Gradoplov 01.10.2018.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 1. listopada 1895. godine, održana je dražba za gradnju puta oko grada. (0) Na današnji dan, 1. listopada 1903. godine, u Dubrovniku je otvore¬na prva ustanova društvene skrb o djeci predškolske dobi, "Dječje zabavište - vježbaonica". (1) Na današnji dan, 1. listopada 1991. godine, u jutarnjim sa¬tima započeo je opći napad na dubrovačko područje. (2) Na današnji dan,1. listopada 2003. godine, osnovano je Sveučilište u Dubrovniku. (3) Katolička crkva danas se spominje Terezije od djeteta (ili Malog) Isusa. Sv. Tereziju u Dubrovačkoj biskupiji slave župe: Čilipi, Dubrovnik/katedrala, Lisac, Majkovi, Orebić, Ošlje, Račišće. (4) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Terezija, Emanuel, Roman, Julija i Gašpar. (5) 1. listopada – Međunarodni je dan starijih osoba, glazbe i vegetarijanstva. (6) Od danas 1.-31.10. počinje Mjesec borbe protiv raka dojke. (7) Prvog ponedjeljka u listopadu, u svijetu se obilježava Dan stanovanja. (21)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

Stonski rat, tj. Pelješac sa Stonom u sastavu je Dubrovačke Republike od 1333. g., kada je srpski Car Dušan prepustio Dubrovniku kontrolu nad Stonskim ratom. Od današnjeg Stona i Malog Stona početkom 1333. godine nije bilo ništa. Bilo je brdo Podzvizd što se strmo rušilo na usku Prevlaku, koju je trebalo zaštititi. U tom pogledu novi gospodari smjesta su počeli podizati obrambeni zid koji se “od onog mora” postupno dizao na obronke brda Pozvizd i spuštao na “ovo more”, učvrstivši ga kulama na jednom i drugom kraju i osiguravši tvrđavom na vrh brda koja će dominirati nad njim i nad Prevlakom. Podizanje zida uvjetovalo je osnivanje dvaju naselja, koja će pružiti zaštitu stanovništvu i osigurati ljudstvo za obranu zida. Prirodno je bilo da ta naselja budu na njegovu početku i kraju, na padinama brda. Prve kuće sagrađene ispod obrambenog zida bile su, bez sumnje, od drva. Takva je bila i kuća stonskog kneza podignuta prema odluci Velikoga vijeća od 17. lipnja 1335. Drvene kuće gradile su se u Stonu, kao i u Dubrovniku, tijekom tog 14. stoljeća, ali je u Dubrovniku još u Statutu zabranjena izgradnja drvenih kuća pokrivenih slamom (domus palearum). U Stonu je ta zabrana donesena, na današnji dan, 1. listopada 1365. godine. Vlasnici drvenih kuća pokrivenih slamom morali su ih u roku od dvije godine pokriti crijepom, pod prijetnjom kazne da im budu srušene i više ne bude dopuštena gradnja u Stonu.  Vjerojatno je ta zabrana uslijedila poslije požara (combusti-onem ville Stagni), koji se spominje u jednom novijem dokumentu. Iako su prve kuće u Stonu bile drvene, prvi pronađeni ugovor takve izgradnje potječe iz 1355. godine. I uopće, u dubrovačkoj kancelariji zabilježeno je neusporedivo manje ugovora o gradnji drvenih nego kamenih kuća. Moglo bi se pretpostaviti da je razlog tomu taj što su takvi ugovori bilježeni u stonskoj kancelariji, koja na žalost za 14. stoljeće nije sačuvana, a samo izuzetno u dubrovačkoj. (8) 

