Gradoplov 01.09.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 1. rujna 1687. godine dubrovačko nahodište "Ospitalle della misericordia"- nakon punih 255 godina - preseljeno je iz Grada u predgrađe Pile. (1) Na današnji dan, 1. rujna 2014. godine Dubrovnik pogodila kišna nepogoda u kojoj je toga dana pala čak 191 litra kiše. (2) Na današnji dan, 1. rujna 1919. godine, u Orašcu kraj Dubrovnika rođen je veliki hrvatski slikar Antun Masle. (3) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Egidije, Branimir, Brane, Tamara, Viktor i Petar. (4) 1. rujna – Svjetski je dan molitve za skrb o stvorenomu. (5)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Početkom XI. stoljeća došlo je do raspada Neretvanske oblasti. Većina oblasti pripala je srednjovjekovnoj državi Hrvatskoj, no otoci Mljet i Korčula pripali su Zahumlju. Zahumski knez Desa darovao je 1. rujna 1151. godine cijeli otok Mljet benediktinskom redu Sv. Marije iz Pulsana u Apuliji. Kad su se benediktinci iskrcali na otok, odlučili su svoj samostan sagraditi na otočiću u Velikom jezeru. Kasnije, 24. rujna 1345. godine, samostan Sv. Marije oslobodio je Mljećane svih daća  prema opatiji. Tada je na Mljetu nastala izreka: "Dok je Mljeta, da na njemu nema kmeta". Iste te 1345. godine donesen je Statut Općine Mljet. Krajem XIII. stoljeća, zbog prestanka djelovanja matice u Pulsanu, opatija ulazi u sastav dubrovačke nadbiskupije. To je odgovaralo opatiji zbog vjerskih i sigurnosnih razloga. Nakon ulaska Pelješca u Dubrovačku Republiku 1333. godine Mljet je ostao sasvim izoliran od zaleđa. U takvim crkveno - političkim prilikama Dubrovačka Republika nastojala je što prije doći u pravni posjed Mljeta. Dubrovačko Veliko vijeće 9. rujna 1410. godine donosi odluku o podčinjavanju otoka Mljeta knezu Šipana i ostalih otoka, a 15. studenoga iste te godine Mljet definitivno ulazi u sastav Dubrovačke Republike. Mljet ostaje u sastavu Dubrovačke Republike sve do njezina raspada u vrijeme Napoleona 1808. godine. (6) 

I u Bosni se pedesetih godina 14. stoljeća zbila promjena na prijestolju. Ban Stjepan Kotromanić umro je 1353, a naslijedio ga sinovac Tvrtko. Dubrovčani su nastojali i s njim nastaviti dobre odnose, kakve su imali s prošlim banom i još ranijim njegovim prethodnicima. I zaista, na današnji dan, 1. rujna 1355. godine, Tvrtko je u gradu Visokom izdao latinsku ispravu, kojom utvrđuje s njimastaro prijateljstvo i potvrđuje slobodu i prava što su ih Dubrovčani imali u Bosni za vrijeme njegova prethodnika. Slijedeće godine došlo je i do formalnog ugovora između Dubrovnika i Tvrtka, uobičajenom izmjenom dviju ugovornih isprava. Dubrovčani poslaše Tvrtku ispravu kojom se obvezuju čuvati i štovati sve one uvjete prema Bosni, kojima su se bili obvezali prema njegovu prethodniku banu Stjepanu. Tvrtko je Dubrovčanima, sa svoje strane, u dvoru na Neretvi 14. ožujka 1356. izdao latinsku ispravu, kojom tu dubrovačku prima na znanje i prihvaća, te se obvezuje da će sve njihove trgovce štititi, a njihovu Općinu uzdržati u svim slobodama i pravima, kakve je imala u doba bana Stjepana. (7) 

