Gradoplov 02.03.2016.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 2. ožujka 1566. godine, Republika je zbog brojnih zasuga proglasila pomorskog kapetana Ivana Matu Cvjetkovića zaslužnim građaninom Dubrovnika. (1) Na današnji dan, 2. ožujka 1709. godine, u Rimu je umro pisac Ivan Lukarević. (2) Na današnji dan, 2. ožujka 1832. godine, u Herceg Novom je rođen pravnik i političar Konstantin (Kosta) Vojnović, otac književnikâ Iva i Luja Vojnovića. (3) Na današnji dan, 2. ožujka 1852. godine, umro je Auguste Marmont, francuski maršal, čijim je dekretom 31. siječnja 1808. godine ukinuta Dubrovačka Republika. (4) Na današnji dan, 2. ožujka 1920. godine, u Ošlju kod Dubrovnika rođen je jedan od značajnijih povijesničara našeg pomorstva uopće, Josip Luetić. (5) U Mrcinama, danas Dubravci u Konavlima, na današnji dan, 2. ožujka 1925. godine, rođen je hrvatski književni povjesničar i kritičar Rafo Bogišić. (6) Na današnji dan, 2. ožujka 1975. godine. u naponu slikarske snage, u Zagrebu je umro slikar Ivo Dulčić. (7) Uz današnji dan, 2. ožujka, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Imendani - Lucije, Čedomil, Iskra, Svjetlan, Ines, Janja Praškab (8)

U doba nestašice žitarica u Dubrovniku pomorski kapetan Ivan Mate CVJETKOVIĆ, svojim je brodom dovezao žito i spasio grad od gladi. Sredinom 1570. Republika mu povjerava tajnu diplomatsku misiju, šalje ga na dvor španjolskog kralja Filipa II da traži španjolsku i papinu zaštitu u slučaju turskog napada na Dubrovnik, što je Cvjetković s uspjehom obavio. U svojim pismima Republici potpisivao se Don Juan Matheo Florio. Za spomenute i neke druge usluge Republika je Ivana Matu Cvjetkovića, na današnji dan, 2. ožujka 1566. godine, proglasila zaslužnim građaninom Dubrovnika i darovala mu srebrnu kutiju ukrašenu likom sv. Vlaha i 100 dukata. (9)

Na današnji dan, 2. ožujka 1612. godine, kao pristaše savojskog vojvode Karla Emanuela I. i mantovanskog kneza Vincenza I. u akcijama oružanih akcija na istočnim obalama Jadranskog mora protiv Turaka, dubrovačka vlada osudila je Jakova Rastića i Jakova Đorđića na smrt i zapljenu cjelokupne imovine, te raspisala i ucjenu na njihove glave u iznosu od 3000 zlatnih dukata. Savojski emisari, naime, 1606. i sljedeće 1607. godine održavali su veze s Dubrovčanima braćom Marinom i Jakovom Rastićem, Jakovom Đorđićem i Ivanom Diničićem iz Slanog. Kasnije se Rastićima pridružio i njihov treći brat Mihajlo, biskup u Stonu. Marin Rastić pobjegao iz Dubrovnika. Dubro­vačka vlada doznala je za njihove zakulisne igre i poduzela protumjere. Jakov Rastić i Jakov Đorđić dospjeli su 1611. u zatvor, ali su uspjeli pobjeći i iz zatvora i iz Republike, a s njima je pobjegao i stonski biskup Mihajlo. O akcijama savojskog vojvode i mantovanskog kneza te njihovim dubrovačkim pristašama vlada je povela istragu. Dokumenti te istrage izvor su za utvrđivanje činjenica, iz kojih se može zaključiti kako je bila zamišljena akcija da kršćansko brodovlje s vojskom pristane na teritoriju Dubrovačke Republike, te da baza postane ili sam Dubrovnik ili grad Ston. Osobito je savojskom vojvodi bilo stalo da na Balkanskom poluotoku steče neku veću zemlju, pa čas spominje Bosnu čas Albaniju, dok mu Dubrovnik najprije služi kao prolazna točka za tajne emisare, s time što bi kasnije, prema njemu, mogao poslužiti kao zgodno vojno uporište. Jakov Rastić i Jakov Đorđić osuđeni su na smrt i zapljenu cjelokupne imovine, te su njihove glave ucjenjene na iznos od 3000 zlatnih dukata. Prema stonskom biskupu Mihajlu Rastiću blaže se postupalo. Smijenjen s položaja stonskog biskupa i imenovan biskupom malog grada Nusco istočno od Napulja. On će se kasnije dokazati kao dubrovački patriot, braneći u Napuljskom Kraljevstvu dubrovačke probitke. (10) 