1437. g. kuga se pojavljuje ponovno u Dubrovniku, prvo u Gružu (luci udaljenoj od grada nekoliko kilometara prema zapadu), a ubrzo zatim i u samom gradu. Ova epidemija, koja se, sudeći po zapisnicima sa sjednica vlade; pojavila u Dubrovniku početkom travnja, bila je osobito žestoka. Tako se npr. polovinom svibnja sjednice vlade jedva održavaju, iako je bila određena globa od 100 mletačkih dukata ukoliko se izostane sa sjednice. Usprkos ovako velike novčane kazne, vlastela su se razbježala izvan gradskih zidina. Na otocima nije bilo dovoljno ljudi da sahranjuju mrtva­ce, a nakon sjednice od 19. svibnja, na kojoj su donesene odredbe o izvanrednoj upravi gradom, vlada se povukla iz Dubrovnika. U samom gra­du je ostalo tek nekoliko vlastelina koji su trebali brinuti o sigurnosti, zdravlju i državi. Svi su oni, nakon što su na brzinu napisali testamente, ubrzo pomrli. Ostao je živ samo najstariji među njima. Bio je to osamdesettrogodišnji vlastelin Marin Rastić. Svjedok tih događaja je de Diversis, koji nam je ostavio svoj zapis: »U to vrijeme su ostala upravljati gradom desetorica vlastele. Od njih su devetorica umrla od zaraze u roku od petnaest dana. Među njima je ostao živ jedan stari vlastelin od 83 godine, po imenu Marin Rastić, čovjek pouzdan, razborit i pame­tan, budni čuvar Republike, naklonjen strancima, pravi kršćanin, katolik i primjeran građanin. Njemu je pak umrla žena i na isti način su na­stradali od zaraze gotovo svi pučani koji su bili plaćeni da čuvaju grad. Zanimljivo je da su se za vrijeme ove epidemije izgubili ključevi sobe Kneževa dvora, u kojoj se nalazila državna blagajna. Zbog toga je Malo vijeće, na svojoj prvoj sjednici, 1. listopada, te 1437. godine, odobrilo trojicu vlastele (kojima je naređeno da dignu s vrata neke zatvarače) da sve blagajničke knjige točno pregledaju, a potom i svu imovinu koja se u sobi nađe. (9) 

Ponekad se događalo daje na funkciju kneza stupao njegov zamjenik (Vicerettore). Još od 14. stoljeća taje dužnost i čast teretila najstarijeg člana Malog vijeća. Zamjenik je preuzimao kneževske funkcije kada bi knez umro, teško se razbolio, kada bi bio spriječen preuzeti službu ili što je bio i najčešći slučaj - ne bi bio navrijeme izabran.²⁵¹ Bilo da je zamjenik preuzimao ili predavao kneževsku funkciju, obred se lišavao nekih ili gotovo svih svečanih formalnosti, na pr. polaganja prisege, mise u Sv. Vlahu itd. To se vidi na primjeru stupanja u službu kneževog zamjenika Rafa Lukovog Gozze 1. listopada 1720. Okolnost da je u službu morao stupiti zamjenik koji nije redovitim putem izabran za kneza osjećala se kao ustavno nepoželjno stanje. Tako je malovijećnik koji je na današnji dan, 1. listopada 1721. godine kneževske insignije predavao zamjeniku Niku Marinovom Sorgo, jer izbor kneza nije uspio kratku čestitku završio riječima “i neka se nikad više ne dogodi takav slučaj”, a i Sorgo je izrazio želju da “bude posljednji koji ne prima investituru od zakonitog vladara, na dobrobit i sreću Domovine”. *Kao zanimljivost spomenimo da se u nizu protokolarnih situacija može primijetiti da se među malovijećnicima prvenstvo davalo najstarijem, na pr. pripadalo mu je poča­sno mjesto zdesna knezu, po potrebi je on bio taj koji je kneza zamje­njivao u javnim istupima. Protokolarna hijerarhija među članovima Malog vijeća i njihov razmještaj u ceremonijalnim prigodama ravnali su se, naime, isključivo po dobi. Nikakve zasluge za domovinu, a kamoli titule (viteške, doktorske) stečene vani nisu osiguravale prednost; Senat je nad tom “uravnilovkom” bdjeo, prijeteći zatvorom onima koji bi se drznuli iskati prvenstvo koje im po dobi ne pripada.* (10) 