Prije više od 700 godina osnovana je u Dubrovniku državna ustanova za skrb o siromašnoj, napuštenoj i vanbračnoj djeci. Kontinuitet joj je očuvan do današnjih dana. Stari su Dubrovčani svoju humanost osobito iskazali osnivanjem dječjih nahodišta. Još l 1290. godine prvi se put arhivski spominje nahodište pri Samostanu sv. Klare, kao privatna ustanova za zbrinjavanje napuštene djece. Od tad do danas takve ustanove imaju kontinuitet, premda s određenim karakteristikama za svako razdoblje. Odlukom Velikog vijeća od 9. veljače 1432. osnovano je nahodište Ospitale della miserikordia ("Hospital milosrđa"), kojemu je svrha "skupljanje, smještaj, ishrana i odgoj malih stvorenja što su ih ljudi nečo­vječno odbacili". Nahodište je otvoreno u kući nasuprot Franje­vačkom samostanu Male braće na uglu glavne ulice Place i Zlatarićeve ulice, koju je država kupila od bo­gatoga trgovca Jakova Kotruljevića. Donošenje djece u nahodište odvijalo se na strogo diskretan način: donositelj bi dijete položio na vanjsku polovicu drve­ne ploče zvane ruota (danas se izgovara rota = kotač, okretaljka) što je bila ugrađena u prozor prizemlja, a zatim bi povukao zvonce postavljeno kod prozora, nakon čega bi službenici nahodišta okretanjem ruote unijeli dijete u kuću. Pri tome se nije moglo dogoditi da netko iz nahodišta vidi osobu koja je dijete doni­jela, niti je ta osoba mogla vidjeti onoga tko je dijete preuzeo. Iz arhivskih se dokumenata da zaključiti da je jedna ruota bila ugrađena u prozor na pročelju okrenutomu prema Placi, a druga u prozor na lijevoj strani zgrade u Zlatarićevoj ulici. Zgrada "Ospitalle della misericordia" bila je oštećena 1667. godine velikim potresom i naknadnim požarom, a dotrajala je i pod utjecajem zuba vreme­na. Zato je nahodište 1. rujna 1687. godine - nakon punih 255 godina - preseljeno u predgrađe Pile. Nahodište je s Pila 1887. godine preseljeno na Boninovo. Poslije gotovo pola tisućljeća neprekidnoga djelovanja ukinuto je 1927. godine, odlukom Obla­snog odbora Dubrovačke županije. (8) 

Nada u obnovu Republike, koja se kod vlastele i manjeg broja građana rasplamsala tijekom zakašnjelog protufrancuskog ustanka 1813./14., skršena je brutalnim austrijskim postupcima. *Ipak, te, 1814. g. aristokracija se uglavnom nije mirila s postojećim razvojem doga­đaja. Suprotstavljanje nasilnom austrijskom pripajanju Dubrovnika ilustrira nam na sjednici Općinskog vijeća 1. rujna 1814., pristigla proklamacija s potpisanom peticijom 49 plemića, koji se pozivaju na posljednje odluke Velikog vijeća iz siječnja 1814. te naglašava privre­meni karakter austrijske vlasti. Zbog svega toga general Todor Milutinović, zapovjednik austrijskih vojnih snaga i stvarni kreator života grada toga vremena poduzeo je oštre mjere protiv potpisnika peticije. Osamnaestorica plemića pobjegli su na Šipan, dok su ostali bili uhićeni. Izdana je i naredba o progonu i konfiskaciji imovine svih potpisnika. Nejedinstvo plemićkog staleža, i vezanost za ideologiju Starog poretka, nije pružala čvrstu osnovu za priključenje širih slojeva borbi za obnovu Republike. U takvim okolnostima, bez ikakve vanjske pomoći ili vojne sile, otpor vlastele nije mogao potrajati. Materijalno i duhovno iscrpljeni, svi nezadovoljnici postupno su se pokorili austrijskoj sili i redom molili za amnestiju.* Austrijska vlast je i formalno provedena zaključcima Bečkoga kongresa 1815., a od 1822. Dubrovnik ulazi u trajnu političku vezu s Habsburškom Monarhijom. (9) 

Na današnji dan, 1. rujna 1925. godine, odlukom tadašnjeg Ministarstva prosvjete, u Dubrovniku su otvorene dvije škole. Toga dana, naime, u zgradi muške građanske škole otvorena je državna ženska građanska škola. Istoga dana Narodna ženska zadruga otvorila je Nižu poludržavnu žensku zanatsku školu u prostorijama preuređenim u zgradi nekadašnjeg samostana svete Marije. Tako je Dubrovnik dobio dvije, tada toliko potrebne škole, te su kadrovi odgojeni u njima znatno doprinijeli njegovu razvoju. (10) 