Grupa entuziasta na čelu sa (turističkim djelatnikom) Viktorom Paravićem osnovala je 13. rujna 1933. godine, jedriličarski klub „Lahor“ sa sjedištem u gradskoj luci. Nešto kasnije, na današnji dan, 2. ožujka 1934. godine, u Gradskoj kavani održan je sastanak privremene uprave na kojem je predloženo da se ime jedriličarskog kluba "Lahor" zamijeni imenom „Y.C. Argosy“. Prijedlog je prihvaćen, a sjedište je premješteno iz gradske luke u Lapad, gdje je sagrađen klupski dom. Godine 1948. ponovno se mijenja ime u «Jedriličarsko društvo ORSAN» koje nosi i danas. (11)

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

R:      Na današnji dan, 2. ožujka 1920. godine, u Ošlju kod Dubrovnika rođen je povjesničar Josip Luetić. U dubrovniku je pohađao osnovnu i srednju školu, gdje je završio i Pomorsko-trgovačku akademiju, a zatim je studirao ekonomiju na Zagrebačkom sveučilištu, ali se. Nakon II. svj. rata, u kojem se već 1942. priključio antifašističkom pokretu zbog čega su ga talijanske okupacijske vlasti osudile na zatvorsku kaznu, od 1948., sudjelovao u sređivanju dubrovačke pomorsko-muzejske zbirke, a u svibnju 1949. bio je postavljen za direktora novoosnovanoga Pomorskoga muzeja JAZU u Dubrovniku. Na Filozofskome fakultetu u Zadru, gdje doktorirao je 1975.. Bio je član i jedan od osnivača Društva prijatelja dubrovačke starine (1952). U svom znanstveno-istraživačkom radu bavio se u prvom redu pomorskom poviješću Dubrovačke Republike. Proučavajući pomorstvo Dubrovačke Republike i kulturnu hilstoriju brodarstva Josip Luetić je napisao velik broj rasprava, studija, članaka što ih je objavio u raznim periodičnim i prigodnim edicijama. Objavljena su mu djela: Brodovlje Dubrovačke Republike XVII stoljeća (1964), 1000 godina dubrovačkog brodarstva (1969), Pomorci i jedrenjaci Republike Dubrovačke (1984), Dubrovačka Republika u svjetskom milenijskom nautičkokomercijalnom okviru (1989), Brodari i pomorci Dubrovačke Republike (1997). Josip Luetić je jedan od značajnijih povijesničara našeg pomorstva uopće. Za svoje rezultate na proučavanju povijesti dubrovačkog pomorstva nagrađen je 1963. godine nagradom Grada Dubrovnika, a 1968. odlikavan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem. (12)

Izvori i literatura:

(1) HBL Anđelka Stipčević-Despotović (1989)

(2) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(3) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(4) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(5) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(6) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

*http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/bogisic-rafo-rafael/

*Autor: Leo Rafolt

(7) http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrova%C4%8Dko_slikarstvo

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Dulčić

HBL Antun Karaman i Duško Kečkemet (1993)

(8) CRKVENI KATOLIČKI KALENDAR

(9) HBL Anđelka Stipčević-Despotović (1989)

(10) VINKO FORETIĆ, POVIJEST DUBROVNIKA DO 1808., DRUGI DIO,  RAZDOBLJE 1526-1808., str. 75,76

(11) MILIVOJ PETKOVIĆ, TJELESNO VJEŽBANJE I ŠPORT U DUBROVNIKU OD 14. STOLJEĆA DO 1941. GODINE, str. 177-184,

http://www.jk-orsan.hr

(12) http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)