Gat u Pilama izgrađen je u drugoj polovici 19.st. Prva faza izgrađena je prema planu od 1. listopada 1868. godine,  u dužini od 17 m, a druga nešto kasnije vjerojatno oko 1890-ih godina. Ove faze gradnje primjetne su na samom gatu. Prvi dio gata građen je da na njemu mogu pristati čamci, ali poslužio je i za odvod kanalizacije. Produženje gata nastalo je vjerojatno radi pristajanja manjih brodova s građev­nim materijalom pri gradnji hotela »Imperial«, naročito cigli (matuna) iz Kupara, jer je hotel njima građen. Prometnica Iza grada još nije bila probijena i cijeli promet prolazio je preko Place (Straduna), pa se zbog toga sigurno koristilo jed­nostavnijim prijevozom cigala manjim brodovima za lijepa vremena. (11) 

U doba tijekom i nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878., pri prolasku vojske, koja se vraćala iz okupiranih pokrajina, radi lakšeg prometa i mogućnosti prijevoza topova i kola došlo se je na zamisao preuređenja prolaska između prvih i drugih vrata od Ploča, kao i o izgradnji kolnog puta oko grada, i to kroz gradski jarak. I doista, na današnji dan, 1. listopada 1895. godine, održana je dražba za gradnju puta oko grada. Ovaj, novi put oko grada, kroz gradski jarak, počeo se graditi početkom lipnja iduće 1896. godine. Prema novinskim vijestima iz onog doba, objavljeno u 22. Broju lista “Dubrovnik” od 31. svibnja te godine, u početku se željno iščekivala gradnja tog puta,ali se je brzo uvidjelo, da se time nagrđuje gradski jarak. Naravno bilo je prekasno da se tome stane na put. S izgradnjom puta, uz negodovanje građanstva zbog nagrđivanja jarka nastavlja se 1897. godine. Gradnjom puta, odnosno kopanjem duboke provalije pod Minčetom, kroz koju je imao proći novi put, pojavili su se odroni zemljišta u blizini. Zbog toga je nastala opasnost, da se Minčeta sruši, te je zaključena izgradnja potpornog zida koji bi je podržavao. Materijal iskopanog rova bacali su uz gradske zidine te se namjeravalo jedan dio preostalog gradskog jarka potpuno zatrpati i čime bi jedan dio predziđa ostao pod zemljom. Na protest općine ministarstvu i Centralnoj komisiji za uzdržavanje spomenika od toga se odustalo, te je veći dio materijala bačen u more. 1899. godine put oko grada bio je završen, ali nije uklonjen cijeli materijal krivnjom ondašnjeg inženjera kotarskog poglavarstva, zapisano je u 42. broju lista “Dubrovnik” od 15. listopada te godine. (12) 

U Dubrovniku već više od cijelog jednog stoljeća postoji organizirana društvena skrb o djeci predškolske dobi. Prva ustanova te vrste otvore­na je 1. listopada 1903. godine, a zvala se "Dječje zabavište - vježbaonica" i djelovala je pri Učiteljskoj školi. Iste godine časne sestre službenice milosrđa otvorile su privatni dječji vrtić. Prije toga su u Dubrov­niku bila neslužbena zabavišta specifičnoga "dubro­vačkog tipa". O djeci su se skrbile pojedine žene u svo­jim prikladnim prostorijama i vrtovima, kamo su djeca dolazila s marendama i obveznim klupicama za sjede­nje. Dubrovački je običaj bio da roditelji angažiraju posebne žene koje su im, uz novčanu naknadu, odvo­dile djecu u zabavišta i poslije ih vraćale doma. (13) 