Poslije Prvog svjetskog rata, turizam u našim krajevima postaje zanimljivom i korisnom granom gospodarstva, a da bi se unaprijedio, pojavljuju se razna društva i ustanove. Zajedničkim nastojanjima Turističkog saveza i Gradskog turistič­kog odbora u Dubrovniku dobivena je — od Općine dubrovačke — palača Sponza, u kojoj je 15. kolovoza 1936. godine, otvoren Turistički dom. U okolnim, pobočnim sobama Sponze uređene su kancelarije Turističkog saveza i Gradskog turističkog odbora, kao i prostori za sastanke tih i ostalih dubrovačkih turističkih institucija. Uređene su, također, i izložbene dvorane. Atrij je bio određen za koncerte i druge priredbe. Nakon otvaranja tog Turističkog doma, priređena je u njemu izložba fotografija turističkih krajeva Jugoslavije, koju je organizirao »Putnik« u suradnji s Odsjekom za turizam Ministarstva trgovine i industrije. Izložbu su posjetili mnogi građani i turisti, a od poznatijih ličnosti i engleski kralj Edvard VIII., koji se "…o izložbi pohvalno izrazio", objavila je «Hrvatska Dubrava» , na današnji dan,  1. rujna 1936. godine, učlanku o uređenju Sponze i otvaranju «Turističkog doma». (11) 

1930. g. Jugoslavenski Lloyd nabavio veliki prekooceanski putnički parobrod, po veličini i luksuzu u to vrijeme najveći putnički brod na istočnoj obali Jadrana. Jugoslavenski Lloyd, dubrovačko parobrodarsko društvo, bila je najveća brodarska kompanija Kraljevine Jugoslavije, nastala spajanjem Račićeve Atlantske plovidbe i Jugoslavensko Amerikanske Plovidbe Boža Banca. Brod je izgrađen u brodogradilištu u Belfastu, porinut je u more 5. lipnja 1906. g. pod imenom Araguaya, bio je dug 159 metara, a brzinom od 15 čvorova mogao je u tri razreda prevoziti ukupno 1200 putnika. U vihoru I. svj. rata rekviriran je i preuređen u brod bolnicu. 1926. g. Araguaya je luksuzno preuređena u brod za kružna putovanja za 365 putnika u samo prvom razredu. Vrlo brzo Araguaya je doplovila i u Dubrovnik, prvi put bacivši sidro pod gradske mire, 18. rujna 1926. godine s 249 putnika i 270 članova posade. Slijedeće tri sezone dolazi opet, jednom godišnje koncem ljeta. Zapevši za oko domaćim brodarima brod je neočekivano 1930. g. kupio Jugoslavenski Lloyd, koji mu je dao ime Kraljica Marija, s Dubrovnikom kao lukom upisa. Na svom prvom dvotjednom kružnom putovanju novi ponosni dubrovački brod sretno je doplovio pred svoj Grad 8.ožujka 1931. g.. Brod je imao više salona ( jedan za nepušače ), bar, kavanu, bazen i – čak 40 kupatila. Goste je zabavljao salon orkestar i jazz band koji su svirali za vrijeme ručka i večere te navečer za ples. Svake večeri je prikazivan i film. U brodskoj ambulanti je dežurao liječnik, a putnicima je na raspolaganju bila bežična radio postaja, frizerski salon, knjižnica i fotograf. Doista – sva čuda onoga vremena.Posljednji je put Kraljica Marija uplovila u Dubrovnik, na današnji dan, 1.rujna 1939.godine, sa skupinom od 40 njemačkih putnika kojima zbog početka Drugog svjetskog rata nije bilo dozvoljeno iskrcati se u Monte Carlu. Nijemci su se iz našega Grada kopnenim vezama preko tadašnje neutralne Jugoslavije uspjeli prebaciti do domovine. A veliki brod više nije imao posla pa je po iskrcaju njemačkih putnika u Dubrovniku otišao u raspremu. Kraljica Marija je deset godina bila ponos putničke flote tadašnje države. Nažalost prodana je 1940.godine francuskoj Vladi. Sudbina nekadašnje Kraljice Marije , tada s imenom Savoie zapečaćena je u 2. svj. ratu. Njen sudnji dan bio je 8. studenog 1942.godine kada je započela američka vojna operacija „Torch“, zapravo invazija Sjeverne Afrike. Američki bojni brod Massachussetts, teške krstarice i brojni razarači su zasuli Casablancu kišom granata. U paklu granatiranja, teško je bilo izbrojiti sve pogotke koje je dobila i nekadašnja Kraljica Marija, koja je potonula na morsko dno. Tako je svoje plovidbe završio putnički brod koji ni do danas na našoj obali još uvijek nema dostojnog konkurenta, jer je, za ilustraciju, i po duljini i po bruto tonaži bio veći i od današnjeg Marka Pola. A za ono doba, morao je zato doista impresivno i djelovati. (15) 

