Gradoplov 02.06.2019.

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN Na današnji dan, 2. lipnja 1436. godine, na sjednici Velikog vijeća, donosena je odluka o gradnji dubrovačkog vodovoda. (1) Na današnji dan, 2. lipnja 1895. godine, započela je gradnja Hotela Imperial. (2) Uz današnji dan, u katoličkom kalendaru upisana su imena: Marcelin, Petar, Eugen, Gvido i Nikola. (3) U Dubrovačkoj Biskupiji obilježava se - Dan smrti don Iva Matijace, opata (1916-1994). (4)

U DUBROVNIKU NA DANAŠNJI DAN

S godinom 1168. počinju sačuvane isprave svjetovnog karaktera u Dubrovačkom arhivu. Iz godine 1199. imamo tri isprave. Prva je datirana na današnji datum, 2. lipnja, te 1199. godine, a riječ je o ispravi na­pisanoj u južnoj Italiji, kojom se graditelj Eustahije (Eustazije, Eustatije) iz Apulijeobavezuje Dubro­vačkoj Općini uz određene uvjete doći na godinu dana u Dubrovnik kao protomajstor katedrale sv. Marije. * Kroničar Ivan Marinov Gundulić spominje da je prvi graditelj te katedrale bio doveden iz Apulije, što bi se moglo odnositi na Eustahija, koji je vjerojatno odigrao važnu ulogu u prenošenju južnotalijanskih motiva u dubrovačko romaničko graditeljstvo. (5) 

Dubrovčani su oduvijek nastojali osigurati dovoljne količine vode gradu, praveći cisterne (bunare, puče), sabirališta za kišnicu i pitku vodu. U javnim cisternama, koje su bile smještene uglavnom u blizini Dvora pa do samostana sv. Klare, sabirala se kišnica, a u bunarima je filtrirana morska voda, koja se, premda malo slankasta, mogla piti, no naj­više se ipak koristila za pranje i kuhanje. Grad je naime, podignut na strmom, bezvodnom terenu, bez izvora žive izvorske vode i gdje se voda nije mogla zadržavati. Zbog toga se skoro obavezno prilikom gradnje kuće gradi i bunar ili cisterna. No, ove, i javne i privatne, cisterne i bunari nisu bili dostatni da bi Dubrovčanima osigurali dovoljno pitke vode. Naime, u ljetnim mjese­cima se pijaća voda dovozila brodovima iz Mlina ili Rijeke dubrovačke. (6)

Potreba za vodom je sve veća i Veliko vijeće, na svojoj sjednici održanoj na današnji dan, 2. lipnja 1436. godine, donosi odluku o gradnji vodovoda kojim će se izvorska voda iz Šumeta, sa sjevernih obronaka Srđa, dovesti u grad. Dva majstora iz južne Italije, Onofrije de la Cava i Andreucius de Tramonete de Bulbito, obavezuju se da će to učiniti. Taj ugovor, koji se sastoji od 17 precizno utvrđenih točaka i koji će teme­ljito promijeniti higijenski način života u Republici, Veliko vijeće prihvatilo je na svojoj sjednici od 20. lipnja 1436. g. Donesena je odluka o izgradnji vodovoda kojim bi se zahvatila voda na izvoru Šumet na 109,00 m NM kako bi se omogućio gravitacijski dovod vode. Vodovod je proradio 1438 godine. Iznosio je 11 700 metara, prolazio donjim padinama Srđa. Predio kojim je prolazio dobio je naziv Kono. U jednoj sekundi davao je 70 litara vode, a nagib od Šumeta do rezervoara Mlini iznosio je 0,6 %. To nam dokazuje koliko su u ono doba izvođači bili sposobni i domišljati. Vodovod se opskrbljivao iz više izvora (Bota, Orahovac, Račevica, Vrelo, Podvrelo, Vrijesna glavica). Uzduž vodovoda bili su sagrađeni rezervoari za skupljanje vode i taloženje nečistoće. Najveći rezervoar je bio Mlini iza Minčete jer je voda iz njega pokretala mlinove. Iz tog rezervoara se punila velika cisterna u Minčeti iz koje je voda prirodnim padom tekla zidinama u kanalima u kojima su se nalazili i filteri koji su pročišćavali vodu, do dvije česme unutar zidina, Velike Onofrijeve česme izgrađene 1440 g. i male iz 1442 godine. Cijeli vodovod se brižno čuvao. Stari dubrovački vodovod odigrao je značajnu ulogu u vrijeme agresije na Dubrovnik 1991. i 1992. godine, kada su bombardiranjem onesposobljene crpne stanice u Komolcu i kada je grad ostao bez vode iz glavnog vodoopskrbnog sustava, pa se opskrba stanovnika organizirala iz improviziranih javnih fontana i starog vodovoda sa Šumeta. Ostatke vodovoda i danas možemo promatrati na području Konala, na putevima prema Šumetu kao i području iznad tvrđave Minčete. Kolika je njegova povijesna vrijednost svjedoči podatak da od svih hrvatskih gradova Dubrovnik ima najstariji vodovod, na jadranskoj obali drugi najstariji je onaj šibenski iz 1879. dok je Zagreb svoj dobio samo godinu prije, gotovo 500 godina poslije Dubrovnika. Osim toga, dubrovački vodovod je i jedan od najstarijih u Europi. (7) 