Dubrovnik je od 1. do 8. listopada 1978. godine bio domaćin 29. kongresa Svjetske astronautične federa­cije (IAF), na kojemu je razmatrana tema "Astronau­tika za mir i ljudski napredak". Medu sudionicima bili su visoki dužnosnici američke institucije za sve­mirske letove NASA-e, a iz sovjetskoga centra Bajko-nura stiglo je šest astronauta predvođenih Aleksejem Leonovim - čovjekom koji je prvi kročio u slobodni svemirski prostor. U kongresnoj je izjavi istaknuta impresija sudionika: "Može li se zamisliti pogodnije mjesto od Dubrovnika za okupljanje svemirskih le­tača koji su navikli gledati ljepotu iz visine?" *Zanimljivo je da je i 43 godine ranije, sredinom  rujna 1935. godine, Dubrovnik bio domaćin još jednog sličnog međunarodnog skupa, 35. kongresa Međunarodne aeronautičke federacije s više od 80 delegata iz zemlje i inozemstva. Za tu prigodu grаdskе zidinе bilе su rasvjеtlјеnе, organiziran je veliki vatromet, a sudjelovali sui  gradski lumbardijeri, grad je bio svećano iskićen, a na gradskim standalima su se vijorile zastave svih sudionika. Nа brоdu „Dubrоvnik” оdržаvаli su dеlеgаti svоје kоnfеrеnciје i išli na izlеtе u bližu оkоlicu. Svečana sjedica uz počasnu stražu konavljana u narodnim nošnjama održana je u velikoj dvorani Knеžеvоg dvоrа. Međutim, najvažniji događaj bio je organizirani aeromiting na Grudi. Naime, za samo nekoliko mjeseci za ovu prigodu izgrađen je vojni aerodrom u Konavoskom polju krај Grudе, koji je biо priprеmlјеn zа dоlаzаk dеlеgаtа. Gоtоvо svi grаdski аutоmоbili i аutоbusi dоvеzli su brојnu publiku iz Dubrоvnikа nа аеrоdrоm, а dоšlо је i mnоštvо svijеtа iz Bоkе Kоtоrskе, kао i iz svih mеstа Kоnаvаlа. Nа аеrоdrоmu је bilо 11 vојnih аviоnа i višе privаtnih.* (14) 

Na današnji dan,1. listopada 2003. godine, osnovano je Sveučilište u Dubrovniku. Povijest visokog obrazovanja u Dubrovniku je duga i započinje 1624. godine, kada su jezuiti osnovali "Collegium Rhagusinum". Senat Dubrovačke Republike 1654. godine proglasuje ga javnim visokim učilištem na kojemu se izučavala umjetnost i prirodne znanosti. Na tom učilištu obrazovali su se mnogi Dubrovčani toga vremena, među njima i Ruđer Bošković, najpoznatiji dubrovački znanstvenik onoga vremena, koji je obrazovanje poslije nastavio na poznatom "Collegium Romanum" u Rimu. U moderno doba, visoko obrazovanje u Dubrovniku počinje s Višom pomorskom školom, Fakultetom za vanjsku trgovinu i turizam i Pomorskim fakultetom. Do osnivanja dubrovačkog Veleučilišta i Sveučilišta visokoobrazovne institucije bile su u sklopu Sveučilišta u Splitu. Godine 1994., Sabor Republike Hrvatske donio je novi Zakon o visokim učilištima u kojem se razdvajaju dva smjera u visokom obrazovanju: znanstveni (sveučilišni) odvaja se od stručnog (veleučilišnog). U Dubrovniku se 1996. osniva stručni veleučilišni studij. Nakon što su stvoreni uvjeti za osnivanje sveučilišta, Sveučilište u Dubrovniku osnovano je 1. listopada 2003. godine, a u sudski registar Trgovačkoga suda u Dubrovniku upisano je na današnji dan, 16. prosinca 2003. godine. Iako jedno od najmlađih, Sveučilište u Dubrovniku je, po svojim dodiplomskim i poslijediplomskim studijima, ustroju i tehničkoj opremljenosti, vrlo suvremena visokoškolska ustanova. (15) 

