovniku Auguste de Marmont  je održavao srdačne odnose s dubrovačkim intelektualcima i podupirao ih u nastojanjima da obo­gate kulturno-prosvjetno stvaralaštvo u gradu. Uz ostalo se prihvatio patronata nad osnivanjem liceja u kojemu je kao školski predmet uveden domaći (ilirski) jezik, a zaslužan je i za izdavanje trećeg sveska trojezičnoga talijansko-ilirsko-latinskog rječnika Joakima Stullija i Appendinijeva djela "Gramatica della Ilirica", čime je pridonio afirmaciji hrvatskoga jezika. Medu Marmontovim brojnim zaslugama treba ista­knuti da je ulaganjem vlastita novca preuredio u kazalište dvoranu nekadašnjeg Velikog vijeća, tako da su u Dubrovniku redovito održavane besplatne pred­stave kojima su prvi put mogli biti nazočni i građani. (18) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 1. ožuka 1920. godine, u Šibeniku je rođendramski glumac Branko Bonacci. Nakon realne gimnazije, koju je polazio u Dubrovniku (1931–39), Branko Bonacci započeo je glumiti kao amater u Dubrovačkomu kazališnom društvu. Od 1948. do 1950. ponovno djeluje u Narodnom kazalištu u Dubrovniku, gdje je bio Jero (u Maškaratama ispod kuplja, I. Vojnović,), Intrigalo (u Ljubovnicima, nepoznati autor,), Miho (u Tužnoj Jeli, M. Vodopić,), Maro i Pomet (u Dundu Maroju M. Držića). U dramskom programu Dubrovačkih ljetnih igara (1959–73) ostvario je više uloga u Držićevim i Vojnovićevim djelima. Dobio je nagradu za ulogu Pometa na 1. festivalu dramskih kazališta Hrvatske u Zagrebu (1950).  (9) 

Na današnji dan, 1. ožujka 1933. godine, u Šibeniku je rođen glumac ŠpiroGuberina, koji je kao karakterni komičar zapažene uloge ostvario i na DLJI, u djelima Marina Držića: Zlatikum (u Skupu), Maro, Ugo Tudešak, Bokčilo, Sadi (u Dundu Maroju), te Grižula. (10)

Hrvatski povjesničar i esejist, dr. sc. IvoBanac,rođen je uDubrovniku 1. ožujka 1947. godine. *Po povratku iz emigracije sudjeluje u političkom životu hrvatske, kao političar i saborski zastupnik, član i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora. Od 2008. u trajnom zvanju redovitoga profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, danas profesor emeritus. Od 1990. dopisni je član HAZU. Istražuje povijest južnoslavenskih prostora i naroda, a napose hrvatsku povijest u XX. st. Svoju najpoznatiju knjigu „Nacionalno pitanje u Jugoslaviji“ objavio je 1984. (11)

Na današnji dan, 1. ožujka 1951. godine, u Dubrovniku jerođen Ivo Bokun, recepcioner, trajno nastanjen u Dubrovniku. Poginuo je 10. studenoga 1991.godine u Lapadu, tijekom topničkog napada, kao pripadnik CZ-e. (12) 

Na današnji dan, 1. ožujka 2011. godine, umrla je glumica VjeraŽagar-Nardelli. Od 1946., do 1949. Vjera Žagar-Nardelli nastupala je u Narodnom kazalištu u Dubrovniku kao Petrunjela (u predstavi Dundo Maroje, Marina Držića), Dora Krupićeva (u Zlatarovom zlatu Augusta Šenoe), te Anica (u predstavi Maškarate ispod kuplja, Iva Vojnović,). Jedna od osnivača  Dramskoga kazališta »Gavella«, Vjera Žagar-Nardelli u domaćem repertoaru zapažena je, između ostaloga i kao Držićeva Tirena. (13) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

U trebinjskom selu Ivanici na današnji dan, 1. ožujka 1991. godine, uspostavljene su danonoćne srpske naoružane civilne straže i pripremljene barikade. Čak je postavljen i kontejner-kućica za stražare koji su trebali spriječiti upad «ustašoidnih redarstvenika» iz Dubrovnika. Do oformljavanja naoružanih straža došlo je i po drugim selima trebinjske općine uzduž granice s Hrvatskom, što je Božidar Vučurević ocijenio kao «samoorganizovanje u cilju samozaštite, a ne u cilju napada», no «ako zatreba, cijela će istočna Hercegovina biti u stroju» bila je njegova poruka upućena Hrvatskoj. Na udaru ovih seoskih straža našli su se posebice Hrvati u miješanim hercegovačkim selima. Samo nekoliko mjeseci kasnije, pokazala se prava svha ovih aktivnosti hercegovačkih Srba, agresijom na Dubrovnik i krajnji jug Hrvatske. (14)

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 29,30,32

(2) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Banac

(3) Jakša Raguž, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska, str. 51 -

(4) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(5) *http://www.index.hr/vijesti/clanak/svecano-obiljezavanje-dana-civilne-zastite-u-hrvatskoj/731201.aspx

(6) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 29,30,32

* Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(7) LUKŠA BERITIĆ, DUBROVAČKA ARTILJERIJA, str.38,39

(8) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 9,10

(9) HBL Vesna Cvjetković-Kurelec (1989)

(10) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Banac

(12) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -128-

(13) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(14) Jakša Raguž, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska, str. 51

(18) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 218-77