Na današnji dan, 1. rujna 2014. godine Dubrovnik pogodila slična kišna nepogoda. Tog dana je pala 191 litra kiše, od čega u 6 sati 125 litara. U 2014. godini u Dubrovniku je ukupno palo  1620 litara kiše. Podsjetimo da je 6 mjeseci kasnije, 5. ožujka 2015. g., u Dubrovniku je zabilježena rekordna količina kiše, otkako postoje meteorološka mjerenja u Dubrovniku. Do 13 sati u Dubrovniku je službeno izmjereno čak 186 litara kiše po metru kvadratnom, a do kraja dana, u 24 sata palo je ukupno 226 litara kiše po metru kvadratnom! Ciklona Rea, koja je Dubrovnik zasula kišom i ogrnula vjetrom na području Dubrovnika i okolice pričinila je velike štete, te izazvala poplave i kaos u prometu. (12) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

Na današnji dan, 1. rujna 1919. godine, u Orašcu kraj Dubrovnika rođen je veliki hrvatski slikar Antun Masle. S Đurom Pulitikom i Ivom Dulčićem, činio je poznati dubrovački slikarski trolist. ***1997. godine u kući na Držićevoj poljani 1, otvorena je Galerija Dulčić/Masle/Pulitika, osmišljena kao mjesto gdje bi se publika upoznala s djelima trojice važnih dubrovačkih umjetnika.*** **Iznad ulaza zgrade u Božidarevićevoj 9 u kojoj je živio veliki slikar postavljena je spomen ploča.**  Osnovna škola u njegovom rodnom Orašcu za kojeg je uvijek bio posebno vezan danas nosi njegovo ime.*Antunu Masli, posthumno je dodjeljena i Nagrada grada Dubrovnika.* (13) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Tijekom Domovinskog rata svoje živote za slobodu Dubrovnika i Hrvatske dali su na Južnom bojištu brojni heroji iz svih krajeva naše domovine, pri­padnici brojnih postrojbi Hrvatske vojske. Na današnji dan, 1. rujna 1992. godine, poginuo je pripadnik 145. brigade HV-e, Darko Furković. (14) 

Izvori i literatura:

(1) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 116-119

(2) http://crometeo.hr/ekstremna-kisa-makarska-305-mm-dubrovnik-219-mm/

(3) *http://www.antunmasle.com/bio.htm

**http://www.dulist.hr/veliki-umjetnik-antun-masle/25942/

***http://www.ugdubrovnik.hr/?file=izlozbe/galerija-dulcic-masle-pulitika

(4) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(5) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) http://www.otokmljet.com/

(7) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., PRVI DIO, Od osnutka do 1526., str. 93,94

(8) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 116-119

(9) http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=58749

*STJEPAN ĆOSIĆ – DUBROVNIK NAKON PADA REPUBLIKE, str.

 (10) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(11) LUKŠA LUCIJANOVIĆ, IZ POVIJESTI DUBROVAČKOG TURIZMA, str. 40-44

(12) http://crometeo.hr/ekstremna-kisa-makarska-305-mm-dubrovnik-219-mm/

(13) *http://www.antunmasle.com/bio.htm

**http://www.dulist.hr/veliki-umjetnik-antun-masle/25942/

***http://www.ugdubrovnik.hr/?file=izlozbe/galerija-dulcic-masle-pulitika

(14) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Str. -253-262-

(15) http://www.dubrovnik-turistinfo.com/index.php?dubrovnikturist=vijesti&id=266

Copyright: Neven Jerković