Na današnji dan, 1. listopada 2012. godine, u Dubrovniku je izmjereno 30,5 °C, što je najviša listopadska temperatura, ujedno i prvi listopadski vrući dan u Dubrovniku u povijesti mjerenja temperatura. Iste 2012. godineizmjerena je i najviša dnevna srpanjska temperatura zraka ikad izmjerena od početka službenih meteoroloških mjerenja u Dubrovniku 36,1°C, kao i najviša temperatura uopće u Dubrovniku u povijesti mjerenja, 38,4°C. (16) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

U Dubrovniku je dana današnji dan, 1. listopada 1806. godine rođen kulturni, politički djelatnik i biskup Urban Bogdanović. Filozofsko i teološko školovanje završio je u franjevačkoj bogoslovnoj školi u Dubrovniku, potom u istoj školi bio profesorom crkvene povijesti i kanonskog prava (1832–45). God. 1845. imenovan je biskupom i apostolskim administratorom Skopske nadbiskupije. Stolovao je u Prizrenu. — Zajedno s drugim prigodničarima Urban Bogdanović objavio je nekoliko prigodnica na latinskom i talijanskom jeziku. Branio je interese katolika u krajevima pod turskom vlašću i radio na podizanju osnovnih škola na području svoje biskupije. Svojim djelovanjem stekao je ugled među pukom, kod turskih vlasti i u inozemstvu. Društvo protiv trgovanja crnačkim robljem i za oslobođenje zarobljenika u Parizu izabralo ga je za počasnog predsjednika, a rimska akademija Quirinti imenovala ga je svojim članom. Urban Bogdanović umr je u Prizrenu, 2. srpnja 1863. godine. (17) 