Na današnji dan, 2. lipnja 1820. godine dovedeni su prvi bolesnici u dominikanski samostan u Gružu, koji je pretvoren u bolnicu ua liječenje oboljelih iz Župe dubrovačke. Dubrovnik suočen s novom spolnom bolesti, ulagao je velike napore na njenom iskorjenjivanju. Bolest se naročito širila u Župi, pa je i bila prozvana "Župska bolest. Zalaganje liječnika i medicinskog osoblja dalo je rezultate, pa je 1. svibnja 1823. godine donesena odluka o zatvaranju Instituta za liječenje oboljelih u Gruže i prelazak preostalih bolesnika u civilnu bolnicu u Gradu. (7a) 

Hrvatski pomorac, Dubrovčanin, Nikola Primorac, daleke 1870. godine, u malenom čamcu na jedra The City of Ragusa (Grad Dubrovnik) dva je puta preplovio Atlantski ocean. Na današnji dan, 2. lipnja 1870. godine, s još jednim članom posade Nikola Primorac isplovio je iz Liverpoola, a u bostonsku luku uplovio je nakon 92 dana. Za povratak mu je bilo potrebno 38 dana. (8) 

Na današnji dan, 2. lipnja 1895. godine, započela je gradnja Hotela Imperial. Hotel je izgrađen u rekordnom roku. Naime otvoren je nakon godinu ipol dana, 29. siječnja 1897. g. Gradnja hotela Imperial predstavljala je prekretnicu turizma za cijelu regiju. Imperial je tada bio prvi moderni, luksuzni hotel na ovom području koji je svojim gostima pružio sve novitate poput električne energije, liftova, kupaonica u sobi, tekuće tople vode, grijanja i onog najvažnijeg, profesionalnu uslugu visokih svjetskih standarda. (9) 

BIOGRAFIJE DUBROVČANA RODOM I DJELOM

U Suđurđu na Šipanu, na današnji dan, 2. lipnja 1709. godine, rođen je pjesnik i prevoditelj Josip Betondić. Autor je božićne pastorale Razgovor pastijera za Božića i više satiričnih pjesama, od kojih su sačuvane samo dvije. Prepisivao je i djela starijih dubrovačkih pjesnika, prevodio i parafrazirao Ovidija, Vergilija i Katona, i Molièreove komedije, te skupljao bugarštice. (10)

Na današnji dan, 2. lipnja 1949. godine, u Banićima je rođen Antun Smrdelj, automehaničar – vozač, trajno nastanjen u Dubrovniku, umro 24. travnja 1993. godine u Dubrovniku od posljedica srčanog udara, kao pripadnik 163. brigade HV-e, s činom satnika.  (11)  

DUBROVNIK U DOMOVINSKOM RATU

Na današnji dan, u utorak, 2. lipnja ratne 1992. godine, na užem području Grada bilo je mirno. Međutim, opća je opasnost još uvijek bila na snazi, peti dan, od petka 29. svibnja u 12 sati i 14 minuta. *Oko 9 sati otvarana je vatra s neprijateljskih položaja iz Čilipa po Župi dubrovačkoj. (12) 

Izvori i literatura:

(1) JURICA BAČIĆ NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 33,34,35

(2)http://www.dulist.hr/ode-ode-nazdravlje-vam-2/215621/

(3)http://www.zupa-rovisce.com/hr/index.php/katolicki-kalendar#lipanj-2016

MARIJA, KATOLIČKI KALENDAR 2016.

(4) DIREKTORIJ ZA EUHARISTIJSKA SLAVLJA I ČASOSLOV DUBROVAČKE BISKUPIJE

(5) VINKO FORETIĆ, ANALI -  DUBROVNIK 1959., str. 316,317

* HBL Ivan Matejčić (1998)

(6) JURICA BAČIĆ NEKAD U DUBROVNIK – HIGIJENSKO EPIDEMIOLOŠKE PRILIKE U DUBROVNIKU U XV STOLJEĆU, str. 33,34,35

(7) Izvor: rad prof. dr. sc. Božena TUŠAR, Vodoopskrba u Dubrovniku

https://www.facebook.com/durepublika

(7a) Hrvatski radio – I. program, Radio kalendar - Dogodilo se na današnji dan, urednica: Seida Obarčanin, pripremila: Maja Nodari, tekst: MATO KAPOVIĆ

(8)Proleksis enciklopedija online

(9)http://www.dulist.hr/ode-ode-nazdravlje-vam-2/215621/

(10)http://www.enciklopedija.hr/

(http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/leksikoni/318-hrvatski-opci-leksikon)

(11) VJEČNI KAO DOMOVINA, SPOMENICA POGINULIM DUBROVAČKIM BRANITELJIMA U DOMOVINSKOM RATU, Autori spomenice: VARINA JURICA TURK, MIŠO ĐURAŠ, Sunakladnici: UDRUGA RODITELJA POGINULIH BRANITELJA DOMOVINSKOG RATA, DUBROVNIK, UDRUGA UDOVICA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA RH, DUBROVNIK, Str. -219-

(12) ZAPISI IZ OPKOLJENOG GRADA - DANI KOJI SE NE SMIJU ZABORAVITI, IVO STJEPOVIĆ , str. 179

*Časopis Dubrovnik, br. 2 1992. Dubrovnik u ratu, str 552