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Područje Dubrovnika - Rijeka dubrovačka, Župa dubrovačka i Konavle već je tijekom rujna izloženo nasrtajima i tada su već brojni objekti dijelom oštećeni, a neki i razoreni, među kojima su i renesansni dubrovački ljetnikovci, po­jedini sakralni objekti i druge građevine u urbanim i ruralnim sredinama ovog područja bogate povijesti i tradicije. Od 1. listopada 1991. godine započinju na­padi, a od 23. listopada intenzivno se napada i razara i sama povijesna jezgra Grada — kulturno dobro upisano u Listu svjetske baštine. Na današnji dan, u utorak 1. listopada 1991. godine, započeo je opći napad na dubrovačko područje.Ujutro u 6 sati iz smjera Prevlake, Dubravke i Konavoskih brda gađan je istočni dio općine iz svih vrsta artiljerijskog oružja. Sva su sela u Konavlima više ili manje stradala. U 6.10 sati na meti su se našli Župa dubrovačka i Rijeka du­brovačka. Minobacačima iz smjera Ivanice bombardirana je trafostanica u Komolcu, pa su bez struje ostala područja Konavala, Župe dubrovačke, Rijeke dubrovačke, Dubrovačko primorje sve do Slanoga kao i sam grad. Nastoje­ći uspostaviti potpunu informativnu blokadu Dubrovnika agresor je zrako­plovima raketirao zgradu Centra za oba­vješćivanje te repetitor i relej na Srđu. U drugom pokušaju, dva zrakoplova su raketirala repetitor i relej na Srđu, čime su prekinute sve radio, televizijske i telefo­nske veze Dubrovnika sa svijetom. (telefonskih veza, a radijske veze s ostalim dijelovima Hrvat­ske i svijeta su znatno lošije.)Ni otok Lokrum nije ostao pošteđen. S topovnjača gađalo se Slano iz kojeg nije mogao isploviti putnički brod »Perast«.  *Tog, 1. listopada 1991. godine, pri­padnici satnije Zbora narodne garde nanijeli su težak poraz Neprijateljskim snagama kod Čepikuća i time barem privremeno zaustavili odsijecanje dubrovačkog pod­ručja.* Toga dana stradale su župne crkve: Sv. Vlaha u Pridvorju s franjevačkim samostanom, Presvetog Trojstva u Grudi, Sv. Marije Magdalene u Mandaljeni, Sv. Ana na Brgatu, crkvi­ca Navještenja na izvoru Rijeke dubrovačke, župna crkva Sv. Jurja na Osojniku. **Kao civilna žrtva u Domovinskom ratu na dubrovačkom području, 1.listopada 1991. godine, poginula je Jele Ferlan, iz Kupara, rođena 1949.**  Od 1. listopada 1991. g. Dubrovnik je u potpunoj blokadi, bez struje, vode i telefonskih veza. Ama­terske radio-stanice postaju jedina veza sa svijetom. Uveden je policijski sat u vremenu od 21 do 5 sati ujutro. Nastava u školama je prekinuta. ***1.listopada 1991. godine, u 7:14 i 7:23, predsjednik , Željko Šikić, mogao je poručiti predsjedniku Republičkoga kriznog štaba, Franji Greguriću, i zapovjedniku Glavnog stožera Hrvatske vojske (GSHV), Antonu Tusu: »Napadnuti smo gotovo na svim frontovima. Mine padaju neposredno u blizini starog grada. Molim Vas da organizirate pomoć***.«  Šef promatračke misije EZ-a Martin Berthould izjavio je: »Šokirani smo ovim što smo danas doživjeli. Tim više što smo jučer razgovarali s predstavnicima federalne armije i u tome razgovoru nismo stekli nikakav dojam da Dubrovniku prijeti opasnost.« ****Tog, 1. listopada 1991. godine, neprijatelj je otpočeo dugo plani­ranu i pripremanu agresiju na krajnji hrvatski Jug. Za napad je angažirao sna­ge od 11.000-13.000 vojnika, uz snažnu potporu zračnih i mornaričkih postroj­bi. Ipak,, iako u potpunom okruženju s ko­pna i mora, uz velike ljudske žrtve, spaljene i opljačkane domove, s preko 30.000 prognanika i izbjeglica, poru­šene spomenike kulture - Dubrovnik je ostao slobodan.****  ***** *Tijekom Domovinskog rata na dubro­vačkom području ukupno je poginulo više od 430 hrvatskih branitelja, dok je teže ili lakše ranjeno njih preko 1300. O karakteru agresije i agresora svjedo­če i podatci o stradanju civilnih stanov­nika na području Dubrovačko nere­tvanske županije. Poginule su 92 osobe, od čega 15 djece do 18 godina starosti. Ukupan broj civilnih invalida Domo­vinskog rata veći je od 140 osoba, a me­đu njima je 35 djece koja su u vrijeme ranjavanja imala manje od 18 godina.***** (18) 

Izvori i literatura:

(0) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 211

(1) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 119

(2) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 526

(3) http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik

(4) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(5) http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(6) MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(7) http://www.zzjz-ck.hr/?gid=13

(8) (5) ZDRAVKO ŠUNDRICA – TAJNA KUTIJA DRŽAVNOG ARHIVA 1, str. 187,188

(9) JURICA BAČIĆ, NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 61

(10) NELLA LONZA, KAZALIŠTE VLASTI – CEREMONIJAL I DRŽAVNI BLAGDANI DUBROVAČKE REPUBLIKE U 17. I 18. STOLJEĆU, str. 83,84, **54

(11) ANTUN NIČETIĆ – POVIJEST LUKE

(12) LUKŠA BERITIĆ, UTVRĐENJA GRADA DUBROVNIK, str. 211

(13) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 119

(14) SUAD AHMETOVIĆ, DUBROVAČKI KURIOZITETI IZ DVA MINULA TISUĆLJEĆA, str. 198

* Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(15) http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik

(16) http://crometeo.hr/2012-druga-najtoplija-od-pocetka-meteoroloskih-mjerenja/

(17) HBL - Ante Laušić (1989)

(18) Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 526

* VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 39

** VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 267, 268

*** POSLJEDNJA OPSADA DUBROVNIKA, TRPIMIR MACAN, Str. 31,*Str. 31

**** VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 16

*****VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. 17

(21) http://radio.hrt.hr/clanak/svjetski-dan-stanovanja/71618/